Glas iz kontrolnog tornja je polako jenjavao - niko ga nije čuo zbog tehničkog problema. Još jednom su u pitanju slušalice koje su spale sa ušiju astronauta Danijela Šildhamera, koji je trebalo da izvede istraživačku misiju.
Ovaj dvadesetosmogodišnji student Tehničkog fakulteta uopšte nije pravi astronaut. On se ne nalazi na nekoj planeti u svemiru, već u velikoj pećini smještenoj u austrijskoj regiji Salckamergut i dio je projekta neprofitne organizacije Austrijski svemirski forum OWF, koja okuplja amatere i profesionalce u želji da pomognu u organizovanju budućih misija na Mars.
Od kada su počele pristizati informacije da je moguće živjeti na Marsu, entuzijasti širom svijeta su počeli razmišljati kako da posjete ovu udaljenu planetu. Oni su se organizovali u grupu sličnu ovoj austrijskoj i krenuli su sa pripremama za preživljavanje u uslovima koji vladaju na Marsu.
Počeli su sprovoditi brojne eksperimente, uključujući i simulaciju koja je pokazala da je moguće uzgajati biljke na njoj. Inače, njena atmosfera je najpovoljnija za život ljudi od svih planeta našeg Sunčevog sistema i na njoj je nekada postojala tekuća voda, a danas postoji mogućnost da je ima u njenoj unutrašnjosti. Ostali entuzijasti sprovode eksperimente u područjima u kojima vlada slična atmosfera, kao što je slučaj u Poljskoj gdje jedan tim entuzijasta u ledenoj pećini testira vozilo "magma Mars". Vozilo na sebi ima radar koji će biti korišten u sljedećoj evropskoj misiji na Mars i može analizirati stijene do dubine od tri metra.
Jedan od značajnih projekata koji su pokrenuli amateri je i onaj Udruženja "Mars sosajeti", koji su na udaljenom kanadskom ostrvu Devonu napravili simulaciju svemirske stanice na Marsu. Na ledenom ostrvu čiji uslovi podsjećaju na okruženje Crvene planete, kako je Mars poznat, članovi Udruženja rade geološka istraživanja i pokušavaju pronaći taktike koje bi pomogle prvim putnicima ka ovoj planeti. Oni su 2000. godine napravili istraživačku stanicu "Flešlajn" i u njoj svakog mjeseca boravi pet do šest istraživača. Svi oni moraju nositi svemirska odijela kada izlaze vani da bi simulacija bila što vjernija. Istu taktiku koriste i austrijski entuzijasti.
Nastavljajući rad u pećini Danijel je izvukao bušilicu iz stijene i ostavio je u kutiju koju drži u blizini grudi. U pitanju je pećina koja ima 13.000 kubnih metara i nudi spektakularni svijet uključujući naslage leda stare više od 500 godina.
"Već neko vrijeme znamo da na Marsu postoje pećine. Ako na njemu uopšte postoji život onda se sigurno nalazi u pećinama", kaže on.
Pećine sa svojom stalnom temperaturom, povišenim nivoima vlage i zaštitom od kosmičke radijacije izgledaju kao odlično sklonište za različite oblike života.
"Treba da budemo zahvalni za svaki problem sa kojim se suočavamo u ovim pećinama, jer to se dešava ovdje, a ne na Marsu. Ovako možemo spoznati probleme koji bi na udaljenoj planeti bili pogubni", objašnjava Danijelov kolega Gernot Grumer.
Mnogi misle da prvi astronauti koji budu išli na Mars treba da budu spremni da tamo ostanu zauvijek, slično Evropljanima koji su otišli u Ameriku znajući da se neće vratiti. Tog je mišljenja i legendarni astronaut Baz Aldrin koji je hodao po Mjesecu.
"Sa velikim rezervama zaleđene vode Mars ima slične uslove nekim područjima na Zemlji i mnogo lakše može biti naseljen nego Mjesec ili ostale planete", objasnio je sedamdesetosmogodišnji Aldrin.
Njemu, Nilu Amstronu i Majklu Kolinsu bilo je potrebno osam dana da pređu 380.000 kilometara dug put od Zemlje do Mjeseca. Odlazak na Mars nije tako jednostavan. Udaljenost do njega varira od 55 miliona kilometara do 400 miliona kilometara, što znači da je potrebno najmanje godinu i po dana za putovanje.
"To je razlog zašto bi oni tamo trebalo da ostanu", dodaje Aldrin.
NASA i Evropska svemirska agencija ESA već imaju nacrte za misiju sa ljudima, koja bi trebalo da bude organizovana 2030. godine. Prva misija bi trebalo da broji pet do šest astronauta, koji bi sa sobom nosili sisteme za održavanja života i drugu opremu. Kasnije bi im se moglo pridružiti još ljudi i kolonija bi brojala ukupno 30 osoba.
U ledenoj pećini Dahštajna OWF testira opremu koja bi se mogla koristiti u potencijalnoj misiji. Najspektakularniji predmet sa kojim rade je svemirsko odijelo Auda X. Srebrno odijelo teško 44 kilograma je jedinstveno i prilično je teško kretati se u njemu. U svijetu na proizvodnji svemirskih odijela za Mars rade samo četiri tima. Odijelo američke NASA NDX-1 je napravljeno za lakše kretanje, dok bio-odijelo instituta MIT ima fokus na ergonomiji i bolji osjećaj nošenja.
Pedeset učesnika ovog eksperimenta misli da je samo pitanje vremena kada će doći do organizovanja misije koja će prebaciti prve ljude na Mars.
Ipak, u posljednje vrijeme euforija za odlaskom na Mars je splasnula. Projekti kao što su "Mars 500", u kojima su entuzijasti živjeli godinu dana u maketi svemirske stanice, teško da će u skoroj budućnosti zaživjeti.
Tako američka NASA planira u avgustu poslati svemirski rover "Znatiželja" na Mars i biće to zadnji put da će organizovati projekat na toj planeti. Slično je i sa Evropskom svemirskom agencijom koja reformiše svoj "ExoMars" projekat.
Po svemu sudeći, neki bogataš bi mogao preuzeti nastavak organizovanja misije na Mars. Što se tiče Grumera, on je svjestan svoje uloge. Ne vjeruje da će prvi posjetioci udaljene planete koristiti svemirsko odijelo napravljeno u Austriji. Ali ovaj astrofizičar se nada da će njegov projekat dati nekoliko korisnih stvari koje prvi posjetioci Marsa mogu iskoristiti.
Grumer kaže kada se penzioniše da bi volio da sjedne ispred 3D televizora i gleda uživo prenos sa Marsa. On se nada da će moći reći svojim unucima: "Ja sam napravio vijke za svemirsku sondu koja je sletjela na Crvenu planetu".
