BERLIN - Svjetski okeani sadrže više od 1,3 milijardi kubnih kilometara vode; ako se to pomnoži sa nekoliko hiljada - dobićete količinu koju su astronomi otkrili u svemiru, i to na udaljenosti od "svega" 175 svjetlosnih godina.
Ovaj ogromni rezervoar pripada mladoj zvijezdi TW Hidre, a astronomi vjeruju da ta zvijezda nije jedina u univerzumu koja ima zalihe vode. Tim predvođen istraživačima univerziteta "Lajden" iz Holandije nadaju se da će u naredne dvije godine moći da posmatraju još tri takva vodena diska.
Naučnici su uz pomoć superosjetljive infracrvene tehnologije detektovali oblak vodene pare koji okružuje TW Hidru. Još je interesantnije bilo ono što nisu mogli da vide: vodeni disk znači da postoji i ogroman rezervoar vode "dovoljan da napuni nekoliko hiljada Zemljinih okeana", navodi se u žurnalu "Nauka".
Profesor astronomije na univerzitetu u Amsterdamu Karsten Dominik, koja je bila koautor članka, za "Dojče vele" predstavlja otkriće u zemaljskim mjerama: "Ako vidite ledeni brijeg, vi vidite samo njegov mali dio. Isti se koncept primjenjuje i na svemir. Zalihe vode u tom rotirajućem disku zapravo su locirane duboko ispod površine."
Istraživači kažu da ova voda proizvodi ledene komete sposobne da prilikom sudara sa novim svjetovima formiraju okeane.
Pojavila su se neka pitanja na koja je istraživački tim morao da odgovori. Profesor sa univerziteta "Lajden" i instituta "Maks Plank" Ervin van Dishoek navodi dva: odakle potiče voda u našim tijelima i okeanima i kako je stigla na planetu kao što je Zemlja?!
"Znamo da planete nastaju u tim rotirajućim diskovima gasa i prašine oko zvijezda i jedno od vječitih pitanja jeste: šta su rezervoari vode koji se mogu naći u tim diskovima", navodi Dominik.
Čestice prašine u oblaku su kao zrna pijeska na plaži, samo su otprilike 10.000 puta manje. One, prilikom sudara, rastu, od kvadratnog kilometra do cijelih planeta.
Ali disk ne sadrži samo prašinu već i molekule vode, a što se nalazi dalje od zvijezde, voda unutar diska je hladnija. Van Dishoek kaže da su naučnici već primijetili vruću vodu bliže centru, ali da ta voda nije uvijek ona od koje će nastati novi planetarni sistem.
Osjetljivi instrument u opservatoriji Evropske svemirske agencije omogućio im je da vide hladnu vodu na ivicama diska.
Van Dishoek opisala je smrznutu vodu kao "zonu u kojoj se 'hrane' nove atmosfere ili planete", od tijela poput Zemlje do tzv. "vodenih svjetova", odnosno gigantskih planeta poput Jupitera.