Istraživači američke Nacionalne uprave za aeronautiku i svemir (NASA) pronašli su osnovne jedinice DNK, genetske molekule koji imaju ključni značaj za sve oblike života, u meteoritima koji su pali na Zemlju.
Ovo otkriće navodi naučnike na zaključak da su slični meteoriti i komete udarili u Zemlju u davnoj prošlosti i doprinjeli stvaranju života na našoj planeti.
Pošto su šanse da su ispitani uzorci meteorita kontaminirani minimalne, istraživači su ubjeđeni da su ti uzorci formirani u svemiru.
- Ljudi pronalaze komponente DNK u meteoritima još od šezdesetih godina prošlog vijeka, ali naučnici nisu bili sigurni da li su oni nastali u kosmosu ili su kontaminirani zemaljskim životom - izjavio je dr Majkl Kalahan, vođa istraživanja iz NASA.
Sve je počelo od meteorita koji je 1969. pao u mestašce Merčison u australijskoj državi Viktoriji.
- To je u suštini najdetaljnije proučen meteorit kada su u pitanju organski molekuli. Da bismo dokazali da uzorci nisu kontaminirani, analizirali smo uzorke zemlje i leda u Merčisonu i na mjestu pada drugog meteorita na Antarktiku. Bili su potpuno drugačiji. To je značilo da uzorci iz kosmosa nisu kontaminirani. Bio sam zapanjen. Prvo nisam mogao da vjerujem. Mislio sam da sam negdje pogrješio. Trebalo mi je godinu dana da provjerim prvobitni rezultat - ispričao je dr Kalahan.
Njegov tim je analizirao 12 meteorita s visokim sadržajem ugljenika, od kojih su devet bili sa Antarktika, i identifikovali osnovne elemente hemijskih jedinjenja iz testiranih uzoraka. Testovi su pokazali da su to adenin i guanin, dvije osnovne komponente DNK koje se nazivaju nukleobaze, ili u genetici jednostavno baze, ili DNK baze.
Naučnici su takođe pronašli hipoksantin i ksantin, dvije hemijske supstance koje učestvuju u biološkim procesima i nalaze se u mišićnom tkivu. U meteoritima je otkriveni i tragovi tri molekula koji su po svojoj strukturi slični nukleobazama i nazivaju se analogne nukleobaze, ali se dvije takve baze skoro nikada ne sreću u biologiji, što samo dokazuje tezu da otkrivene komonente DNK zaista potiču iz svemira. Trag tih nukleobaza otkriven je samo u biološkim procesima u virusu.
Život u svemiru
Kalahanovo istraživanje navelo je neke naučnike da se zapitaju da li su ovi osnovni elementi života dospjeli i na druge planete, što bi značilo da je i na njima možda začet život sličan zemaljskom. To bi značilo da nismo sami i da se povećava vjerovatnoća da tamo negde ipak postoje “mali zeleni”.
U saopštenju za štampu, koje je izdala NASA, Kalahan kaže: “Ako su asteroidi ponašaju kao hemijske ‘fabrike’ koje proizvode prebiotski materijal, to jest molekule koji su prethodili nastanku života na Zemlji, očekivali biste da proizvode brojne varijacije nukleobaza, a ne samo biološke, zbog velike raznolikosti sastojaka i uslova u svakom asteroidu, a upravo to su naši istraživači ustanovili.”
Ovo otkriće dopunjava sve brojnije dokaze o tome da se asteroidi i komete sastoje od odgovarajućih hemijskih supstanci od kojih nastaju osnovni elementi života. Neki čak imaju idelani unutrašnji hemijski sastav za obavljanje tog posla.
- U suštini postoji idealna klasa meteorita za nastanak života, takozvani meteoriti CM2, u kojima vladaju pravi sulovi za proizvodnju tih molekula - kazao je Kalahan.
Formiranje DNK
DNK ima oblik dvostruke spirale ili izuvijanih merdevina.
Svaka prečaga tih merdevina sastoji se od para nukleobaza: bilo adenina i timina, bilo guanina i citozina.
Merdevine zapravo predstavljaju dugačak niz genetskoih kodova koji “govore” ćelijama svakog organizma koje bjelačnevine da proizvode.
Te bjelančevine igraju ključnu ulogu u razvoju i funkcionisanju organizma i “prave” sve djelove tela, od kose do enzima.