Misija BepiColombo, koja se sastoji od dvije svemirske sonde, stigla je do Merkura, takozvanog "prvog kamena od Sunca", i priprema se da uđe u orbitu ovog malog, jedva istraženog svijeta.
Ova zajednička misija Evropske svemirske agencije (ESA) i Japanske aerosvemirske istraživačke agencije (JAXA) postaće tek druga koja će se naći u orbiti planete najbliže Suncu.
"Poslije osam godina putovanja, misija je ušla u fazu dolaska do Merkura 3. septembra ove godine, kada je Mercury Transfer Modul (MTM) otpustio dvije sonde – evropski Merkurov planetarni orbiter (MPO ili Bepi) i japanski Merkurov magnetosferni orbiter (Mio). Još povezane, MPO i Mio će sutra, 21. novembra uhvatiti Merkurova gravitacija", saopšteno je iz Evropske svemirske agencije.
Tek 9. decembra, kada stignu u naučnu orbitu sonde Mio, dvije letjelice će se razdvojiti, a MPO će otići u orbitu bližu površini planete.
Naučne operacije počeće tek u aprilu 2027.
"Veoma je emotivno prolaziti kroz poruku za porukom. BepiColombo je misija koja se spremala više od četvrt vijeka i dok odbrojavamo do razdvajanja dvije letjelice, ovaj dolazak do Merkura nam djeluje kao da smo bliže cilju nego ikad", rekao je u saopštenju Gerajnt Džouns (Geraint Jones), projektni naučnik projekta BepiColombo.
Misija pruža najveće mogućnosti da se shvati više o tome kako se Merkur formirao tako brzo Suncu, zašto ima magnetno polje i od čega je sastavljen njen led sakriven u kraterima, piše Gardijan.
"Veoma smo uzbuđeni, dugo smo čekali ovo", rekla je Ema Bans (Emma Bunce), profesorka Univerziteta u Lesteru, koja je radila na projektu 20 godina.
Dolazak do Merkura je veoma težak jer se planeta nalazi blizu središta Sunčevog sistema, pa svemirske letjelice ubrzavaju pod uticajem Sunčeve gravitacije i moraju veći dio vremena da koče, da ne bi samo projurile pored nje.
"To je veoma složena i zahtjevna misija", rekla je Bans, glavna istraživačica zadužena za instrument pod nazivom Rendgenski spektrometar za snimanje Merkura (Mercury Imaging X-ray Spectrometer – MIXS), koji će analizirati geohemijski sastav površine planete.
Proći će nekoliko mjeseci prije nego što naučnici budu mogli da počnu sa posmatranjem Merkura.
Evropska sonda mapiraće površinu i sastav planete u visokoj rezoluciji i proučavati unutrašnjost Merkura kako bi rasvijetlila tajnu njegovog neobično velikog jezgra. Njen japanski partner mjeriće magnetno polje planete i njenu natrijumsku egzosferu, izuzetno tanak sloj gasa i atoma koji okružuje planetu. Merkur je samo 50% veći od Meseca, ali ima četiri puta veću masu. Jedno od pitanja koje će misija istraživati jeste zašto je ovaj stenoviti svijet toliko velike gustine.
Merkur je planeta ekstrema. Ovom malom svijetu potrebno je 58 zemaljskih dana da se okrene oko svoje ose, što znači da bilo koja tačka na površini može imati dnevnu svjetlost tri mjeseca, a zatim noć naredna tri mjeseca. Od Sunca je udaljen tek nešto više od trećine udaljenosti Zemlje. Tokom dana temperature tla dostižu 450 stepeni, dok noću padaju na minus 180.
Očekuje se da će letjelice kružiti oko Merkura oko tri godine, nakon čega će ostati bez goriva, izgubiti visinu i na kraju udariti u površinu.
"Nažalost, ne vraćaju se" rekla je Bans, prenosi Telegraf.