Svemir

Šta možete vidjeti u Orionu

Šta možete vidjeti u Orionu
Foto: Pixabay/WikiImages | Šta možete vidjeti u Orionu
N.N.

Zbog svojih sjajnih zvijezda i veličine Orion se lako uočava na nebu.

Orionu čovjek mora da se divi. Moćan je, veličanstven i lijep. Poznat je od davnina, pa ga i Homer pominje u Ilijadi. Orion spada u najstarija sazvježđa.

U tradiciji Srba Orion se često pominje jer je služio za orijentaciju i za određivanje doba noći. Na našem nebu se pojavljuje u avgustu i vidi se sve do aprila.

Lakše ćete prošetati ovim sazvežđem ako znate njegovu helensku predstavu. Stari Grci su u njemu vidjeli snažnog lovca koji u jednoj, uzdignutoj, ruci drži veliku batinu, a u drugoj štit.

Trup lovca markiran je sa četiri sjajne zvijezde. To su Rigel, Saiph, Betelgeuse i Bellatrix, a tri zvijezde Mintaka, Alnilam i Alnitak u sredini čine pojas lovca. Tik iznad pojasa prolazi nebeski ekvator. Pojas je inače usmjeren ka zvijezdi Sirijus koja se nalazi istočno, ka horizontu (ili ispod njega).

U ramenu sa uzdignutom rukom nalazi se već pomenuta džinovska zvijezda Betelguese, ili po našem Betelgez.

Desno od Betelgeza, u drugom ramenu lovca nalazi se Belatriks. Svoje ime ova zvijezda je dobila u srednjem vijeku. Bellatrix je latinska riječ, a znaci ratnica. U astrološkim knjigama onog doba kaže se da žene koje su rođene pod ovom zvijezdom predodređene da budu srećne i da vole da pričaju (u šta ne treba sumnjati). Spektralni tip Belatriksa je B2 III. Ratnica ima magnitudu 1,64, a od nas je daleko 244 svjetlosne godine.

Stari arapski astronomi dali su beti (b) Oriona originalno ime: Rigel, što zanači gigantova noga. To je ogromna zvijezda pavkasto-bijele boje, spektralnog tipa B8 Ia. Od našeg Sunca Rigel je sjajniji, pazite sad, 57 000 puta! Daleko je od nas, srećom, 863 svjetlosnih godina. Prividni sjaj ove zvijezde je 0,13, a na njenoj površini vlada temperatura 12 100 K. Vrlo blizu Rigela, na 9'' nalazi se još jedna zvijezda 6,7m. Rigel pripada asocijaciji u Orionu.

Saiph ćete teže uočiti od ostalih velikih zvijezda Oriona. Ona je nešto manjeg sjaja (2,05m) i blizu je horizonta pa njeni zraci prolaze kroz debele naslage Zemljine atmosfere što joj umanjuje vidljivost. To je plava zvijezda, B0 5Ia spektra. Od nas je daleko 650 svjetlosnih godina.

Ipak su zvijezde pojasa najatraktivnije. Prva od njih tri, ona na zapadu pojasa, je Mintaka. Zapravo riječ "mintaka" i znači pojas. Naziv su joj dali stari arapski astronomi. Njena magnituda je 2,25m, ali joj se svjetlost mijenja u periodu od 5,7 dana do 14,20m pošto je to promjenljiva zvijezda (eklipsna). Njen pratilac je plavičasta zvijezda 6,7m udaljen 52,8''. Njen spektralni tip je O9.5II, a od nas je dosta daleko, 690 svjetlosne godine (provincija dakle). I Mintaka je član asocijacije.

Biserna niska, arapski Alnilam, je naziv srednje zvijezde Orionovog pojasa. To je ogromna zvijezda. Od Sunca je sjajnija 40000 puta, ali magnituda joj je svega 1,69m jer se Alnilam nalazi daleko od nas. Svjetlosnom zraku je potrebno 1344 godine da stigne do nas što znači da ovu zvijezdu danas vidimo onakvu kakva je bila u vrijeme rane Vizantije. Plave je boje, a njen spektralni tip je B0 La.

Alnitak je takođe arapska riječ i označava pojas odnosno kaiš, a u astronomiji to je treća zvijezda Orionovog pojasa. Njena magnituda je 1,74, a nalazi se 740 ili 1300 svjetlosnih godina (zavisno od izvora podatka) daleko od nas. Spektralni tip ove zvijezde je O9.5 lb. U njenoj blizini nalazi se čitav niz maglina, a među njima je i ona čuvena, Ngc 2024 zvana Konjska glava. Naravno, ako pogledate ka ovoj zvijezdi nećete vidjeti ništa naročito jer su magline suviše daleko i suviše sitne za golo ljudsko oko. Ipak vi znate da je u blizini jedno od maestralnih čuda svemira.

Ispod pojasa Oriona po tradiciji stoji mač. Mač je česta meta osmatranja astronoma kako profesionalnih tako i amatera jer tu leži fantastična Orionova maglina. Vidljiva je i golim okom, ali za pravo uživanje potreban vam je strašno jak teleskop. Ili bar pristup Internetu. I ne zaboravite, Orionova maglina je mjesto gdje se rađaju zvijezde.

Mit o Orionu

Orion je sin Posejdona, boga mora. On je snažan i lijep lovac divovskog rasta. Kažu da je bio najljepši među živim ljudima. Otac ga je naučio da hoda kroz mora pa mu je glava uvijek bila nad površinom vode čak i kad bi koračao po najvećoj dubini.

Iako je međ smrtnicima bio nenadmašan lovac Orion ostaje upamćen po svojim ljubavnim avanturama. Za mnoge žene bio je neodoljiv iako je ponekad (a možda baš zbog toga) bio nasilan. Nošen ljubavlju proganjao je Plejade, sedam kćeri Atlasa, sve dok ih Zevs nije pretvorio u golubice i zatim ih postavio na nebo. Ali i tamo Orion ih proganja iako opet bezuspješno.

O njegovom kraju postoji više verzija. Po jednoj varijanti Artemida, boginja lova, zaljubila se u njega i bila je spremna da se za njega uda. Njen brat, Apolon, protivio se tome pa je smislio lukav iako podao plan kako to da osujeti. Jenom kad je Orion koračao kroz more Apolon je pitao Artemidu: "Vidiš li onu tačku u daljini na pučini? Možeš li da je pogodiš strijelom?" Naravno, Artemida je mogla.

Kasnije, kada je shvatila da je ubila voljenog čovjeka, Artemida ga je stavila na nebo među zvijezde.

Po drugoj verziji Orion se hvalio da će poubijati sve životinje na zemlji, a zatim je počeo riječ da sprovodi u djelo. Da bi ga u tome spriječila Geja, boginja zemlje, poslala je na njega škorpiju koja mu je i došla glave. Kasnije su na nebo postavljeni i Orion i Škorpija, ali tako da se nikad ne vide zajedno. Orion se pojavljuje tek kada Škorpija na nebu zađe.

Zajedno sa Orionom na nebu se nalaze i njegova dva vijerna pratioca u lovu. To su Mali i Veliki Pas.

(nacionalnageografija)

Najčitanije