Naučnici su prvi put direktno detektovali ključnu aminokiselinu i bogatu selekciju organskih molekula u „prašnjavoj“ atmosferi komete, što ide u prilog hipotezi da su baš ovi ledeni objekti u jednom trenutku istorije naše planete na nju donijeli „život“.
Iako je glicin ranije detektovan i u uzorcima prašine s komete koje je na Zemlju donijela misija „Stardast“, ovo je prvi put da je ta materija primjećena u svemiru.
Letjelica „Rozeta“ dizajnirana je da kruži oko komete 67P/Čurjumov—Gerasimenko u novembru 2014.
„Sa svim organskim jedinjenjima, aminokiselinama i fosforom, možemo reći da kometa zaista sadrži sve što je potrebno za nastanak života — izuzev energije“, izjavila je Ketrin Altveg sa Univerziteta u Bernu, u Švajcarskoj, glavni istraživač na ROSINA instrumentu misije „Rozeta“.
„Kometa uopšte nema energiju, pa na njoj ne može nastati život“, rekla je Altvegova. „Međutim, kada se kometa nađe na toplom mjestu — recimo kada upadne u okean — ovi molekuli se oslobađaju, kreću se, međusobno reaguju i možda tako nastaje život“.
Glicin, najjednostavnija aminokiselina, obično se nalazi vezan za druga jedinjenja u čvrstom obliku, što znači da ga je teško detektovati u gasovima.
Iako su naučnici teleskopima tragali za glicinom u oblacima gasa u regijama svemira u kojima se rađaju nove zvijezde, tek sada je prvi put opažen u svemiru. U ovom slučaju, „Rozeta“ je bila dovoljno blizu komete da detektuje glicin koji su otpuštale čestice prašine u njenoj blizini.
Aminokiseline su osnove za izgradnju proteina, čiji su kompleksni molekuli ključni za život na Zemlji. Altvegova je sa timom u blizini komete tražila i druge aminokiseline, ali je pronašla samo glicin — jedinu aminokiselinu koja može da nastane i bez vode u tečnom stanju.
Fosfor je takođe ključan za život kakav poznajemo. Između ostalog, taj element je ključni dio DNK i adenozin-trifosfata (ATP), molekula koji čuva hemijsku energiju koju koriste ćelije.
„Zapitajte se: koliko planeta kao što je Zemlja zapravo postoji? Na koliko njih je evoluirao život“, kaže Altvegova.
Njeno istraživanje objavljeno je u časopisu „Sajens advanses“ 27. maja.