Nova posmatranja pojedinih Neptunovih mjeseca i prstenova pružaju dokaze o katastrofi koja se dogodila prije nekoliko milijardi godina u blizini najudaljenije planete Sunčevog sistema, kada je nebesko tijelo veličine Plutona izazvalo pravi haos i seriju sudara, zaključili su istraživači agencije NASA koristeći teleskop "Džejms Veb".
Istraživači su koristili ovaj svemirski teleskop kako bi ispitali sastav tri mala unutrašnja Neptunova mjeseca, Proteusa, Larise i Galateje, kao i njegovih unutrašnjih prašnjavih prstenova.
Tom prilikom otkrili su glinene minerale kakvi se obično očekuju duboko u unutrašnjosti određenih nebeskih tijela u udaljenim dijelovima Sunčevog sistema, prenosi Tanjug.
Poznato je da ovi minerali bogati magnezijumom postoje na patuljastoj planeti Cereri, koja kruži u glavnom pojasu asteroida između Marsa i Jupitera, kao i u pojedinim meteoritima.
"Za nastanak ovih minerala neophodan je dugotrajan kontakt tečne vode i stena", izjavila je planetolog Rajli Dejvis, postdoktorski istraživač na Univerzitetu Kalifornije u San Dijegu i glavna autorka studije, prenio je Rojters.
Ona je dodala da su sami mjeseci previše mali i hladni da bi se takvi hemijski procesi odvijali na njima, tako da je glina morala da dođe sa drugog mjesta, iz duboke unutrašnjosti mnogo većeg, drevnog nebeskog tijela. Pronalazak ovog materijala na Neptunovim unutrašnjim mjesecima ukazuje na katastrofalan događaj iz prošlosti te planete, u kojem su uništena ta drevna tijela, a njihova unutrašnjost izložena.
"Od tih ostataka kasnije su se ponovo formirali mali mjeseci i prstenovi koje danas vidimo", rekla je Dejvisova.
Istraživači navode da je uzročnik ove kataklizme vjerovatno Triton, koji je trenutno najveći Neptunov mjesec, ali je ranije boravio u udaljenijem dijelu Sunčevog sistema, u oblasti poznatoj kao Kojperov pojas.
Prema njihovim riječima, negdje tokom prve milijarde godina nakon nastanka Sunčevog sistema pre oko 4,5 milijardi godina, u haotičnom periodu kada su se velike gasovite planete još uvijek pomjerale ka svojim sadašnjim orbitama, Neptunova gravitacija je zarobila Triton.
Triton je nešto veći od Plutona, još jednog tijela iz Kojperovog pojasa, ali je manji od Zemljinog mjeseca.
Nakon što je zarobljen, gravitaciono dejstvo samog Tritona poremetilo je prvobitne Neptunove mjesece i dovelo do toga da se većina njih međusobno sudari.
Sadašnji unutrašnji Neptunovi mjeseci vremenom su nastali od dijela tako formiranih ostataka, ukazuju naučnici.
"Unutrašnjost velikih ledenih mjeseca obično nam je trajno skrivena, zakopana ispod debelih slojeva vodenog leda i dostupna samo putem modela i zaključivanja", navela je Dejvis, dodajući da unutrašnji Neptunovi mjeseci možda predstavljaju jedino mjesto u Sunčevom sistemu gdje može direktno da se posmatra taj materijal.
Ostale tri velike gasovite planete, Jupiter, Saturn i Uran, imaju sisteme velikih mjeseca koji su nastali oko same planete i kreću se približno kružnim putanjama, u istom smjeru u kojem se planeta okreće oko svoje ose.
Neptun, koji se nalazi oko 30 puta dalje od Sunca nego Zemlja, ima 16 poznatih mjeseca.
Triton, za koji se smatra da je po sastavu sličan Plutonu, na svojoj površini ima led od azota, metana i ugljen-dioksida, kao i tanku azotnu atmosferu.
Istraživači su naveli da je još jedno moguće, mada manje vjerovatno, objašnjenje za njihova zapažanja to da je neko drugo tijelo iz Kojperovog pojasa, veličine Plutona, prošlo previše blizu Neptuna i bilo razoreno njegovom gravitacijom.
Prema riječima Dejvisove, priča o Neptunovim mjesecima nas podsjeća na to da Sunčev sistem ima burnu istoriju.
"To je upečatljiv primjer kako jedan slučajan događaj može iz temelja da izmeni arhitekturu planetarnog sistema", zaključila je Dejvis.