Ambiciozni planovi o izgradnji velikih gradova na Mjesecu mogli bi naići na ozbiljnu prepreku zbog ograničenih količina vode, pokazuje nova studija objavljena u časopisu "Frontiers in Space Technologies", čiji su autori astronom Martin Elvis i astrofizičar Džonatan Mekdauel analizirali koliko bi stanovnika Mjesec mogao dugoročno da podrži i koliko bi energije takva naselja zahtijevala.
Milion stanovnika brzo bi iscrpio zalihe
Naučnici su kao optimističnu procjenu uzeli milijardu tona vodenog leda navodi abc, uglavnom smještenog u trajno zasjenjenim kraterima u polarnim područjima, ali su izračunali da bi grad sa milion stanovnika bez recikliranja iscrpio tu količinu za samo nekoliko godina, dok bi uz stopu povrata vode od 98 odsto, kakvu postiže Međunarodna svemirska stanica, zalihe mogle trajati nešto više od jednog vijeka.
Elvis je priznao da ga je rezultat iznenadio jer bi bez recikliranja vode grad od milion ljudi mogao opstati tek oko dvije godine, dok Mekdauel smatra da će naselja na Mjesecu vjerovatno postojati, ali upozorava da postoje "fizička ograničenja" koliko velika lunarna civilizacija može postati.
Manja naselja mnogo realnija
Prema njihovoj analizi, naselje od oko 1.000 ljudi, približno veličine populacije koja prezimljava na Antarktiku, moglo bi znatno slobodnije koristiti lunarnu vodu, dok bi kod populacije od 100.000 stanovnika već bilo neophodno pažljivo upravljanje zalihama, a rješenja bi mogla uključivati efikasnije recikliranje, vertikalne farme, smanjenje konzumacije mesa, pronalaženje novih nalazišta ili čak dopremanje vode sa asteroida.
Proizvodnja energije predstavljala bi manji problem jer bi grad od milion stanovnika mogao koristiti solarnu ili nuklearnu energiju, dok bi za populaciju od nekoliko miliona nuklearni izvori vjerovatno postali neophodni, a autori istovremeno pozivaju države, uključujući SAD i Kinu, na saradnju u upravljanju ograničenim lunarnim resursima kako istraživanje Mjeseca ne bi preraslo u nekontrolisanu borbu za vodu.