BANJALUKA - Dok većina djece raspust provodi u igri, jedanaestogodišnji Miloš Kecman strpljivo je nizao bod po bod, pretvarajući zahvalnost prema svojoj učiteljici u jedinstveno umjetničko djelo.
U svaki izvezeni detalj utkao je imena svojih školskih drugara, motive zmijanjskog veza i veliko poštovanje prema osobi koja ga je vodila kroz prve školske godine. Njegov poklon nije samo ručni rad, već dirljiva priča o trudu, upornosti, ljubavi i neraskidivoj vezi između učenika i učiteljice.
Ukratko:
- Jedanaestogodišnji Miloš Kecman učiteljici je poklonio ručno izrađen rad u tehnici zmijanjskog veza.
- Na radu su izvezena imena svih učenika iz razreda.
- Poklon je nastajao mjesecima, tokom raspusta i školske godine.
- Miloš je želio da učiteljica ima uspomenu na svoju prvu generaciju.
Poklon koji se ne kupuje, nego stvara srcem
U vremenu kada su pažnja i iskrena zahvalnost postali rijetkost, ovaj jedanaestogodišnji dječak iz Trna pokazao je da najljepši pokloni ne dolaze iz prodavnica, već iz srca. Učenik petog razreda Osnovne škole "Desanka Maksimović" odlučio je da svojoj učiteljici Biljani pokloni nešto posebno, a to je ručno izrađen rad u tehnici zmijanjskog veza, na kojem su izvezena imena svih učenika iz razreda, uz tradicionalne ornamente po kojima je ovo kulturno nasljeđe prepoznatljivo širom svijeta. "Miloš Kecman, učenik O.Š. "Desanka Maksimivić" iz Trna, 2024 godine pohađao je Malu školu zmijanjskog veza, zajedno sa sestrom Martinom. Tada je imao devet godina i bio je među mlađim polaznicima", kazali su iz Humanitarnog udruženja žena "Duga" Banjaluka te dodali da je strpljivo i uporno savladao tehniku izrade zmijanjskog veza.
Ideja nastala tokom raspusta
Ideja se, kako kaže Miloš, rodila tokom raspusta, a realizacija je trajala mjesecima. "Želio sam da učiteljici poklonim nešto posebno i jedinstveno što će je zauvijek podsjećati na nas zato što smo joj mi prva generacija koju je izvela od početka do kraja", kaže ovaj talentovani dječak. Iako je riječ o veoma zahtjevnom radu, koji traži mnogo strpljenja i preciznosti, od svoje zamisli nije odustajao. "Najteže je bilo odrediti raspored imena i ornamenata, a najlakše je bilo raditi šeme. Razmišljao sam o dužini imena da se uklope kako bi lijepo izgledala, a malo mi je i starija sestra pomogla", priča ovaj vrijedni dječak.
Ljubav prema tradiciji od najranijeg djetinjstva
Miloševa ljubav prema tradiciji nije nastala slučajno. Njegova majka ističe da je interesovanje za kulturno nasljeđe pokazivao od najranijeg djetinjstva. "Iskreno, bila sam oduševljena i bilo mi je drago da su moja djeca, a naročito Miloš, zainteresovana za nešto što ima veze sa našom tradicijom. Pošto se već bavio folklorom, u okviru Međunarodnog festivala dječjeg folklora gosti su im bile članice Humanitarnog udruženja žena 'Duga' Banjaluka, koje su promovisale Malu školu zmijanjskog veza. Tada su se on i sestra zainteresovali za ovu vještinu", kaže ona. Dodaje da je upravo tokom ljetnog raspusta nastala ideja o poklonu za učiteljicu. "Na ideju je došao u toku ljetnog raspusta i onda je polako i strpljivo radio kako bi sve završio do kraja školske godine", navodi majka. Ponos na sina i kćerku ne krije. "Naravno, veoma sam ponosna. Trudimo se i suprug i ja da ih u ovom teškom i u svakom smislu izazovnom vremenu za roditelje usmjerimo na pravi put i ukažemo im na prave vrijednosti kako bi jednog dana izrasli u dobre i čestite ljude prije svega", ističe ona.
Uspomena koja će trajati duže od školskog zvona
Kada je poklon konačno uručen, emocije nisu izostale. "Učiteljica je bila iskreno oduševljena i drago mi je da joj se baš svidio poklon, jer sam se zaista potrudio da bude iznenađenje", kaže Miloš. Njegov rad nije samo pažljivo izvezen komad platna u ramu, to je priča o zahvalnosti jednog učenika, o poštovanju prema učiteljici koja je obilježila prve školske godine jedne generacije, ali i o dječaku koji je kroz iglu i konac uspio sačuvati dio tradicije i utkati ga u uspomenu koja će trajati mnogo duže od školskog zvona koje je označilo kraj petog razreda.
