Više puta sam, uzaludno, ukazivao da vlasti obmanjuju roditelje varajući njihovu djecu/buduće vozače podvaljivanjem zastarjelog, a šabloniziranog modela vozačkog ispita.
Zahvaljujući vlastima vozačke dozvole se još izdaju budućim vozačima, a da se na vozačkim ispitima ne provjeravaju njihove bezbjednosne osposobljenosti, da na vrijeme uočavaju i reaguju na pojavu opasnosti.
Naravno da i indiferentnosti i inertnosti vlasti dodatno doprinose smrtnosti mladih vozača, a time se i dodatno doprinosi i njihovoj odgovornosti.
Stoga sam uvjeren da bi imalo smisla pokušati koliko-toliko smanjiti smrtnosti unapređivanjima edukacije budućih vozača, s aspekta bezbjednosti na način da bi se:
- Na teoretskom dijelu vozačkog ispita i usmeno provjeravale bezbjednosne osposobljenosti promišljanja: predviđanja, iščekivanja, uočavanja, prepoznavanja pa i reagovanja na pojavu opasnosti
- Na praktičnom dijelu ispita provjeravale bezbjednosne osposobljenosti prilikom upravljanja vozilom i na ulicama gradova/naselja i na međugradskim putevima
- Omogućavalo roditeljima da se korištenjem video-linka i mobilnih telefona uvjere da su njihova djeca/budući vozači i teoretski i praktično bezbjednosno osposobljena.
Roditeljska brižnost spram životne sudbine svoje djece/mladih vozača ne dotiče vlasti, utoliko više što uporno, a samovoljno još izbjegavaju finansirati sistem transparentnosti vozačkih ispita uporedo sa finansiranjem gradnje puteva, a što upućuje na diskriminaciju.
Vlasti i roditelji bi napokon trebali pa i morali zajedno u podjednakom obimu finansirati, shodno sve zahtjevnijem, bržem i opasnijem saobraćaju, zahtjevniju edukaciju budućih vozača.
Vitomir Tošić, Banjaluka