Zaštitna mreža na jezeru Bočac je posljednji put pukla u maju 2019. godine i nakon toga potpuno je van funkcije, iako su svi nadležni obaviješteni, potvrđeno je iz Eko-centra "Bočac jezero" za "Nezavisne novine".
Prema njihovim riječima, otpad je rasut duž jezera Bočac po njegovim uvalama, što otežava njegovo prikupljanje i potrebno je mnogo više energenata i ljudskog manuelnog rada.
Pošto mreža nije u funkciji, otpad se sada prikuplja duž cijelog jezera Bočac, od lokacije Eko-centra do betonske brane Hidroelektrane Bočac, u dužini od oko 18 km.
Otpad se uklanja, kako kažu, tokom cijele godine, sa akcentom u proljeće i jesen, kada zbog obilnijih padavina pristigne veća količina otpada koju voda pokupi sa obala rijeke Vrbas iz uzvodnih opština.
"Otpad se, nažalost, kroz godine ne smanjuje, samo povremeno dođe do promjene u učešću komunalnog, plastičnog i drvenog otpada, ali je to godišnje oko 8.000 do 10.000 m³", pojasnili su oni.
"O pucanju zaštitne mreže upoznali smo sve nadležne organe i institucije, ali ništa nije postignuto", kazali su oni.
Kao i svih prethodnih puta, uglavnom se, kako kažu, sve završi na nekoliko sastanaka ili se isti uopšte i ne održe.
"Za rješavanje ovog ekološkog problema očigledno nema zainteresovanih strana", poručili su oni.
Dodaju da je finansijski teret čišćenja jezera Bočac samo na Hidroelektranama na Vrbasu sa kojima je zaključen godišnji ugovor, koji ove godine teško da može pokriti troškove goriva i radnika, bez ijednog ulaganja u mehanizaciju i opremu.
"Finansijsku pomoć od Gradske uprave Banjaluka nemamo još od 2013. godine", istakli su iz navedenog Eko-centra.
Dodaju da, iako je rijeka Vrbas jedna od najčistijih rijeka u BiH, te se na istoj održavaju i sportske svjetske manifestacije, o njenom održavanju se ne vodi računa.
"Zamislite kako bi bilo koji evropski grad da ima ovakvo jezero Bočac i rijeku Vrbas i postupao prema njima", rekli su oni.
Mario Crnković iz Udruženja "Green team" kaže za "Nezavisne" da moramo biti svjesni da su zaštitne mreže, kao ona na jezeru Bočac, samo način ublažavanja posljedica katastrofalnog upravljanja otpadom u BiH.
"Deponije na obalama rijeka, kao i deponije koje se (ne)namjerno formiraju u plavnim područjima, najblaže rečeno su loša praksa koja za rezultat ima narušen kvalitet površinskih i podzemnih voda, što se direktno reflektuje kao ozbiljan rizik po zdravlje stanovništva", pojasnio je on.
Dodaje da, dok god ne postanemo svjesni da će fragmenti svake plastične flaše koja završi u prirodi u narednim godinama završiti u nečijoj čaši sa vodom u vidu mikroplastike, a da neuslovne deponije nisu briga samo zaposlenih u komunalnim preduzećima, teško je očekivati osjetne pomake, od svijesti građana do neadekvatnih reakcija svih u lancu nadležnosti.
"To nipošto ne opravdava situaciju da je po ko zna koji put zaštitna mreža van funkcije, ali ako postavimo pitanje koliko je kazni napisano i naplaćeno onima čiji otpad sada pluta Vrbasom, dolazimo do odgovora zašto se kao društvo ponašamo ovako nemarno prema sebi i prema rijekama od kojih živimo", zaključio je Crnković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.