U posljednje vrijeme sve je više slučajeva da duševno bolesne osobe počine zločin, upozorava Abdulah Kučukalić, šef Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
"To je apel svima koji kreiraju politiku mentalnog zdravlja i socijalne skrbi da hitno nešto učine", ističe on.
Objašnjava da se mentalna oboljenja vrlo često javljaju iznenada, posebno ukoliko je osoba izložena nepovoljnim faktorima.
"Ne znači da ako si zdrav 30 godina jednog dana ne možeš naglo oboljeti od duševne bolesti, pogotovo ukoliko je osoba izložena rizičnim faktorima", kaže Kučukalić u intervjuu za "Nezavisne".
NN: U kojoj dobi mogu nastati duševne bolesti?
KUČUKALIĆ: Duševne bolesti mogu nastati u bilo kojoj životnoj dobi, mada najčešće u period između 18 i 35 godina. Mogu se razviti postepeno, sporošuljajuće, u početku neprimjetno, a kasnije simptomi bolesti uzmu maha i postanu evidentni za okolinu. Međutim, veoma često bolest nastupi iznenada, iz čistog mira. Ponekad je ona nečim isprovocirana, nekim događajem, a nekad bez vidljivog razloga. Prema tome, čovjek do tog trenutka može biti potpuno zdrav, neupadljiv za okolinu, učtiv i funkcionalan, pa je za okolinu uvijek iznenađujuće i za ne povjerovati kada takav čovjek napraviti neki zločin.
NN: Šta utiče na takve osobe da počine ubistvo ili neki drugi zločin?
KUČUKALIĆ: Pitanje je momenta kada mozak postane bolestan, najčešće zbog disfunkcije u određenim moždanim areama, te postaje nekritičan, ne može shvatiti realnost, javljaju se halucinacije, sumanute ideje ili neki drugi psihotični simptomi koji u tom momentu utiču na ponašanje i razmišljanje te osobe. Taj trenutak bolesti može biti kratak ili, pak, simptomi duže traju, a nerijetko bolest može poprimiti i hroničan tok. To je period kada duševno bolesna osoba može izvršiti krivično djelo, a da nije svjesna svojih postupaka niti može njima upravljati. Uzroci nastanka duševne bolesti su višestruki, ali mora postojati genetska predispozicija.
Međutim, to ne znači da će se bolest u toku života i pojaviti. Bolest će se manifestovati kada tako predisponirana osoba bude izložena drugim nepovoljnim psihosocijalnim ili traumatizirajućim faktorima koji dovode do neurohormonalne disfunkcije u pojedinim regijama mozga. A ta disfunkcija je u korelaciji s pojavom psihičkih simptoma.
NN: Koji su rizični faktori najzastupljeniji?
KUČUKALIĆ: U BiH danas imamo niz socijalnih i psiholoških problema koji dugo traju. Od ratnih trauma zbog gubitka članova porodice, ranjavanja, izbjeglištva, preko migracija i razbijanja porodica, do pada na socijalnoj ljestvici, gubitka zaposlenja itd. Te se situacije teško rješavaju i one su traumatizirajuće za psihu čovjeka.
NN: Kako se to manifestira i kakve ste u praksi slučajeve imali?
KUČUKALIĆ: Kod ovako psihički izmijenjene osobe lako se nakalemi alkoholizam, narkomanija, prostitucija, kriminal, strukturalne promjene ličnosti, što znatno komplikuje liječenje ovakvih osoba i umanjuje uspjeh liječenja.
NN: Šta sa duševno oboljelim osobama koje počine zločin?
KUČUKALIĆ: Kada imate dokaz da je krivično djelo učinila duševno bolesna osoba, a njih je u posljednje vrijeme sve više, to je samo još jedan apel da oni koji kreiraju politiku mentalnog zdravlja i socijalne skrbi moraju nešto hitno učiniti. Problem je dosta složen, zahtijeva multidisciplinaran dugotrajan rad, a rezultati dolaze sporo i postepeno. Međutim, drugog puta nema. Nemojte misliti da samo duševni bolesnici čine ovakva krivična djela. Drugu polovinu ovakvih krivičnih djela čine mentalno zdrave osobe zbog raznih pobuda, prvenstveno lične koristi.
"Koliko ulažemo toliko ćemo biti zdravi"
NN: Šta je, po Vašem mišljenju, potrebno da bi se unaprijedilo mentalno i duševno zdravlje u našem društvu?
KUČUKALIĆ: Potrebno je, prije svega, izdvojiti sredstva, educirati kadar, obezbijediti socijalnu skrb, napraviti preventivne programe, izgraditi institucije, obezbijediti efikasne lijekove, profesionalnu i kognitivnu rehabilitaciju bolesnika. Hoću kazati, "koliko para toliko muzike". Koliko ulažemo u mentalno zdravlje - toliko će nacija biti zdrava.