Čak bi i oni lošiji među učenicima morali znati da ad hominem označava ono što predrasude ili emocije pretpostavlja razumu. A pojam argument ad hominem znači argument protiv čovjeka, njegove ličnosti umjesto protiv njegova argumenta, tj. odgovora argumentom na argument.
Ali, tu bi očito bila riječ o nekim boljim vremenima i nekim pismenijim ljudima i zrelijim sredinama od naše. U nas, međutim, sve ide na čovjeka i tako oduvijek i, izgleda, zanavijek. Jer su nama kulturu donosili oni koji su "govorili sedam jezika", a umjesto sile argumenata koristili su argument sile.
Danas nam, međutim, u javni diskurs kulturu donose kojekakvi polupismeni i nedoučeni novinari koji su "stručni" za sve - od recenzije knjige priča ili poezije, preko svjetske povijesti i diplomacije, do filozofskih i teoloških disciplina.
Zato nam se i događaju promašaji od tipa najelementarnije do tipa krajnje logičke nepismenosti. Da za ovo ne navodimo baš neozbiljne novine i listove, ma koliko se oni hvalili svojim tiražima, nego samo primjer nadasve ozbiljnog "Oslobođenja", gdje novinarka izvještava s promocije enciklopedije i riječi jednog od promotora pogrešno stavlja u naslov: "Habemus enciklopedija"! Jezično je to nemoguće. Habemus je latinska riječ, od glagola habeo (imati) u prvom licu množine, tj. imamo.
Dakle, novinarka je htjela reći: imamo enciklopediju! No, tada iza habemus slijedi akuzativ i u našemu i u latinskome jeziku, pa druga riječ mora glasiti ili enciklopediju (na našemu) ili enciclopediam (na latinskom), a ovako nikako. No, što bi novinarka bila pismena? I onda se dogodi tragičan međumuslimanski sukob u Mostaru, a na naslovnoj stranici tih istih novina ogromni naslov "Ko zavađa Bošnjake i vehabije".
Naprosto nevjerojatno! Veznik "i" spaja nemoguće kategorije. Zar to vahabije (pa i tragično nastradali!) nisu (i) Bošnjaci? Pošto je ovo očito teško razumjeti, zamislimo da je u Mostaru pred katedralom bio neki ekvivalentan sukob, pa da potom čitamo: Tko zavađa Hrvate i katolike.
Osim što nam novinari plasiraju razne jezične, stilske i logičke gluposti, ti isti ili slični novinari nam se javljaju kao meritorni u gotovo svim stvarima javnoga života. Nedoučeni i priučeni, ali zato veoma podobni, ideološki krajnje indoktrinirani, lako pišu o svemu jer ne moraju ništa znati, doli napabirčiti nekoliko sitnica i udariti na svakoga tko njihovim nalogodavcima spočitne bilo koju glupost. Važno im je samo prepoznati neprijatelja, a to rade po imenu i prezimenu.
Čak i oni novinari koji su zadnjih godina bili najžešći u osudi totalitarnog komunističkog sustava, jednako tako totalitarno zapjenjeno brane svoj narod, vjeru, povijest, kulturu, jezik, a u stvari samo vlastiti sluganski položaj, kojemu su sa svojim obrazovanjem jedino valjda i dorasli. Jer, oni niti na jednu kritiku ili argument ne mogu i ne znaju odgovoriti. Oni odmah i sve ideološki ad hominem etiketiraju!
Kao primjer za takvo novinarsko sveznalaštvo je i, reklo bi se ozbiljno, pripremljen napad na knjigu koja još nije izašla! Ne, ne govorim o svojoj, premda je i ona slično doživjela. Riječ je o knjizi "Kultura religija" koju uređuju dr. Zilka Spahić-Šiljak i dr. Dino Abazović, gdje su saradnici: Ivo Marković, Zorica Kuburić i Alen Kristić, a recenzenti prof. dr. Dimitrije Kalezić, prof. dr. Ivan Cvitković, prof. dr. Rešid Hafizović, prof. dr. Ivan Šarčević i Eli Tauber, a koja je još relativno daleko od objavljivanja.
No, prije gotovo dva mjeseca ("Reporter", 3. juna 2009.) njezini su što autori što suradnici tako ružno ("argumentima" ad hominem) diskvalificirani da je to neviđen presedan u našoj izdavačko-autorskoj praksi. Je li ta buduća knjiga dobra ili nije, vjerojatno će reći ovdje spomenuti recenzenti. Koliko je dobra, također. Kad izađe bit će podložna procjeni i šire, kompetentne javnosti, ali je prosto nevjerojatno da se netko i nešto diskvalificira unaprijed samo zato što netko, u svojim paranojama ili novinarskoj preučenosti, vidi u tome još zavjeru. Dakle, klasičan primjer balkanske sapunice zvane Teorija zavjere.
Iz kojeg smo to mi svijeta? Sve s čim se kod sebe nismo nikad ni htjeli ni usudili kritički suočiti, jučer je diskvalificirano kao antikomunizam ili antisamoupravljanje, da bi s vremenom sve to postalo vatikansko-kominternovsko-teheranska urota, pa židovsko-soroševska zavjera, i najposlije, a danas najfrekventnije - islamofobija... Ceo svet je protiv nas! Svi nas mrze! Svi nam nešto podmeću. Nitko nas ne voli. Užasni kalimerovski sindrom kukavica da se suoče sami sa sobom, s vlastitim frustracijama, opterećujućom povijesnom prtljagom...
U tom smislu nam je možda svima čitati jednu knjigu koja je ipak izašla i ipak dobra! Riječ je o knjizi "Nevjernica" mlade somalske muslimanke Ayaan Hirsi Ali (u Nizozemskoj je suvremenica našim muslimanskim izbjeglicama 1993.), koja svjedoči o vlastitom životu i vlastitim iskustvima, a kojoj, naprosto fascinantnoj u demonstraciji osobne hrabrosti i snage volje, nije smetao ni iznimno rigidni, rasistički, totalitarni ideološki sustav u kojemu je odgajana i živjela da bi i sebe i taj sustav propitkivala, dovodila u sumnju i najposlije odbacila. Knjiga kao sjajno samoidentifikacijsko mjesto, ne samo za ljude sa stavom, nego i, pogotovu, za sve naše kukavice, poltrone, ljude nesigurne u sebe, u svoj vjerski, nacionalni, moralni i svaki drugi identitet...