Kada se građanima saopšti da su penzije "povećane" deset odsto ili da prosječna plata snažno raste, prirodno je da očekuju da za taj procenat i bolje žive.
Upravo tu, međutim, nastaje jedna od najčešćih zamjena teza u političkoj komunikaciji – veći iznos primanja predstavlja se kao jednako povećanje životnog standarda.
Advokat Nebojša Ristić, nosilac liste Pokreta "Volja naroda Srpske – dr Vlado Đajić" za Izbornu jedinicu 6, smatra da to nije samo pitanje terminologije, već zloupotreba pojmova kojom se građanima može prikazati ekonomski napredak veći od onoga koji zaista postoji.
Zakon kaže – usklađivanje
Ristić ističe da Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske vrlo jasno koristi pojam usklađivanja.
Član 83. propisuje redovno godišnje usklađivanje penzija prema formuli koja uzima u obzir kretanje prosječne neto plate i potrošačkih cijena. Zakon, dakle, unaprijed propisuje mehanizam prema kojem se penzije prilagođavaju ekonomskim kretanjima.
Član 84a daje Vladi Republike Srpske mogućnost da, kada postoje uslovi, izvrši i vanredno usklađivanje.
"Zakon vrlo precizno govori o redovnom i vanrednom usklađivanju. Problem nastaje kada se riječ 'usklađivanje' u političkom saopštenju pretvori u 'povećanje', a zatim to povećanje predstavi kao dokaz da je penzioneru za isti procenat porastao životni standard. To jednostavno nije isto", kazao je Ristić.
Redovno usklađivanje za 2026. godinu iznosilo je 6,45 odsto, a od avgusta je izvršeno i vanredno usklađivanje od dodatnih 3,55 odsto.
Više maraka nije isto što i veći standard
Ristić naglašava da i redovno i vanredno usklađivanje povećavaju nominalni iznos penzije, ali da ni jedno ni drugo samo po sebi ne dokazuje da je životni standard povećan.
"Ako ste prošle godine imali 1.000 maraka, a danas imate 1.100, tačno je da primate više novca. Ali ako su stvari za koje ste ranije trošili 900 maraka sada poskupjele na 1.000, vi niste postali deset odsto bogatiji. Upravo taj jednostavan dio priče se građanima često prećuti", kazao je Ristić.
Po njegovom mišljenju, problem nastaje kada se iz tačne informacije da je nominalni iznos porastao izvodi zaključak koji iz nje ne mora proizlaziti – da je za isti procenat porastao i životni standard.
"Problem nije u tome što je nominalni iznos penzije povećan – jeste. Zloupotreba nastaje kada se zakonsko usklađivanje predstavlja kao posebna politička zasluga, a nominalno povećanje kao dokaz da je životni standard porastao za isti procenat. To je zamjena teza kojom se građanima prikazuje veće poboljšanje ekonomskog položaja nego što ga potvrđuje njihova stvarna kupovna moć", kazao je on.
Redovno usklađivanje nije politički poklon
Kako kaže, kod redovnog usklađivanja postoji još jedna važna razlika.
Zakon je unaprijed propisao da se penzije usklađuju i na koji način se obračunava procenat. Zato Ristić smatra pogrešnim kada se izvršavanje te zakonske obaveze predstavlja kao posebna politička darežljivost.
"Član 83. Zakona postoji bez obzira na to ko je tog trenutka na vlasti. Kada se primijeni formula koju zakon nalaže, država izvršava zakonsku obavezu. Naravno da će penzioner dobiti veći iznos, ali nije korektno takvu obavezu predstavljati kao da je nekome nešto poklonjeno političkom odlukom", kazao je Ristić.
Vanredno usklađivanje jeste drugačije, jer o njemu odlučuje Vlada kada postoje mogućnosti, ali ni ono, kaže Ristić, nije automatski dokaz da je standard porastao upravo za procenat vanrednog usklađivanja.
"Možemo i treba da kažemo da je Vlada donijela odluku o dodatnom vanrednom usklađivanju. Ali nakon toga slijedi drugo pitanje: koliko su u međuvremenu porasli troškovi života? Tek tada možemo reći koliko je penzioner stvarno dobio", kazao je on.
Ista zamjena teza kod plata
Kod plata ne postoji opšti zakonski mehanizam usklađivanja kakav postoji kod penzija. Njihovo kretanje zavisi od privrede, produktivnosti, tržišta rada, minimalne plate, kolektivnih ugovora i niza drugih faktora.
Međutim, politička zloupotreba statistike može biti ista.
"Ako kažete da je prosječna plata porasla osam odsto i tu završite priču, građaninu šaljete poruku da je za osam odsto bolje situiran. A ako su cijene u istom periodu ozbiljno porasle, njegova stvarna korist je mnogo manja. Može čak imati veću platu, a da za nju kupuje manje", kazao je on.
Ristić smatra da zbog toga nominalni rast plata ima smisla predstavljati samo zajedno sa promjenom kupovne moći.
"Čovjek ne živi od prosječne plate iz statističkog biltena. Živi od svoje plate i cijena koje vidi u prodavnici, apoteci, na benzinskoj pumpi i na računima", kazao je on.
Penzioner najbolje zna koliko vrijedi njegova penzija
Poseban problem predstavljaju ljudi sa najnižim primanjima, jer najveći dio novca troše na osnovne životne potrebe.
Ako hrana, lijekovi, grijanje i druge neophodne stvari rastu brže od prosjeka, penzioner može osjećati mnogo veći rast troškova nego što pokazuje opšti podatak o inflaciji.
"Možete penzioneru pokazivati procente koliko želite. Ako je prošle godine za svoju penziju mogao kupiti jednu količinu hrane, lijekova i drugih osnovnih stvari, a danas može manje, njegov standard nije povećan. On to zna mnogo prije nego što pročita bilo koji statistički izvještaj", kazao je Ristić.
Zato Ristić smatra da treba analizirati i koliko postojeći način usklađivanja stvarno čuva kupovnu moć penzionera, posebno onih sa najnižim penzijama.
Zloupotrebom riječi ne može se povećati životni standard
Prema Ristiću, politički problem nastaje upravo onda kada se različiti pojmovi svjesno spajaju u jednu poruku.
Redovno usklađivanje postaje "povećanje". Vanredno usklađivanje se dodaje na njega i predstavlja kao ukupan politički rezultat. Nominalni rast plata prikazuje se kao rast standarda. A iz cijele priče često nestane najvažnije pitanje – šta građanin danas za svoja primanja stvarno može da kupi.
"To je suština zamjene teza. Ne morate iznijeti nijedan netačan broj da biste građaninu stvorili netačnu sliku. Dovoljno je da mu kažete koliko mu je primanje poraslo, a prećutite koliko je u međuvremenu njegov novac izgubio na vrijednosti, pa zatim zaključite da on živi bolje", kazao je on.
Ristić smatra da takvu praksu treba otvoreno nazvati onim što jeste.
"Ako nominalni rast koristite da biste građanima predstavili povećanje životnog standarda koje nije potvrđeno rastom njihove kupovne moći, onda im prikazujete ljepšu ekonomsku stvarnost od one u kojoj stvarno žive", kazao je on.
Pokret "Volja naroda Srpske – dr Vlado Đajić": Standard se mjeri u životu, ne u saopštenju
Stav Pokreta "Volja naroda Srpske – dr Vlado Đajić", kaže Ristić, jeste da ekonomske podatke građanima treba predstavljati potpuno i razumljivo, bez igranja terminima i procentima.
"Pokret 'Volja naroda Srpske' neće građanima zakonsku obavezu države predstavljati kao politički poklon. Redovno usklađivanje ćemo zvati redovnim usklađivanjem, vanredno usklađivanje vanrednim, a o stvarnom povećanju životnog standarda govorićemo tek kada vidimo šta građanin za svoja primanja može da kupi", kazao je on.
Pokret smatra da se prilikom predstavljanja rasta plata i penzija mora govoriti i o troškovima života i realnoj kupovnoj moći stanovništva.
Istovremeno, Pokret smatra da treba ozbiljno analizirati da li postojeći model usklađivanja dovoljno štiti penzionere sa najnižim primanjima, dok trajno povećanje životnog standarda zaposlenih mora počivati na jačoj privredi, produktivnijim radnim mjestima i rastu plata koji je brži i održiviji od rasta životnih troškova.
"Naš cilj nije da građaninu objašnjavamo zašto bi trebalo da vjeruje da živi bolje. Cilj Pokreta 'Volja naroda Srpske – dr Vlado Đajić' mora biti da on to sam osjeti kada ode u prodavnicu, plati račune i pogleda koliko mu je novca ostalo", kazao je Ristić.
Ristić smatra da je zato najbolji test svake ekonomske politike veoma jednostavan.
"Može li čovjek danas od svoje plate ili penzije kupiti više nego prije godinu dana? Može li lakše platiti osnovne troškove i ostaje li mu više novca na kraju mjeseca? Ako može, onda možemo govoriti o stvarnom rastu standarda. Ako ne može, onda smo povećali iznose, ali nismo povećali životni standard", kazao je Ristić.
Zato, zaključuje Ristić, Pokret "Volja naroda Srpske – dr Vlado Đajić" neće uspjeh ekonomske politike mjeriti time koliko dobro procenat izgleda u saopštenju.
"Građanima ne treba statistika koja će ih uvjeravati da žive bolje. Treba im politika nakon koje će zaista živjeti bolje", zaključuje Ristić.
