HAG - Osamnaest godina od osnivanja, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju sprema se da primi Gorana Hadžića, posljednju od 161 osobe koje je taj sud optužio, što je uspjeh koji duguje Evropskoj uniji i upornosti svojih tužilaca, ocjenjuju stručnjaci.
"Vidjeti da svi optuženi u Tribunalu budu uhapšeni predstavlja jedinstven slučaj u analima međunarodnog krivičnog pravosuđa", istakao je Jeran Sluiter, profesor međunarodnog prava na unverzitetu u Amsterdamu.
Čak ni Nirnberški sud, koji je poslije Drugog svjetskog rata sudio njemačkim nacistima, nije uspio da uhvati svog posljednjeg bjegunca,
navodi Sluiter.
Martin Borman, siva eminencija nacista i najbliži Hitlerov savjetnik, osuđen je na smrt u odsustvu a tijelo mu je nađeno i identifikovano tek 1972. godine.
Goran Hadžić, optužen za zločine nad nesrbima u istočnoj Slavoniji 1991-92, koji je uhapšen juče u Srbiji, posljednji je bjegunac za kojim traga Tribunal u Hagu.
Profesor Sluiter smatra da uspjeh Haškog tribunala leži u "konstantnom kvalitetu" njegovog rada koji je doprinio da se pojedine države, od kojih potpuno zavisi za hapšenje osumnjičenih, uvjere u njegov kredibilitet.
On priznaje da je Tribunal u Hagu imao koristi od procesa demokratizacije zemalja bivšse Jugoslavije, ali podvlači upornost svakog od tužilaca Tribunala koji su se smjenjivali "i koji su pazili da ciljevi tribunala ostanu visoko na političkoj agendi".
Param Preet Sing iz nevladine organizacije Hjuman rajts voč (HRW) smatra da uspjeh Tribunala u Hagu nije samo njegov uspjeh, već i uspjeh međunarodne zajednice.
Očigledno je, smatra ona, "da su uslovi koji su postavljeni Srbiji za njeno pridruživanje Evropskoj uniji i politički pritisci izvršeni na Srbiju doveli do hapšenja brojnih osumnjičenih".
Glavni tužilac Tribunala Serž Bramerc, juče je na holandskoj televiziji podijelio to mišljenje rekavši da je "apsolutno uveren" da u tribunal nikad ne bi stigli Radovan Karadžić, Ratko Mladić ili Goran Hadžić, "bez jake podrške Evropske unije".
Goran Sluiter ocjenjuje da je to sudbina međunarodnih krivičnih sudova koji nemaju svoju policiju i moraju da se oslanjaju na "dobru volju država" da im predaju optužene.
On je naveo primjer Međunarodnog krivičnog suda (MKS) gdje su samo pet od 16 traženih optuženika uhapšeni kao i Specijalnog tribunala za Liban koji će, kako je rekao, izgleda "početi svoje prvo suđenje u odsustvu svih osumnjičenih".
Vilem van Genugten, profesor međunarodnog prava na holandskom univerzitetu u Tilburgu smatra da je, i pored učinka Tribunala u Hagu po pitanju hapšenja optuženih, još rano da se ispostavi bilans rada suda.
"To će biti moguće tek kada se završe suđenja svim osumnjičenim", smatra on.