BIJELJINA - Većina bijeljinskih preduzeća, koja su 1992. godine bila nosioci privrednog razvoja ove regije, danas više ne rade ili su u stečaju.
Prema podacima Sindikata opštine Bijeljina, u okviru primjene Zakona o privatizaciji na području ove opštine do sada je bez posla ostalo više od sedam hijada radnika.
Nekadašnji semberski giganat bijeljinska Fabrika šećera, jedina fabrika ovakve vrste u BiH, ne radi već 16 godina.
U šećerani trenutno radi svega dvadesetak radnika na održavanju pogona i u čuvarskoj službi, koji platu uglavnom dobijaju od novca dobijenog iznajmljivanjem mehanizacije.
Veoma teška situacija je u Prehrambenoj industriji "Sava", koja je odnedavno u stečaju koji je, na osnovu odluka Vlade RS kao većinskog vlasnika kapitala, pokrenut pred bijeljinskim Osnovnim sudom.
Bez posla u ovoj fabrici ostaće oko 180 radnika, kojima je nepovezan radni staž već godinama. Među njima je većina onih koji su svoj čitav radni vijek proveli u ovoj nekada veoma uspješnoj fabrici. Među takvima je čak desetak bračnih parova, čije će porodice biti na ivici egzistencije.
Veliki "Savin" problem su dugovanja, koja prema grubim procjenama iznose oko 11 miliona maraka, što bi trebalo da bude izmireno iz stečajne mase. Od sudbine ove fabrike zavise sudbine i više hiljada ljudi, odnosno semberskih porodica koje se bave poljoprivredom kao "Savini" kooperanti.
Za obje fabrike, "Savu" i Fabriku šećera, raspisivani su tenderi za privatizaciju državnog kapitala, ali su propali jer nije bilo zainteresovanih kupaca.
Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata, izjavila je da "Sava" ne smije otići u likvidaciju i zatražila od vlasti RS i opštine Bijeljina da prihvate ovaj zajednički stav Saveza sindikata i Sindikata "Save".
"Pitanje 'Save' jedno je od strateških obaveza svih ljudi ovog kraja. Za Semberiju ovo preduzeće znači dugoročnu perspektivu. U tom pravcu treba istrošiti svu energiju i nećemo se plašiti ni da izađemo na ulicu i kažemo - dosta", navela je Mišićeva.
Osim navedenih preduzeća, između ostalog, propala su bijeljinska preduzeća "Stolar" i Građevinsko preduzeće "Rad", za koje je zatražena revizija privatizacije.
Među bijeljinskim privatizovanim preduzećima u kojima je stanje izuzetno teško je Tekstilna konfekcija "Kurjak", koja je prije rata bila poznata po svojim tekstilnim proizvodima i van granica BiH, a ne radi od kraja 2005. godine.