BEOGRAD - Crkva Svetog Save na Vračaru bila je mala da primi sve građane koji su došli da odaju pomen komandantu Jugoslovenske Vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću koji su organizovali njegovaoci tekovina Ravnogorskog pokreta i Udruženje pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini od 1941. do 1945. godine.
Parastosu su, sem starih “Ravnogoraca” i pripadnika četničkog pokreta, prisustvovale i mnoge druge javne ličnosti među kojima je i bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, kao i jedini četnik kojeg je Tito pomilovao – Slavko Tomić.
Plavšićeva je za Telegraf istakla da svake godine prisustvuje odavanju počasti Dragoljubu Mihailoviću jer mu se “uvijek divila i slijedila njegov put ka odbrani srpstva“.
Zanimljivo je i to da se u crkvi nije pojavio lider Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković, kao ni Dražin unuk Vojislav Mihailović iako su, kako tvrde organizatori, bili pozvani.
Parastos generalu Dragoljubu Draži Mihailoviću držalo je sedmoro sveštenika, a pored prigodnih riječi o generalu Mihailoviću glavni sveštenik je citirao i lidera Srpske radikalne stranke i haškog optuženika Vojislava Šešelja.
- Okupili smo se ovdje da odamo počast velikom sinu Srbije. Braćo i sestre, u posljednjih dvadeset godina svjedoci smo harange koja se vodi protiv srpskog naroda od strane Zapada, ali što bi im rekao jedan naš heroj koji je u Hagu “Vi ste bjelosvjetski ološ i niste normalni” – rekao je sveštenik.
Ispred organizatora obratio se profesor Đukić, inače sin predsjednika prvog Olimpijskog komiteta Srbije, koji je pozdravio okupljene riječima “došli smo ovdje da noviji naraštaj upoznamo sa pravom istorijom a ne sa falsifikat prošlošću koju su kreirali komunisti”.
On je istakao da će taj pokret pokrenuti inicijativu da se generalu Dragoljubu Mihailoviću podigne spomenik u Beogradu jer je on to odavno zaslužio.
Lični krojač Dragoljuba Draže Mihailovića i pobratim njegovog sina Vojislava Milomir Sajić kaže za Telegraf da je redovan svake godine na parastosu svome prijatelju, idolu i “vječnoj ikoni Srba”.
- Ja sam pobratim Vojislava, sina đenerala kojem sam bio lični krojač, a često sa njim i dijelio postelju. Svake godine sam ovdje, da mu zapalim svijeću i odam počast jer se tek kada to uradim osjetim živim – kaže on.
Sajić kaže da nikada nije niti će izdati “svog đenerala” jer kada to nije učinio 1945. godine neće ni sada.
- Nikada nisam izdao moga Dražu, te neću to ni sada učiniti. U ruke komunista sam pao 1945. godine kada su me odveli u Čačak u centar UDBE, a tamo su mi veliki kamen vezali za mošnje i tjerali da odam gdje je “đeneral”. Ni tada nisam progovorio – objašnjava on.
Čuveni petooktobarski bagerista Džo Ljubisav Đokić kaže za Telegraf da je vječiti poštovalac lika i djela Dragoljuba Mihailovića te da je normalno da i on bude ovdje.
- Ja sam uvijek poštovao generala Dražu i zato sam ovdje, a i da mladim ljudima pokažemo drugu stranu istorije i onu pravu stranu Srbije jer smo izgleda “džaba krečili” 5. oktobra – kaže on.
