Branko Suzić, predsjednik Saveza slijepih osoba RS, rekao je da je u posljednjih pet godina u RS zaposleno samo osam slijepih lica i da je jasno da se ne poštuje zakon kada je u pitanju zapošljavanje ovih ljudi.
"Pošto su slijepa lica 100 odsto invalidna, teže dolaze do posla, a posebno u javnom sektoru", istakao je Suzić.
Povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana slijepih - Dana bijelog štapa, Suzić je upozorio da ova populacija u svim sferama života ima velike probleme i nerazumijevanje društva.
NN: Koliko je slijepih osoba u RS i kakav je njihov položaj u društvu?
SUZIĆ: U BiH ima oko 5.000 slijepih osoba, od kojih je 2.000 lica u RS. Ove osobe su nezadovoljne statusom i podrškom koju im pruža BiH jer nemaju adekvatno uređen i osiguran položaj lica s vizuelnim smetnjama.
Jedan od prioriteta koji treba da ostvarimo je pravo na dodatak za sljepoću i tjelesno oštećenje u sklopu penzijsko-invalidskog osiguranja. Uvođenje beneficija i subvencija za ovu populaciju pozitivno bi se odrazilo na njihov socijalni status.
NN: Šta je sa dodatkom za slijepe osobe?
SUZIĆ: Tražili smo od Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS da nam odobre da ostvarimo pravo na dodatak za sljepoću, a s istom namjerom smo se obratili i Rajku Kuzmanoviću, predsjedniku RS.
Insistiramo da bude donesen zakon o socijalnoj zaštiti, kojim će ovo pitanje biti uređeno. Tražimo za prvu kategoriju da to bude 20 odsto od prosječne zarade iz prošle godine, odnosno oko 150 KM mjesečno. Za drugu kategoriju da bude 12,5 odsto, oko 90 KM. Što se tiče naknade za pomoć i njegu drugog lica poznato je da ona iznosi 41 KM i tako je već šest godina. Među invalidima su i neka lica koja taj iznos primaju, što je malo, i to je najmanji iznos u okruženju koje ove osobe primaju.
NN: S kojim se još problemima sreću slijepe osobe u RS?
SUZIĆ: Puno je barijera na koja nailaze slijepa lica u RS. Nažalost, naše društvo nije pripremljeno da se bori s problemima slijepih lica. Socijalno-ekonomski položaj je naš gorući problem. Po našim anketama, 66 odsto našeg članstva živi u zoni siromaštva, a od toga 17 odsto osoba živi u zoni ekstremnog siromaštva. Ova ekonomska kriza se još negativnije odrazila na položaj slijepih ljudi i mi pokušavao da utičemo na nadležne vlasti da popravimo njihov položaj.
NN: Kakve uslove imaju slijepa djeca i studenti koji se školuju?
SUZIĆ:Prisutni su problemi i u oblasti obrazovanja, jer slijepa djeca, učenici i studenti nemaju adekvatne uslove za školovanje ni u redovnim, ali ni u specijalnim školama. Društvo nedovoljno čini da bi obezbijedilo adekvatne uslove za obrazovanje slijepih osoba i zakonska rješenja koja su na snazi ne mogu se primjenjivati jer ne postoje materijalni, tehnički, kadrovski i finansijski uslovi za to. Inkluzija jeste dobro zamišljena, ali ona mora postepeno da se uvodi za slijepa lica. Nisu pripremljeni ni nastavnici ni učenici za obrazovanje slijepih lica u redovnim školama. Škole u kojima se obrazuju slijepa djeca treba da budu posebno opremljene i da imaju nastavni kadar koji će znati raditi s njima, da im pružaju podršku i znanje. To je jedna čitava lepeza nauke, struke, ali i tehnike. U ovom momentu, mislim kada je osnovna škola u pitanju, i dalje treba da bude specijalna škola u Derventi koja ima sve adekvatne uslove da može pružiti ovoj djeci dobro obrazovanje. Veliki problem su i udžbenici. RS nema institucije koja će ove udžbenike štampati na Brajevom pismu. To je sve nedovoljno, ovo pitanje mora biti riješeno s nadležnim institucijama, Republičkim pedagoškim zavodom. Potrebno je da se na kvalitetniji način obezbijede dobri udžbenici koji će biti na dohvat ruke našim učenicima.
NN: Kakva je situacija sa zapošljavanjem slijepih lica u RS?
SUZIĆ: Nezadovoljni smo i sa zapošljavanjem. To jeste zakonom regulisano, ali se ne poštuje. Od kada Zakon o zapošljavanju postoji, a postoji pet godina, zaposleno je ukupno osam lica u RS i to nam govori dovoljno o zaposlenosti ove populacije. Pošto su slijepa lica 100 odsto invalidna, teže dolaze do zapošljavanja i do poslodavaca, a posebno u javnom sektoru. U svim sferama života imamo probleme. U RS ukupno je zaposleno oko 150 slijepih osoba ili slabovidih lica. Među njima je više slabovidih osoba, a zaposleni su dobrim dijelom u organizacijama slijepih ili u drugim institucijama. Mnogi od njih su zaposleni kao telefonisti, neki u banjama kao fizioterapeuti. Po našim procjenama, oko 150 lica čeka posao, neki od njih su prijavljeni na Zavod za zapošljavanje, a neki nisu. Nastojimo da sve ljude uputimo da se prijave na Zavod za zapošljavanje jer od njih očekujemo podršku. Nadamo se da će se u narednih nekoliko godina zaposliti bar još nekoliko slijepih i slabovidih lica.
NN: Da li su sva slijepa lica u RS stambeno zbrinuta?
SUZIĆ: Ne. Na evidenciji trenutno imamo 30 lica za koje je potrebno riješiti stambeno pitanje, ali je taj broj sigurno daleko veći. Ovaj problem egzistira pet godina unazad, a s tim su upoznati nadležni organi. Nažalost, nismo dobili njihovu podršku.
Takođe, imamo problema i kada je riječ o sportu i kulturi koji su veoma značajni za ovu populaciju. Ministarstvo za porodicu omladinu i sport RS ne posvećuje pažnju ovoj populaciji i ovom prilikom apelujem na njih da urade nešto u što kraćem roku.
Predrasude
NN: Da li su u RS prisutne predrasude kada su u pitanju slijepe osobe?
SUZIĆ: Puno je predrasuda prema slijepim osobama, ali i arhitektonskih barijera. Banjaluka je možda najbolje uređen grad u BiH, ali i ona zaostaje kada je u pitanju slijep čovjek. U Banjaluci je samo sedam raskrsnica sa zvučnim semaforima, nemamo koridor za kretanje prema ključnim objektima. U narednom periodu treba da tome bude posvećena pažnja, jer nam dosta toga nedostaje da bismo mogli normalno funkcionisati.