BIJELJINA - BiH očito nije uspjela da položi prvi test i u parlamentarnu proceduru do 31. avgusta uputi usaglašen amandman kojim bi se ušlo u postupak provođenja odluke „Sejdić-Finci“, rekla je u intervjuu SRNI ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Republike Srpske Željka Cvijanović.
Cvijanovićeva je naglasila da to determiniše i sadržinu predstojećeg sastanka gdje očekuje da će se razgovarati o eventualnoj novoj dinamici, ali na fleksibilan način.
„Mislim da EU više interesuje da dobije neku vrstu potvrde da su svi učesnici ostali opredijeljeni da se bave evropskom agendom, a ne da se ponovo ulazi u definisanje nekih pretjerano čvrstih rokova u situaciji u kojoj je nemoguće predvidjeti bilo šta, jer se ne zna kad će se i kako raspetljati situacija unutar bošnjačkog političkog bloka i riješiti kriza koja postoji unutar FBiH“, rekla je Cvijanovićeva, iznoseći očekivanja od predstojećeg sastanka zakazanog za 12. septembar u Sarajevu na kojem će biti analizirana situacija u vezi sa realizacijom briselske Mape puta definisane krajem juna.
Ona smatra da je EU sa svoje strane uložila napor da mobiliše političku volju unutar BiH i da tu volju kroz veoma kratku Mapu puta usmjeri na dva ključna pitanja da bi BiH bila u mogućnosti da do kraja godine podnese aplikaciju za članstvo i krene ka dobijanju kandidatskog statusa.
Cvijanovićeva je rekla da svakako treba cijeniti takav gest EU, a posebno angažman evropskog komesara za proširenje Štefana Filea, ali da BiH očito nije bila u stanju da iskoristi ovu mogućnost.
To što se, kaže ona, nakon svega, u proceduri našlo više različitih, umjesto jednog usaglašenog amandmana pokazuje zapravo da razloge za neuspjeh treba tražiti u mnogo širem okviru nego što je to kontekst evropskih integracija ili pitanje postojanja ili nepostojanja želje da se ide u EU“.
Ona je rekla da se ovdje radi o tome da li je BiH sposobna za bilo šta, a ne samo za ispunjavanje evropskih obaveza.
Pojašnjavajući razloge koji su generisali neupsjeh, ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Republike Srpske je rekla da postoji više razloga i da svi oni akumulirani, predstavljaju ogledalo BiH.
„Tu svakako spadaju trajno suprotstavljena viđenja BiH kao centralizovane ili decentralizovane zemlje, te činjenica da je naizgled jednostavno pitanje uvođenja nacionalnih manjina u izborni proces u prvi plan stavilo potrebu prethodnog rješavanja statusa konstitutivnih naroda i njihovih međusobnih odnosa“, rekla je Cvijanovićeva.
Ona smatra da je šanse za uspjeh dodatno umanjilo i ciljano osporavanje mogućeg asimetričnog rješenja za izbor Predsjedništva BiH, iako takva asimetrija već postoji u pogledu izbora entitetskih predsjednika. Cvijanovićeva je naglasila je da je „pregrupisavanje unutar bošnjačkog političkog bloka i kriza koju je proizvela akcija SDP-a, ono što je ustvari zaustavilo proces traženja rješenja potrebnih za kretanje ka Evropi“.
Ona je rekla da su stranke iz Republike Srpske i u takvim okolnostima ostale dosljedne i spremne da u definisanom roku urade svoj dio posla i da je „jedino Republika Srpska ta koja zna šta hoće i koja ima kapacitet da to provede, i kojoj nije problem da se tim pitanjem bavi i u predizborno vrijeme, dok se u FBiH kalkuliše i zapada u sve dublju krizu“ .
Na pitanje da li će zbog ovoga uslijediti sankcije EU u vidu suspenzije bezviznog režima ili uskraćivanja finansijske pomoći EU, Cvijanovićeva je odgovorila da ne očekuje da će do toga doći.
Ona je pojasnila da su u jednoj Mapi puta sadržane obaveze za dobijanje i održanje bezviznog režima, a u drugoj, koja je definisana krajem juna, obaveze provođenja odluke „Sejdić-Finci“ i definisanja mehanizma koordinacije, što su uslovi za podnošenje aplikacije, stupanje na snagu SSP-a i kasnije dobijanje kandidatskog statusa.
Ministar za ekonomske odnose i regionalnu saradnju je rekla da, što se tiče finansijske pomoći EU, ona predstavlja podršku različitim sektorima u procesu evropskih integracija. Cvijanovićeva smatra da će sankcija za neprovođenje Mape puta iz juna mjeseca biti to što BiH neće moći da podnese aplikaciju za članstvo u predviđenom roku. Rekla je da ne vjeruje u druge mjere, iz prostog razloga što je „EU svjesna da je evropski proces ustvari jedino ljepilo koje koliko-toliko drži BiH okupljenu oko nekog pitanja“.
Upitana da li će EU „dići ruke“ od BiH, Cvijanovićeva je rekla da ne vjeruje u takav scanario. „Činjenica da je EU ovdje instalirala misiju od 160 ljudi i da nas podsjeća koliko je u BiH uložila sredstava svaki put kad izrazimo sumnju u evropsku perspektivu BiH pokazuje da EU nema namjeru da prestane da se bavi BiH, i da različitim novim metodama, kao što je, između ostalog, i dijalog sa političkim liderima, nastoji da održi proces živim“ pojasnila je Cvijanovićeva.
Ona je rekla da transforacija prisustva EU u BiH takođe pobija takve teze, pri čemu je važan momenat bilo odvajanje funkcije specijalnog predstavnika EU od funkcije visokog predstavnika međunarodne zajednice. „Da li je ta nova misija i u kojoj mjeri zaražena mentalitetom OHR-a s obzirom na broj kadrova koji su odande preuzeti, drugo je pitanje“, rekla je Cvijanovićeva, dodavši da lično žali što „Evropskoj uniji nije data prilika da vodi proces od početka na normalan način“ .
Na pitanje da li ostanak domaćih političkih subjekata na pozicijama evropske agenda zaista znači i stvarno kretanje ka EU, Cvijanovićeva je rekla da to jeste tako, ali u jednoj krajnje usporenoj dinamici, što zbog prilika u EU kojoj proces proširenja nije među prioritetima s obzirom na krizu u eurozoni, što zbog same BiH u kojoj je i proces evropskih integracija vođen naopako, jer su ga i bošnjačke stranke i pojedini stranci vidjeli isključivo kao instrument za jačanje nivoa BiH umjesto da se išlo na jačanje svih institucionalnih kapaciteta kako bi svi nivoi vlasti bili osposobljeni da preuzmu i izvršavaju evropske obaveze.
Ona je rekla da razumije sumnje koje se javljaju na domaćem terenu u pogledu evropske perspektive BiH, jer je upravo tako nakaradno vođen proces nametnuo dilemu „da li smo na evropskom putu da bismo stvarno stigli do EU ili samo zato što to neko vidi kao instrument za prekrajanje ustavne arhitekture BiH“.
Na pitanje da li će BiH u predviđenom roku imati dogovoren mehanizam koordinacije, što je drugi uslov iz Mape puta, Cvijanovićeva je rekla da je to teško predvidjeti jer upravo zbog navedenih problema u FBiH, kao i različitih viđenja uloge različitih nivoa vlasti u BiH, aktivnosti na usaglašavanju nikad nisu ni otpočele.
Ona je objasnila da se spominju dva prijedloga - jedan koji odražava stavove Vlade Republike Srpske i drugi koji su, za potrebe Direkcije za evropske integracije, a u okviru projekta koji je finansirala EU, izradili angažovani strani konsultanti.
Prema njenim riječima, Republika Srpska zastupa principe stvarne koordinacije gdje će se proces odvijati na svim nivoima vlasti u skladu sa njihovim ustavnim nadležnostima, a ne principe subordinacije koju oslikava drugi prijedlog.
Ona je rekla da ovaj mehanizam treba da definišu domaći akteri i da Republika Srpska želi da u njemu vidi precizne procedure i za formulisanje i za iznošenje usaglašenog stava, „kako se ne bi našli u ćorsokaku gdje nas je doveo Zlatko Lagumdžija djelujući po svojoj slobodnoj volji, mimo Ustava i zakona, u slučaju rezolucije o Siriji“
Komentarišući izjave pojedinih nevladinih organizacija koje su iznijele stav da za razliku od njihovog prijedloga za izmjenu Ustava, prijedlozi koje su u parlamentarnu proceduru uputila dva HDZ nisu kredibilni, Cvijanovićeva je to nazvala čudnim stavom.
„Ovdje se može postaviti pitanje da li prijedlog neke političke stranke uživa široku podršku ili ne, i da li je suština u tome da se, u ovom konkretnom slučaju, pošalje više prijeloga ili jedan, ali ne i pitanje kredibiliteta samog prijedloga“, rekla je Cvijanovićeva.
Ona je dodala da su i političke partije i nevladine organizacije dio demokratskog miljea i da nevladin sektor ima veliki značaj i može da bude važan korektor u svakom društvu, ali da je riječ o različitim vrstama legitimiteta, jer je podrška političkim partijama mjerljiva kroz glasove koje su osvojile na izborima, dok organizacije civilnog društva, takođe, imaju svoje članstvo i ulogu, ali ne prolaze test provjere pred biračima.
Komentarišući to što su ove organizacije direktno pozvale predstavnike EU da ne prihvate prijedloge političkih stranaka, jer bi, kako su navele, tako diskreditovali napore civilnog društva i pokazali da se nimalo ne razlikuju od političkih partija u BiH, Cvijanovićeva je rekla da je čudan i ton kojim je zahtjev ispostavljen, kao i njegova sadržina i da vjerovatno postoji obrazloženje za takvu široku slobodu u obraćanju.
Ona je zaključila da svako ima pravo da saopšti svoje mišljenje, ali da bi jednako neprimjerenim smatrala i kad bi političke stranke osporile kredibilitet organizacija civilnog društva i njihovih prijedloga, „jer od demokratije ne možemo uzimati samo ono što nam se sviđa, već sve ono što demokratsko društvo podrazumijeva “.