VIŠEGRAD Još od 1996. godine Radmilo Leovac vodi mukotrpnu privatnu istragu o ratnom stradanju i sudbini svog oca Dušana, koji je nestao u ratnom vihoru 1992. godine u Goraždu.
U nastojanju da sazna pravu istinu o stradanju svog oca, Radmilo se početkom prošle godine obratio i Ustavnom sudu BiH, koji je 11. aprila 2006. godine usvojio njegovu apelaciju.
Međutim, nezadovoljan postupanjima po usvojenoj apelaciji on je najavio da će uskoro od Savjeta ministara BiH, Vlade Federacije BiH, ali i od Bosanskopodrinjskog kantona zatražiti dodatne istrage kako bi već jednom stavio tačku na svoju dugogodišnju privatnu istragu i muku.
Ustavni sud BiH je, slično kao i u slučaju pukovnika Armije BiH Avde Palića, u usvojenoj apelaciji naložio Savjetu ministara BiH, Vladi Federacije BiH i Vladi RS da mu posredstvom komisija nadležnih za traženje nestalih lica bez odgađanja dostave sve informacije o njegovom ocu Dušanu, koji je u proteklom ratu nestao na području Goražda.
Leovac kaže da je uspio saznati da je njegov otac Dušan od strane pripadnika MUP-a, na čijem čelu je bio Ibro Merkez, odveden iz svog stana u centru Goražda 25. maja 1992. godine na ispitivanje u zgradu MUP-a, i to isključivo zato što je posjedovao lični pištolj sa dozvolom!
Uspio je, kaže, doći do nekoliko pouzdanih svjedoka, među kojima je i jedan Srbin koji se, zajedno s još jednim, uspio živ izvući iz kazamata u Mujkovića polju, najzloglasnijem logoru za Srbe, koji je bio smješten u goraždanskom naselju Mahala.
`Pomenuti Srbin mi je potvrdio da su mog oca, zajedno s još 53 privedena Srbina civila, prvo zadržali u zatvoru goraždanskog MUP-a dva dana, nakon čega su ih specijalnim blindiranim kombijem prevezli preko Drine, u logor Mujkovića polje, gdje su ih 10. i 11. juna 1992. godine, nakon neviđenih mučenja, pripadnici muslimanske policije i vojske zvjerski pogubili i bacili u Drinu`, kazuje Leovac.
Radmilo se sa sjetom prisjeća oca Dušana, ali i majke Milosave, koja je nakon njegovog odvođenja ostala sama u stanu, gdje je više puta bukvalno prebijena.
`Informaciju o njenoj misterioznoj smrti dobio sam od Međunarodnog crvenog krsta 2. februara 1996. godine. Navodno, uzrok smrti bio je moždani udar, ali sam ipak od komšija kasnije saznao da je umrla od posljedica stalnog prebijanja od strane članova jedne muslimanske porodice, koji su živjeli u našem stanu s njom, a koji su kasnije mirno iselili u SAD kao izbjeglice`, ističe Leovac.
Dodaje da je do sada od Vlade Federacije BiH dobio tek kurtoazni odgovor `da to istražuju i da nemaju novih saznanja`, kao i pismo od strane Kancelarije za traženje nestalih i zarobljenih lica Vlade RS.
`Sve me to ne zadovoljava, pa sam odlučan u svojoj namjeri da od Savjeta ministara BiH i Vlade Federacije BiH zatražim hitne i dodatne istrage, slično kao što to radi Vlada RS u slučaju 'Palić'`, kategoričan je Radmilo Leovac.