Dragan Čavić, bivši predsjednik RS i Srpske demokratske stranke, u intervjuu "Nezavisnim" tvrdi da je Floren Artman, bivši portparol Haškog tribunala, u svojoj knjizi iznijela laži kada je navela da je on obavijestio NATO o mogućem sastanku Kalinića i Karadžića u januaru 2004. godine.
`Sa zvaničnicima NATO-a imao sam kontakte jedino po pitanjima statusa Vojske RS i reforme odbrane, ali nikada sam i uvijek u prisustvu nadležnih funkcionera RS i BiH za pitanja vojske. Artmanova je objavila nešto što se uopšte nije dogodilo, koristeći, ubijeđen sam, informacije iz nekih obavještajnih struktura koje su ih godinama zatrpavale lažima`, kaže Čavić.
NN: Gospodine Čaviću, bivši portparol glavnog tužioca Haškog tribunala Florens Artman nedavno je objavila knjigu pod nazivom `Zločin i nagrada`, koja je izazvala dosta burnih reakcija na svim stranama, a u jednom dijelu knjige spomenula je i Vas i Vašeg tadašnjeg partijskog šefa gospodina Dragana Kalinića.
Kao ilustraciju (kako objašnjava) nedostatka volje Zapada da uhapsi Karadžića Artmanova navodi da je početkom januara 2004. godine došlo do svađe u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), čiji je osnivač Radovan Karadžić. Vi, kao tadašnji predsjednik RS i zamjenik predsjednika SDS-a, i Dragan Kalinić, tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS i predsjednik SDS-a, navodno ste se sporili oko politike koju treba da vodite, pa je Kalinić odlučio da o tome razgovara s Karadžićem. Ona u knjizi ovako opisuje navodni slijed događaja:
`Kalinić zatim kontaktira jednog od svojih bivših tjelohranitelja, koji je prešao u Karadžićevu službu. Tako je Bato Tešić (bivši pripadnik Specijalne policije Republike Srpske), koji se u to vrijeme nalazio u Palama, dobio ulogu kurira. Čavić je o predstojećem susretu obavijestio snage NATO-a, ali Amerikanci nisu Tešića stavili pod prismotru kako bi ih on odveo do Karadžića, već su ga uhapsili 10. januara u Palama.` Kako objašnjavate ovo što je napisala i koliko ima istine u svemu tome?
ČAVIĆ: Prije dva dana sam saznao za ovu njenu priču i ostao sam zaprepašten činjenicom da osoba koja je bila zvanični portparol gospođe Karle del Ponte može objaviti ovako bezočnu laž. Pitam sebe kako uopšte govoriti o kredibilitetu najviše sudske međunarodne institucije kakav je Haški tribunal ako se bivši visoki funkcioneri u posljednjih nekoliko mjeseci utrkuju ko će u javnost iznijeti što bombastičnije tvrdnje. Skoro smo čuli Luiz Arbur, bivšeg glavnog tužioca Haškog tribunala, pa onda Teodora Merona, bivšeg predsjednika Haškog suda, i sada Florens Artman. Svi oni, u stvari funkcioneri najviše sudske institucije direktno podređene Savjetu bezbjednosti UN-a svojim najnovijim tvrdnjama daju politički karakter ovoj sudskoj instituciji i teško diskredituju ne samo Haški tribunal, već i Savjet bezbjednosti UN-a. Kada tako značajni bivši funkcioneri Haškog tribunala po odlasku s funkcije daju tako teške kvalifikacije na ovaj sud i njegovo djelovanje svaki normalan čovjek može samo jedno da konstatuje - da je ta institucija potpuno izgubila kredibilitet i da je to najmanje sud, a daleko više igraonica velikih političkih igara u kojima su sudbine ljudi kojima se oni direktno ili indirektno bave kolateralna šteta njihovih ličnih frustracija i neuspjeha.
NN: Kako komentarišete ovaj citat iz njene knjige kojim Vas direktno kvalifikuje kao doušnika NATO-a u BiH?
ČAVIĆ: To što je napisala je čista laž. Ali kako ja to da dokažem? Nikada nisam vodio razgovore sa zvaničnicima Haga bez stenografisanja cijelog toka razgovora, upravo vodeći računa da kao predsjednik RS nisam tamo privatno već službeno i da jednog dana neko može da objavi tešku laž kao što je ova, a da pri tom mogu argumentima da je demantujem. Sa zvaničnicima NATO-a imao sam kontakte jedino po pitanjima statusa Vojske Republike Srpske i reforme odbrane, ali nikada sam i uvijek u prisustvu nadležnih funkcionera RS i BiH za pitanja vojske. Artmanova je objavila nešto što se uopšte nije dogodilo, koristeći, ubijeđen sam, informacije iz nekih obavještajnih struktura koje su ih godinama zatrpavale lažima, a to su posebno i u kontinuitetu činili neki policijski i obavještajni funkcioneri iz Federacije BiH kao što su, pretpostavljam ali ne mogu da tvrdim, Munja Alibabić ili Zlatko Miletić, koje Artmanova brani kao pouzdane davaoce informacija o kretanju i vezama Karadžića.
Naravno, tu ne mogu da isključim ni domaću kuhinju iz Republike Srpske, sličnih ljudskih bijeda, koje su Tužilaštvu Tribunala dostavljale gomile laži. Da naglasim, ja i Kalinić nismo imali u to vrijeme, a ni kasnije, sukobe lične ili političke prirode. Naprotiv, u skoro svemu smo se slagali, a pogotovo oko obaveza koje se tiču Haga, jer smo obojica bili jednako svjesni da je neuspjeh u saradnji s Hagom najbolji instrument u rukama stranaca za pritiske na Republiku Srpsku, a posebno na SDS. Tada smo bili pod jezivim pritiskom po pitanju navodne nesaradnje s Hagom istovremeno od Karle del Ponte i međunarodne zajednice u BiH. Kalinić je bio pod većim pritiskom zbog činjenice da je u vrijeme rata bio visoko pozicioniran u Karadžićevim vlastima i Del Ponteova je na njega vršila pritisak s jedne strane, a sa druge strane to je činio Ešdaun. Znam u kakvim je problemima bio i koordinirano smo pokušavali da barem smanjimo taj pritisak. U to vrijeme Mirko Šarović je već otišao s mjesta člana Predsjedništva BiH zbog eksplicitnog stava Ešdauna da će ga smijeniti ako ne da ostavku. Mirko je dao ostavku još 2003. godine, u nadi da će mu ostati mogućnost da se bavi političkim radom u stranci, ali pritisak na sve nas nije jenjavao. Naprotiv, već u februaru 2004. godine Ešdaun ga je smijenio sa svih stranačkih funkcija pod optužbom da je dio saradničke mreže optuženim za ratne zločine. Predsjednik Vlade RS tada je bio Mikerević, a ministar unutrašnjih poslova Đerić i oni najbolje znaju u kakvoj je poziciji tada bila Republika Srpska i pod kakvim pritiskom, ali ne samo oni.
Meni je dojadilo da svako malo vremena trpim iznošenja raznih laži na moj račun, a posebno ovakve kakvu je iznijela Artmanova ili laži koje su iznijeli neki ljudi iz SDS-a da sam ja, navodno, sačinjavao spiskove za smjene koje je izvršio Ešdaun. Ako Artmanova ima pravo da piše laži, moje je puno pravo da se od laži branim istinom, a istinu najbolje ilustruje stenogram službenog razgovora kojeg je Karla del Ponte vodila sa Draganom Kalinićem u mom kabinetu 31. maja 2004. godine u Banjaluci, dakle četiri mjeseca poslije te navodne naše svađe, kako je opisuje Artmanova, a mjesec dana pred Ešdaunove famozne smjene uključujući i Kalinića, koje su meni inputirane indirektno od dijela ljudi iz SDS-a. Moja služba u kabinetu je sve razgovore ove vrste snimala i stenografisala. Postoji audio-snimak ne samo ovog razgovora već i brojnih drugih koji su vođeni u mom kabinetu, a koji s ove distance od nekoliko godina mogu dati u očima javnosti novo svjetlo o događajima koji su prošli. Ja neću više da nosim anateme koje mi ne pripadaju i zato poslušajte autentičan snimak razgovora između Kalinića i Del Ponteove, koji je jako intrigantan. Ako Artmanova može da iznosi laži ja mogu da objavim istinu autentičnim snimkom ovog razgovora vođenog prije više od tri godine.
NN: Nakon što sam preslušao snimak moram priznati da mi dobar dio ovog razgovora djeluje šokantno. Stojite li potpuno iza tvrdnje da je ovaj snimak autentičan?
ČAVIĆ: Iz ovog što ste čuli postoji čitav niz poruka za koje ne treba filozofsko stanje svijesti da se nešto čita između redova. Kalinić je bio u velikom ličnom problemu i vadio se kako je znao, ali je neosporno da Del Ponteovoj za svako teško pitanje daje odgovor da će razgovarati sa mnom. Samo četiri mjeseca poslije te, izmišljene po Artmanovoj, naše svađe i Kalinićeve pošiljke poruke Karadžiću, u direktnom rezgovoru Karla del Ponte Kaliniću to i ne spominje u cijelom toku razgovora, a ne spominje iz jednostavnog razloga - zato što se to nije ni dogodilo. Nismo bili ni u kakvoj zavadi ja i Kalinić već smo bili u istom problemu, ali s različitim ulogama zbog različitog političkog bekgraunda. Kalinić je već tada znao i da će biti smijenjen i da idu sankcije SDS-u i da je SDS u ogromnim problemima zbog tereta prošlosti... U stvari, mnogo toga je znao prije nego bilo ko drugi, ali i mnogo toga što ja do tada nisam znao, a tom prilikom je rekao Karli del Ponte.
Artmanova je iznijela laži, ja iznosim istinu, koja je samo jedan mali segment u političkom i svakom drugom košmaru koji ovdje već dugo vlada. Ovo autentično svjedočanstvo pokazuje samo djelić atmosfere u kojoj su se rješavala teška pitanja za Republiku Srpsku, ali i sudbine ljudi, kao što je Kalinićeva i brojnih drugih. Ko zna kakve će se sve još laži pojaviti koje će proizvesti efekte daljeg komplikovanja stanja u ionako krhkim političkim i institucionalnim odnosima ne samo u Republici Srpskoj i BiH.
Dugo sam razmišljao da li da stavim na uvid javnosti stenogram s ovog sastanka i odlučio sam, da bih zaštitio lični integritet od laži koje je plasirala Artmanova, ali i laži koje plasiraju neki ljudi iz sadašnjeg rukovodstva SDS-a. Da nije autentičan, ne bi bio ni objavljen. Ovo je samo jedan mali prilog istini, iako znam da, pogotovo ovdje, sto puta ponovljena laž postaje dugotrajna istina.