TUZLA - Posljednji slučaj porodičnog nasilja, koji je ovog vikenda otkriven u Tuzli, gdje je Senada Džindo (56) skoro 24 sata u stanu zatočila i zlostavljala kćerku M.A. (20), izazvao je burne rekacije u gradu i ponovo otvorio pitanje nadzora psihičkih bolesnika.
Senada Džindo je liječena u Psihijatrijskoj bolnici UKC Tuzla, gdje je preksinoć, nakon što su specijalci razvalili ulazna vrata, ponovo prevezena. Njoj je dijagnosticirana šizofrenija, a kćerku je zlostavljala i ranije.
U MUP-u TK je potvrđeno da je prvi poziv u pomoć od druge kćerke koja ne živi s majkom stigao još u subotu oko 20 sati. Međutim, kako u vrijeme dolaska policije iz stana nisu dopirali nikakvi zvukovi, a Senada Džindo nije željela otvoriti vrata, policijska patrola je otišla s lica mjesta.
"Ne znam što se događalo prethodnu večer, ali iz policije mi je rečeno da su oni nadzirali stan i da je bilo mirno, pa zato tada nisu provaljivali", izjavila je tužiteljica Mirzeta Begić.
Ljekari su konstatovali krvne podlive po rukama i leđima M.A., koje joj je majka nanijela udarcima šipkom, a što je okvalifikovano kao lakše tjelesne ozljede. Zbog proživljenog stresa, kćerka je tek jučer dala iskaz u MUP-u.
Tuzlanski neuropsihijatar i sudski vještak Kasim Brigić ističe da je u posljednjih godinu dana došlo do povećanja broja porodičnog nasilja, odnosno najtežih krivičnih djela od strane duševnih bolesnika.
Među najekstremnijim primjerima su Tomislav Petrović iz Lipnice, kod Tuzle, koji je prije godinu i po dana ubio šestero svojih rođaka i komšija, te tadašnji košarkaš sarajevske Bosne Armin Isaković (31), koji je u stanu ubio majku.
Brigić za pojavu nasilnog ponašanja kod duševnik bolesnika dijelom krivi i senzacionalističko pisanje nekih medija.
U prvoj polovini ove godine MUP TK je evidentirao 354 nasilja u porodici, ali ne postoje precizni podaci koliko je počinitelja duševno poremećeno. Brigić navodi da je porodičnog nasilja mnogo više nego što je prijavljeno, a vrlo čest razlog zašto se šuti o tome je ekonomska ovisnost žrtve o nasilniku.
Posljednji primjer nasilničkog ponašanja šizofreničarke Senade Džindo otvorio je i pitanje postupanja policije kod takvih prijava.
Doktor Brigić smatra da je policija nedovoljno edukovana za takve slučajeve.
"Policiji je potrebna edukacija kako intervenisati u ovakvim slučajevima. U MUP-u imaju psihologa, mogli bi poraditi na tome", smatra Brigić.
U praksi se pokazalo da se bolest kod duševnih bolesnika zvanično konstatuje tek nakon krivičnog djela i neuropsihijatrijskog vještačenja.
Naime, duševni bolesnici vrlo često izbjegavaju posjetu ljekarima, kao što je slučaj Fakize Hodžić (29) iz Džakula, kod Gradačca, koja je prošlog mjeseca na spavanju pokušala ubiti četverogodišnjeg sina E.H. i desetogodišnju kćerku E.H. Slično je bilo i sa Kadirom Mandžić (42), čistačicom u MUP-u TK, koja je duži period zlostavljala majku Sajmu Mandžić, a što je otkriveno prije dvije godine.
"Često se desi da komšije kažu da je ta osoba luda, jer se ponaša agresivno, a ona nikad nije potražila pomoć ljekara. Tu se postavlja pitanje ko će dovesti takvu osobu ljekaru, jer one obično izbjegavaju liječenje", kaže Brigić.
Samo dva pacijenta pod nadzorom
S obzirom na to da u BiH ne postoji ustanova za liječenje duševnih bolesnika koji počine krivično djelo, u Tuzlanskom kantonu je, s ciljem veće zaštite društva, prije godinu dana formiran multidisciplinarni tim, koji bi trebalo da vrši nadzor nad tim osobama.
Međutim, rad tog tima nije zaživio, jer su od sudova u TK obaviješteni o samo dva pacijenta.
"Sud izrekne mjeru obaveznog liječenja, ali ne obavijesti multidisciplinarni tim, tako da se pacijent-osuđenik ne javi tom timu i on se izgubi. Njega onda više niko ne kontroliše", ističe neuropsihijatar Kasim Brigić.