Čarobnu, plahovitu, brzu, bistru i divlju rijeku Drinu, zbog čiste, zelenkaste, pitke i providne vode, u davna vremena ljudi su nazivali "Zelenika" ili "Zelenka", a u modernije vrijeme u svijetu se pročula kao "Evropski Kolorado".
Međutim, vrijeme i ljudi učinili su toliko negativnog prema ovoj rijeci i njenim pritokama, tako da su u nepovrat nestali svi nabrojani epiteti. Zbog formiranja tri hidroakumulacije, izgradnjom hidroelektrana u Zvorniku, Bajinoj Bašti i Višegradu, Drina je jedino još iskonska planinska rijeka na svom manjem toku od Šćepan Polja do Goražda.
Ali, i tih pedesetak od ukupno 346 kilometara Drinskog vodotoka, `broji dane` u očekivanju sve izvjesnije gradnje novih hidroelektrana.
Ipak, Drina je svoju čistinu i prozirnost najviše izgubila gradnjom industrijskih postrojenja u gradovima njenog sliva. Istina, dobar broj tih postrojenja danas ne radi ili radi uz minimalne kapacitete, poput `Maglića` u Foči, `Azota` i `Pobjede` u Goraždu, `Varde` i `Terpentina` u Višegradu, te `Kotromana` u Mokroj Gori i FAP-a iz Priboja.
Njenu pritoku Ćehotinu još zagađuje jalovina rudnika `Šuplja stijena` kod Pljevalja, koja sadrži čak i toksične teške metale žive, kadmijuma, antimona, molibdena, arsena, nikla, fenola, cijanida i drugih po zdravlje ljudi, životinja i biljnog svijeta opasnih materija. Sa druge strane, prema ocjenama ekologa, ali i stručnjaka rijeka Lim u Drinu nekontrolisano nosi najveće količine raznog otpada.
Istovremeno, naročito nakon posljednjeg rata, Drina i njene pritoke pretvorene su u svojevrsni kanal otpadnih voda, dok su riječne obale postale nekontrolisana i ni od koga kažnjiva deponija smeća.
Treba samo krenuti obalom Drine, te njenim pritokama Sutjeskom, Bistricom, Ćehotinom, Kolinom, Pračom, Janjinom, Limom, Rzavom, Žepom, Rogačicom, Ljubovođom, Drinjačom, Jadrom i Janjom, pa se uvjeriti u opšti ekološki nered i iznenaditi bezbrojnim divljim deponijama smeća.
Nažalost, već više godina na Gornjedrinskoj regiji nikako da se dogovore i otpočnu realizaciju izgradnje regionalne deponije smeća iznad Goražda, što bi, kako tvrde stručnjaci, značajno ublažilo trenutno alarmantno stanje.
Nekada je plahovita Drina, sama po sebi, bila svojevrsni čistač, prirodno čisteći obale i riječno korito. Danas, na usporenim Drinskim jezerima slobodno i nekontrolisano plutaju razni otpadi, a sitno smeće se taloži stvarajući prljavi mulj.
Stariji žitelji iz Drinskog kraja sjećaju se brojnih inicijativa za formiranje `međurepubličke` institucije koja bi brinula o zaštiti Drine i svih njenih pritoka od galopirajuće zagađenosti. Onda je došao rat, pa poslijeratno nesnalaženje. Ipak, pojavom brojnih ekoloških udruženja stvari su posljednjih godina krenule sa mrtve tačke.
Prvi rezultati takvih ekoloških aktivnosti postignuti su na području Bajine Bašte, a nedavno su predstavnici ministarstava za zaštitu životne sredine iz Republike Srpske, Federacije BiH, te Srbije i Crne Gore, na savjetovanju održanom na Tari, formirali `Drinsku komisiju`, uz osnovni zadatak da se konačno pređe sa riječi na djelo i istinski zaštiti ova rijeka i njene pritoke od sve prisutnijeg raznog otpada, te pristupi programskom podizanju ekološke svijesti kod građana.
S tim u vezi i Vlada Republike Srpske najozbiljnije planira da područje Drinske obale proglasi zaštićenom zonom, slično kao što je to uradila Srbija sa područjem Tare, Šargana i Mokre gore.
Po svemu sudeći, ekološki SOS sa Drine je konačno `dešifrovan`. Na redu su aktivnosti od kojih se s pravom mnogo očekuje.