FELJTON: Transkripti sjednica predratnog i ratnog Predsjedništva BiH (102)

Magnetofonski snimak 178. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 21. decembra 1992. godine(4)

ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ja vam kažem kako stoji, a drugo je šta sad mislimo, je li? Sada smo bili pozvani u Zagreb na sastanak na inicijativu Ovena i Vensa i oni su bili tamo. Zašto baš u Zagreb? Možda su tehnički problemi bili u pitanju. Vjerovatno su htjeli ipak - oni bi željeli i oni iniciraju da se mi, u stvari iz BiH, da budemo zaista nekakva Vladina delegacija, da se u tom slučaju pojavimo zajedno. A to je da se pokuša da se stvori jedna jedinstvena ponuda, jedna jedinstvena platforma, naročito kad je riječ o mapama. Po tekstualnom dijelu onog ponuđenog ustavnog uređenja nije bilo puno govora, jer ga je, jer su ga izgleda usvojile obje delegacije bile načelno. Izgleda da tu nema nekih većih smetnji, ali je bilo primjedbi u gledanju kako se to sad proicira na neke mape. Tad je bilo različitih gledišta i to su oni primijetili i zatražili su da mi, ako je moguće, do 27. ujednačimo ta stanovišta, da se 27. ponovo nađemo u Ženevi. Tu je pozvan i biće i predsjednik Tuđman tu, pored ostalih. Oni su zamolili njega da bude tu prisutan, ali očekuju od nas da dođemo u Ženevu i da im prezentiramo zajednički prijedlog do kojeg se u međuvremenu došlo. Na osnovu toga Boban je imenovao tri čovjeka. Ja sam isto tako imenovao tri čovjeka da pokušaju do 27. dobiti zajedničke mape. Među ova tri čovjeka se nalaze Trnka, Borgovac i Ćamil Salahović. Među ovom trojicom dva su pravnika, Trnka je prof. prava ovaj advokat, a Borogovac je stručnjak za mape. A tamo je stručnjak, čini mi se, Markotić u onoj drugoj komisiji, Markotić koji inače ove popise pravi itd. To je nivo eksperata, meni se danas javio Filipović i kaže da bi želio da učestvuje u radu na mapama jer je gore na radu. Ja sam rekao da ja lično nemam ništa protiv da i on učestvuje u radu po mapama, jer ovo je neki ekspertski nivo koji će se verificirati 27. na tim razgovorima u Ženevi verificirati gdje bi se eventualno utvrdio zajednički koncept tih mapa uz prisustvo ponovo Vensa i Ovena i uz njihovo insistiranje da se dođe do zajedničkog... Možda se raspravljaju neki nesporazumi do kojih je došlo. Ako nešto ne bude usklađeno oni bi posredovali, kako sam ja shvatio, da se dođe do nečeg zajedničkog. Insistirali su tu kao što znate da ja dođem i da dođem na tu konferenciju što sam ja odbijao i na jednu i na drugu da idem. Međutim, oni su insistirali i sat i po vremena se potrošilo na ubjeđivanje mene da dođem na konferenciju. To je tako bilo. To je opis događaja. Ne dajem sad zasad te procjene da li je to u redu ili nije, ali tako stvari stoje. Oni to očekuju sad od nas. Mi možemo ponuditi eventualno nešto drugo. Onda će tu dolaziti ... Oni traže da mi pokušamo kako oni zovu - Hrvatska i ova čas bosanska, čas državna, čas Vladina. Ne znaju oni tačno šta je to. Uglavnom vide da je za njih to nekakva nejasna, uglavnom ne zovu je muslimanskom jer vide očigledno da tamo nisu samo Muslimani. Pa smo to otklonili. Da te dvije delegacije usklade da to bude nekakav stav BiH prema agresoru. Oni smatraju da će se na taj način lakše sa onom drugom stranom raščistiti situacija iako ni oni nisu baš puno, nemaju iluzija o tome da će ona druga strana odustati od tih stvari, ali oni smatraju, ako mi budemo zajednički izašli sa nekim stavom, da će onda onu treću stranu pritisnuti uzazid, da će ona morati konačno reći ja neću nikakav dogovor, ja hoću rat ili prihvatiće nekakav dogovor kakav takav. To je njihova ideja.

MIRKO PEJANOVIĆ: Oni su ponudili karte i odmah rekli da bi oni sugerisali, tada su sugerisali, a kasnije su prešli u akciju da dovedu do ovoga, da hrvatska strana i Vladina delegacija, budući da su imali do kraja skoro podudarne stavove oko glavnog...

AKMADŽIĆ: A šta mislite koja hrvatska strana - iz Bosne ili iz Hrvatske?

PEJANOVIĆ: Dozvolite, one koja tamo sjedi u ime te strane na pregovore. Tad su sugerisali da pokušamo što prije ponuditi i približiti se i ponuditi što je moguće više zajednički prijedlog da bi oni mogli imati veću mogućnost i manevra i uticaja na treću stranu i izlaganja treće strane onome što je međunarodni pritisak... A to nemojte nas pitati. Mi smo ovdje odlučili da gospodin Boban ima mjesto u delegaciji i tamo smo to njegovali skoro 15 dana i bilo je došlo do toga, ali onda došlo je do čega je došlo. Oni su odvojeno radili i na sreću dosta smo se podudarali. Sa nama je samo sjedio Mario kad je otišao Brkić.

AKMADŽIĆ: Molim vas, jedno je pitanje suradnje, a drugo je pitanje principa. Ja neću da slušam i neću da budem predsjednik Vlade države u kojoj će jedna strana biti hrvatska strana, druga bosanskohercegovačka strana. Ja to ne želim.

PEJANOVIĆ: Ni ja to ne želim, ali to je realnost koju smo naslijedili.

AKMADŽIĆ: Ako će biti s jedne strane hrvatska strana, onda s druge može biti muslimanska, s treće srpska. U to ne ulazim. Ako će biti bosansko-hercegovačka, onda mora biti bosansko-hercegovačka.

AKMADŽIĆ: Ne mogu dozvoliti ni to da tu hrvatsku delegaciju finansira HDZ, a da ovu bosansku finansiramo svi - znači država. I tako je to od početka pregovora koji su počeli u Luksemburgu (tada je Luksemburg bio predsjedavajući). Mislim, to je neravnopravnost naroda. Izvinite. Ne treba se niko ništa ni bojati, ni ženirati. Ima hrvatska, srpska, muslimanska. I ako nije to, ima bosansko-hercegovačka.

EJUB GANIĆ: Molim vas, ja mislim da Vlada BiH treba da ponudi jednu mapu tih regiona. Vlada BiH. A Vlada BiH neka napravi tim stručnjaka koji će predstavljati ovu državu naspram agresoru.

AKMADŽIĆ: Ne, Vlada BiH to ne može uraditi prije svega što Vlada BiH za ovu godinu i po dana, ne znam koliko traju ti pregovori, ni na koji način nije uključena u razgovor. Ne možemo sad kad je ostalo 15 dana do rješenja problema.

PEJANOVIĆ: Ti si realan čovjek. Mi imamo tri dana do odlaska. Ja bih tvoj prijedlog pokušao malo svesti... Ovi ljudi (ne čuje se). Da napravimo jednu konsultaciju prije odlaska predsjednika. Ovo nije faza početak, faza je već dati predloži.

GANIĆ: Oven mi je rekao. Napravljene su takve neke stvari.

PEJANOVIĆ: On je nama jedino prigovorio zašto nismo ponudili resor za koji se i on zalagao sve vrijeme.

MUFTIĆ: Postoje studije. Ja sam vidio neke od njih. Postoje studije koje su radile institucije, preduzeća itd. Ne znam, ima kod Ishaka nešto toga. Meni su donijeli ljudi - saobraćajna studija, tokovi robe, privrede, itd. To je nešto gdje bi eksperti sjeli i mogli se dogovoriti vrlo brzo. To je stvar koja zaista s politikom nema puno. Infrastruktura i politika. Eksperti moraju biti zato.

GANIĆ: Samo da kažem u vezi s ovom Ženevom. Ja mislim da treba da postoji samo jedna bh. delegacija naspram agresora i smatram da za ovaj sastanak koji će biti 27. da Vlada treba da sastavi jednu grupu eksperata da napravi tu mapu koja će biti onda prihvatljiva za sve narode i narodnosti u državi BiH koji se nisu stavili na stranu agresora.

AKMADŽIĆ: Prvo da idemo s ovim, a ja sam to i sa Ovenom, ne smije ova država nikako opstruirati sadašnji pozitivan tok razgovora. Prema tome, razgovori koji su planirani za 27. po sistemu koji su pozvani, neka to bude, ali da se zna ko s kim razgovara. Isto tako, 2. siječnja. Ja sam to rekao lordu Ovenu. S jedne strane, može sjediti onaj ko napada, s druge onaj ko se brani.

PEJANOVIĆ: Da gospodin Boban i oni koji dolaze sjede u jednoj delegaciji. Bez obzira koja je i kakva je. Može li se to obezbijediti.

AKMADŽIĆ: Nisam završio. Pošto je za 2. siječanj najavljen susret i odobren i javnosti najavljen da je to susret gospodina Izetbegovića, gospodina Bobana i gospodina Karadžića, neka taj susret teče. A izvan tog susreta, pošto će razgovori trajati do pet-šest, ako treba i ako taj susret ne bude plodotvoran, može Vlada BiH odnosno država BiH formirati delegaciju koja će biti ovakva kao što sam rekao. S jedne strane napadač, s druge strane. Mi smo to na Vladi zaključili. Mi smo rekli možemo razgovarati mi sa Srbijom i Crnom Gorom koji su, prije svega, agresor kao država mi možemo razgovarati. Ako oni hoće u svoje društvo da prime i svoje koleboracioniste, neka izvole oni i te ljude. Međutim, BiH je napadnuta, ona se brani i pitanje je sad samo temelja na kojima treba zasnovati razgovore. Mi nismo protiv razgovora, ali hoćemo da znamo s kim i kako. Ja neću da razgovaram s Matom Bobanom niti ja imam šta s njim razgovarati. Mi smo pripadnici iste stranke i neću ni u jednoj varijanti pristati da sjedim s jedne strane stola on s druge strane. To da se razumijemo.

GANIĆ: Naravno, to je najapsurdnija situacija u koju smo došli.

AKMADŽIĆ: Moramo prihvatiti činjenicu da ipak tri naroda treba da razgovaraju o jednoj varijanti, a u drugoj varijanti BiH kao država sa agresorom kao država.

GANIĆ: To je realnost - ovo drugo.

AKMADŽIĆ: Mislim da će Oven i Vens, on mi je rekao da bi i Vens želio s nama da razgovara, mislim da će oni prihvatiti.

IZETBEGOVIĆ: Moj uvjet je da na one razgovore ne idem ako se to ne postigne. Zato je i stavljen taj međukorak nakon toga što sam rekao da neću da idem na te sastanke. Možemo jedino ići sa jedinstvenom platformom, jedinstvenom prema onima, onda je utanačeno 27. decembra da će biti taj sastanak na kome će se jedinstvena platforma utvrditi. Ja kažem biće poteško, oni kažu, mi ćemo nastojati da se postigne. Mi smo čak i održali jedan mali sastanak tada od pola sata-sat. Ja, Boban i tu su bili Tuđman i Vens i Oven. Oni su tada utvrdili zajedničke stavove, zakovali neke stavove. Nema nacionalnih kantona, nema ovoga, imaju regije u kojima će biti većina - negdje srpska, negdje muslimanska, negdje hrvatska, ali neće to biti nekakve muslimanske-srpske-hrvatske zajednice nego će biti regije u kojima će ipak jedna većina ta biti. Ali će biti geografski nazivi. To je bilo čvrsto utanačeno. Nakon toga sam rekao da ću doći. Ja bih ostao na tome da neću ići i svršena stvar.

IZETBEGOVIĆ: Moramo se spremiti za 27.

GANIĆ: Mislim da bi Vlada i pored toga za taj 27...

IZETBEGOVIĆ: Ne bi bilo na odmet da Vlada ovdje, s obzirom da je ona zajednička, da napravi i da ja podnesem 27. i kažem ovo je Vladin prijedlog - zajednički. Možda ćemo tada ga ukrstiti sa ovim što će uraditi ove dvije komisije. Možda ćemo naći neke zajedničke stvari, jer 27. je radni sastanak, nije kurtoazni. Tada bi dobro bilo da imamam i jedan Vladin prijedlog. Ne bi loše bilo da ga imam. Bilo bi možda neophodno. Na ovim osnovama.

AKMADŽIĆ: Vlada to ne može uraditi. Neka to radi ova delegacija koju smo nazvali delegacija BiH. Neka iz Vlade uzme stručnjaka kojeg hoće, ali ne mogu ja sad člana Vlade koji meni Uglješa Uzelac kaže ja saznajem o ratnoj situaciji kod ljudi kojima bih ja trebao to ispričati. Ne mogu ja od njega tražiti da se on uključi u proces koji godinu dana traje i da ga sad upućujem u regije.

PEJANOVIĆ: (Ne čuje se)

AKMADŽIĆ: Dvije informacije za godinu dana. Zajednički razgovor.

PEJANOVIĆ: Ako mogu da kažem šta će se napraviti dobro šta neće. Mi ne možemo biti zadovoljni mnogo čim. Realno je da ove ljude gore, nakon dogovora, gospodin Izetbegović uključujući i delegaciju ostavio da rade sa ljudima iz HDZ da oni do 27. naprave. Nije realno sad ubacivati ni Vladu nijedan drugi organ nijedne druge spletke, molim vas. Mi smo za našu varijantu od šest, od 10, od 69 ukrštali sve što nauka može ukrstiti da bi došlo do regiona. I na bazi toga je Oven i saopštio da je na bazi tih prijedloga formirano od sedam do 10. Prema tome, ja sam zato. Ako se može ova ekipa pojačati u Zagrebu, predsjedniče, da se pojača. Nema za dva dana niko mogućnosti da se time bavi, ljudi moji i da dođe do prijedloga koji može biti krajnje racionalan da se približe obje strane i da imaju jedan prijedlog. Mislim da u tom smislu može pomoći...

IZETBEGOVIĆ: Nevolja je u tome što to nije neobično nego političko pitanje.

AKMADŽIĆ: Molim vas, kad ste stavili Somuna što Vladu niste pitali koga će poslati?

IZETBEGOVIĆ: Nije Somun uopšte tu. Somun je išao kao moj politički savjetnik.

PEJANOVIĆ: Mislim da je najidealniji prijedlog iznio gospodin Akmadžić. Dva su sastanka dogovorena za koja iz dosadašnjeg toka dajemo slijedeće. Počinješ izpočetka.

PEJANOVIĆ: Samo podupirati. Ako imamo nekog eksperta u Sarajevu koji može pomoći, ja bih ga poslao sutra sa prof. Filipovićem. Ali nekog ko je u toku. A ko nije u toku, molim vas, to se radi već dva mjeseca. Ne mora to predsjednik Vlade raditi. To predsjednik Izetbegović u okviru delegacije ima pravo da traži. Ima Stojanov.

AKMADŽIĆ: Sjede u Vladinim uredima u Zagrebu. Zajednički razgovor.

Ne može Vlada, 10 dana je ostalo.

IZETBEGOVIĆ: Ovo o čemu ti govoriš Mile, to je stvar političke odluke i političke volje. Da li hoćemo da istupimo kao bh. delegacija protiv agresora. To se mora donijeti za pet minuta, to je politička volja. Hajmo to uraditi. Jer ovo je 2. januar. Da je sutra to mi bismo mogli danas odluku donijeti ako to hoćemo. Ako te političke volje nema, uzalud su eksperti, uzalud je sve. Ti možeš do sutra govoriti šta hoćeš ako ja nešto neću. Prema tome, riječ je o političkoj volji. Dajte da mi hoćemo da istupimo gore kao bh. zajedno protiv agresora. Dajte da napravimo takav aranžman i takav ustav i takve mape koje su zajedničke.

AKMADŽIĆ: Ne otkazujući nijedan sastanak koji je dogovoren.

IZETBEGOVIĆ: Naravno. Prije svega mogu vam reći da je 27. zato zakazan sastanak da bi se došlo do zajedničkog stava koji bi se prezentirao agresoru.

AKMADŽIĆ: Ja sam rekao Ovenu danas - nakon 27., zavisno od rezultata tog sastanaka, treba razmotriti sudjelovanje delegacije bh.

GANIĆ: Ne čuje se. Sutra ćemo biti odgovorni pa ćemo napraviti regije koje će biti ala Kosovo unutar bh. gdje moraš stalno dotirati da bi živio itd. To je taj problem. Zato apelujem...

IZETBEGOVIĆ: Sa ekonomskog aspekta razmatrane su te regije. Sasvim sigurno znam. Samo znam da se tu stalno miješao jedna politički obzir i politički kriterij koji je onda prekrajao to itd.

PEJANOVIĆ: Da ne bismo uzimali vrijeme, naša varijanta je od šest varijanti koju preferiraju ekonomisti. To je mišljenje svih ekonomista. Dalje, varijanta od devet odnosno 10 preferira ekonomski, istorijski, kulturni, komunikacijski i etnički. Varijanta od 69 samo to dalje na izvjestan način usitnjava. Prema tome, mislim da će naši najbolje uraditi ako nađu 9. Mi imamo od 10. Pitanje je samo da se naredimo tamo koja se od tih 10 preinačuje da bude samo devet. Ja bih samo bio zato malo je vrijeme ljudi, mi smo radili dva mjeseca. Nema sudije koja nije tamo.

AKMADŽIĆ: Devet ima svu prednost

PEJANOVIĆ: Ako se iz Zagreba pridruže da pomognu Izetbegoviću i Bobanu. Ako imamo još nekog ko je u toku. Ali ovi ljudi koji su spomenuti su svi u toku.

IZETBEGOVIĆ: Dobro. Gravitaciona polja postoje. Zajednički razgovor. Izgled da na taj tekstualni dio nije bilo problema. Problemi su bili više karata nego toga.

AKMADŽIĆ: Problem je ostalo Sarajevo kao grad, protiv sam u duši svojoj i svom srcu, da ima tri policije itd. Status kakav god, ali da bude grad.