Magnetofonski snimak 179. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održana 22. decembra 1992. godine(1)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Na dnevnom redu imamo jednu tačku: Razmatranje prijedloga programa Vlade RBiH. Materijal je dostavljen u prilogu. Nadam se da ste ga pročitali. Hoćemo li raditi po toj tački dnevnog reda? Nemamo ništa više, mislim da je to dovoljno da razmotrimo ovaj program Vlade. Ovdje je pred samu sjednicu došao još jedan zahtjev, ali vjerovatno on se odnosi na neku eventualno buduću sjednicu. Ne misli se na današnju. Potpisan od Filipovića, Durakovića, Kadića, Mateljana i Kovača. Zapravo, jedna predstavka ujedinjena opozicije BiH. Dobro, ona ide u materijalu. Očigledno, to ne možemo danas raspravljati. Idemo na ovu tačku dnevnog reda. Vi ste i zamišljali da to bude jedna buduća sjednica, je li tako?
FILIPOVIĆ: Da, ja bih želio da dam obrazloženje ovoga. Ovaj prijedlog je posljedica naših stavova na prethodnoj sjednici na kojoj smo učestvovali svi mi ovdje. Kada smo mi stavili prigovor na to kako je izvršena supcesija odnosno zamjena premijera Vlade. Jer mi smo tada rekli i izjavili i smatramo i dan-danas, da je činjenica da je predsjednik Vlade podnio ostavku, izazvala jedno stanje u kojem je bilo neophodno izvršiti: prvo, procjenu razloga zbog kojih je podnio ostavku, procjenu rada Vlade prethodne, utvrđivanje razloga zbog kojih ona nije uspjela u svome zadatku i, eventualno, ocjena rada predsjednika Vlade i cijele Vlade, a zatim istovremeno i otvaranje postupka imenovanja novog predsjednika Vlade. U tom smislu mi smo imali jedan fundamentalni prigovor da je nakon ostavke predsjednika Vlade i diskusije o tome trebalo konsultirati stranke oko formiranja, praktično, nove vlade. Jer, činjenica da predsjednik Vlade koji je imenovan na sjednici Predsjedništva, praktično podnosi novi program Vlade, praktično zahtijeva takvu izmjenu članstva, odnosno ministara u Vladi da to predstavlja formiranje nove vlade. Diskusija o razlozima i političkoj osnovi formiranja nove vlade i formiranje nove vlade neka, jedna politička konzekvenca.
IZETBEGOVIĆ: Hvala za objašnjenje ovog prijedloga za jednu od budućih sjednica. Današnja sjednica ide svojim tokom. Mi smo usvojili ovaj dnevni red.
FILIPOVIĆ: Mi ne usvajamo, dnevni red je određen unaprijed.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, ja ga moram ovdje predložiti. Ovo je prijedlog dnevnog reda. On je samo predložen. Hoćemo li raditi po toj tački, ima li tu nekih primjedaba, je li to ono o čemu treba da radimo.
FILIPOVIĆ: Mi želimo da pročitamo našu izjavu i da kažemo da mi nećemo učestvovati u sjednici po osnovu ove tačke. Jednostavno ona je u kontradikciji sa našim temeljnim prijedlogom. Da se prvo raspravi i ocijeni rad prethodne vlade, da se utvrdi politička osnova formiranja i supcesije u Vladi, jer mi smatramo da je nastala jedna politička situacija koja zahtijeva respektovanje mišljenja treće političke strukture u državi.
IZETBEGOVIĆ: Koliko znam, u izmjeni je došlo - izmjena u ličnosti predsjednika.
FILIPOVIĆ: Dobro, to je što se kaže ... To ste vi ukajkili. To je po nekom odredjenom zakonu i mi to ne osporavamo. Mi ne osporavamo ličnost Akmadžića, nego osporavamo proces.
IZETBEGOVIĆ: Naime, riječ je o tome da smo imali ostavku premijera.
Jednostavno, došao je drugi premijer. Vlada je rekla da nastavlja raditi u istom sastavu na bazi istog programa. Nakon toga došlo je samo do izmjene u ličnosti premijera. To je čitava stvar.
MILE AKMADŽIĆ: Prije svega bih zamolio ujedinjenu opoziciju da ona razmotri program Vlade i da ne pravimo, osim ako opozicija to cijeni da ne pravimo nove političke probleme i ne stvaramo haos u ovoj državi. Drugo, ujedinjena opozicija, govoriću o čisto formalnoj strani, iako nema ovdje potpisanih svih pet opozicionih partija. Treće, ujedinjena opozicija, kad nije bila ujedinjena nego svaka politička partija ponaosob, prihvatila je sudjelovanje u ovoj vladi koja još traje i u kojoj su i njeni, ako možemo tako nazvati, predstavnici, iako Vlada nije nikakav predstavnički dom nego Vlada su ministri koje dolaze iz određenih političkih partija. Takva Vlada u kojoj udio ima opozicija i prihvatila je njen rad i njen program svojevremeno, je konsenzusom donijela ovaj program, osim ovih pitanja koja su izdvojena.
RASIM KADIĆ: Ja bih samo htio da kažem. Ako ćemo gledati formalno u Ustavu BiH piše da Predsjedništvo, odnosno Skupština u ovom slučaju Predsjedništvo u funkciji Skupštine, imenuje, odnosno bira predsjednika Vlade na prijedlog, odnosno uz obaveznu konsultaciju sa svim parlamentarnim strankama koje imaju svoje poslanike u Skupštini. To u ovom slučaju nije učinjeno. To je proceduralna ustavna greška. Nikakvo naknadno pozivanje našem ministru Vlade i pozivanju na odbranu države, u ovom trenutku i prebacivanja odgovornosti na nas u ovom trenutku ne može rehabilitirati tu činjenicu. Mi smo dovedeni pred svršen čin da smo iz novina saznali da je zamijenjen predsjednik Vlade i to je bilo sve što je tada rečeno. čak i pod pretpostavkom da smo se s tim složili, za očekivati je bilo da će nastaviti ta vlada da radi.
AKMADŽIĆ: Kad smo već tu da neke stvari razjasnimo. Do promjene predsjednika Vlade, došlo je u toku mandata predsjednika Vlade. Znači, prije nego što su istekle dvije godine njegovog predsjednikovanja. Ustavom i propisima Vladi je predviđeno da se predsjednik Vlade bira na dvije godine, da nakon dvije godine se ponovno razmatra izbor predsjednika i da novi predsjednik vrši rekonstrukciju ili promjenu Vlade i pravi program Vlade. Ova vlada je ovih mjesec i nešto dana radila po starom programu, radila u starom sastavu čak je i pripremila Vlada, ne mandatar ili predsjednik program. Prije dva dana, bio je 20. prosinca, vrijeme kada je predsjedniku Vlade redovno istekao mandat. Da i nije bilo ranijih promjena i mislim da drugi dvogodišnji period koji slijedi treba praviti sa novim programom i sa novim predsjednikom ili reizabrati starog predsjednika.
FILIPOVIĆ: Prvo, nisu sve parlamentarne stranke učestvovale u Vladi i to je bila jedna od tačaka u kojoj predsjednik Vlade nije izvršio dogovor na osnovu kojeg je formirana prethodna vlada. Drugo, prethodna vlada je bila pred padom zbog općeg zadovoljstva sa njenim radom. I to je na posljednjoj sjednici Predsjedništva, na kojoj sam ja učestvovao ono veče, bilo savršeno jasno. Nijedan učesnik te sjednice nije bio zadovoljan radom Vlade. Pad Vlade se očekivao bilo na taj način da se članovi Vlade, ministri ostavkom, iznude ostavku predsjednika ili da je on lično podnese, predsjednik Vlade je izabrao jedan metod da sam podnese ostavku. Iz toga je izlazio politički pad cijele Vlade. To je za nas politička činjenica bez obzira na to kako je ona provedena. Ona je provedena u stvari nepotpuno kao zamjena predsjednika. Dalje, iz činjenice da je predsjednik Vlade podnio ostavku, nijednom predsjedniku Vlade nije garantiran mandat. U premijerskoj fotelji nema mandata. Mandat traje do onog momenta dokle onaj subjekt koji je suveren, a to je u ovom slučaju Skupština ili ono što zamjenjuje Skupštinu, ima povjerenje u predsjednika Vlade. Onog časa kada to predsjednik Vlade to povjerenje izgubi, Vlada gubi mandat. Znači, mandat nije vezan ni za kakav rok. To je suprotno pravilima parlamentarizma. I u ovom slučaju ja želim da kažem da mi imamo ozbiljne razloge da tražimo da se raspravi sudbina prethodne vlade i uzroci njenog neefikasnog rada, odnosno njenog pada. Drugo, da raspravimo političku osnovu formiranja nove vlade i ličnost koja će je voditi. I treće, da damo, da budemo konsultovani o sastavu te vlade. Ovako će se desiti sljedeće. Da je na jedna način zaobilazan, po jednoj metodi koja je već etablirarana u našem političkom životu u BiH, prvo se napravi jedan korak, izvrši se, da predsjednik Vlade ostavku, izvrši se zamjena predsjednika Vlade. Onda se uvede novi program Vlade, onda se uvedu novi ministri i nova vlada. Bez učešća parlamenta i eskamocijom prava parlamentarnih stranaka da o tome odlučuju. Mi to smatramo nedemokratskim, ne možemo to prihvatiti. Ja zahtijevam pauzu od dvije-tri minute da se iskonsultiramo.
IZETBEGOVIĆ: Pauza 10 minuta, izvolite.
NIJAZ DURAKOVIĆ: Izvinjavamo se što smo vam oduzeli dragocjeno vrijeme i uz zahvalu što smo prisutni na ovoj sjednici. Naime, prijedlog je bio da raspravljamo o programu Vlade RBiH, a mi smo u ovoj kratkoj konsultaciji, otprilike, konsultirali sljedeće. Što se tiče samog programa, ko ga je čitao, mislim da on nije u osnovi sporan. On je dobro napravljen sa stanovišta udružene ili jedinstvene opozicije manje-više nemamo bitnijih primjedaba, jer na strani 7. i 8. su istaknute bitne dileme, dakle, nije... tako konzistentan u takvoj jednoj vlasti usaglašen kao što bi se na prvi pogled dalo čitati. Ali na stranu, to je dobar program, odražava suštinu naših političkih opredjeljenja i stavova i mislimo kamo sreće kad bi se on i realizirao. S njegovom realizacijom, s njegovim nosiocima i sa svim onim što bi bilo sasvim normalno u svakom parlamentarnom životu bez obzira na ratne prilike i uslove u kojima se nalazimo. Očito da od programa prethodne vlade nije ama baš, ne valja generalizirati ili gotovo ništa realizirano, da je to ostalo mrtvo slovo na papiru, a da se taj program, nažalost, završio u jednoj opštoj anarhiji, u jednoj bezizlaznoj situaciji, u potpunoj nesinhronizaciji vlasti, zapravo njenoj destruiranosti na svim nivoima itd. Da bi se raspravljalo o bilo kojem programu, makar on bio i najingeniozniji, valjalo bi vidjeti doista što je sa programom prethodne vlade i najmanje što bi se bilo očekivati jeste da se podnese bilo kakav izvještaj o radu te vlade, da ne kažem o radu pojedinih ministarstava i svega onoga čega smo mi svjedoci, da ja ne elaboriram. Ulazimo u najveće paradokse možda na svijetu. Uopće nezabilježene u historiji parlamentarizma da se u tom intermecu podnose krivične prijave protiv pojedinih ministara ili ministarstava, a da se ide kao da se apsolutno ništa nije desilo sa novim premijerom i novim programom bez osvrta na ono što je bilo ... To je jedan anahronizam vjerovatno nezabilježen u historiji bilo kakvog organiziranog društva.
Mi smo suočeni sa dnevnim redom iznuđenom sjednicom ovom kakva je uz velike molbe da samo kažemo ono što mislimo, a to je da ne znamo uopće političke osnove nove vlade ili rekonstruirane vlade ili reizabrane ili ne znam kako bi je nazvali, jer mi imamo činjenicu da imamo samo novog predsjednika Vlade ili premijera sa starim ministrima, a da ne znamo šta je sa starim, odnosno novim programom, šta je sa starom, odnosno novom politikom, šta je sa jednom generalnom platformom koja bi morala svakog ozbiljnog čovjeka da opredjeljuje bar u stvarima koje se tiču političke prirode. Faktički, sada se radi o novom programu gdje se usput nude određene rekonstrukcije po kojima mi niti smo konsultirani niti znamo u krajnjoj konzekvenci, to može biti tako, ali da ne budemo jeftino politički manipulirani. Bilo bi časno i pošteno da nam se predoči šta je ta generalna platforma, što je taj novi program, na kojim generalnim premisama počiva i kakve su političke nakane te nove vlade odnosno našeg novog predsjednika.
EJUB GANIĆ: Pošto vi imate jedan broj ministara koje ste delegirali u Vladi, vi sigurno pratite rad Vlade i stog aspekta kako ocjenjujete doprinos opozicije?
DURAKOVIĆ: Kad bude raspravljalo o radu Vlade, mi ćemo reći... (Ne čuje se). Ovdje se očito radi o SDP jer se liberali već distanciraju od ministra Raguža. Prema tome, ostala su samo tri ministra SDP. Ovaj jedan nikada nije ni pozvan na sjednicu Vlade tobože opet iz nekih drugih razloga. Mogao se on pozvati, ali to je druga priča. Kad bude rasprava o radu prethodne vlade, biće rasprava i o našim ministrima. Zato, pored ostalog, tražimo taj izvještaj.
IZETBEGOVIĆ: Je li tebe Nijaz dobro razumio šta si htio da pitaš? Dobro. Ja sam mislio da te pita kako vi ocjenjujete rad Vlade, a ne vaših ministara.
AKMADŽIĆ: Mogu li ja jedno pitanje postaviti. Da li to znači, gospodine Nijaze, da vi svoje ministre povlačite iz Vlade.
DURAKOVIĆ: Ništa to ne znači, gospodine predsjedniče, dok ne počnemo raspravu o temi koja nije na dnevnom redu.
AKMADŽIĆ: Da, ali pod uvjetom vi ste rekli da nemate ništa naročito protiv.
DURAKOVIĆ: Nismo ni na prethodne imali s obzirom na to da ništa nije realizovano.
AKMADŽIĆ: Ne govorim o prethodnom, govorim o sadašnjem. Za prethodne da govorim nisam bio ni član Vlade, a pogotovo ne premijer.
DURAKOVIĆ: Kako bi bio red da prvo analizirate izvještaj o radu svojih prethodnika. Mislim, osnovni parlamentarni red svugdje u svijetu.
AKMADŽIĆ: Dobro, izvještaj o radu Vlade raspravlja Predsjedništvo u funkciji Skupštine.
FILIPOVIĆ: Nemoguće je zastupati stanovište supcesije u nečemu što je očito prekidne gospodin predsjednik Predsjedništva je rekao da je izmijenjen samo predsjednik Vlade. Vlada ostaje ista, program njen. Sad se daje jedna inovacija. Pazite, mi stojimo na stanovištu da je prethodna vlada zakazala. Ne samo mi, nego cijela javnost. čak i sama vlada koja preko ministra unutrašnjih poslova optužuje članove Vlade, a o tome mi nismo ništa raspravili. I mi tražimo, ukoliko nas se poštuje kao parlamentarnog faktora i ukoliko nas se poštuje kao i političku činjenicu u životu BiH, da o tome raspravimo. I nikakvog razgovora o Vladi, o programu mi time ne iniciramo pitanje premijera. Možda ćemo mi biti za vas kao premijera, ali mi želimo da se vidi zašto dvije vlade, koje je formirao Pelivan, čiji je mandat ... i iza njega stala HDZ nisu uspjeli? To je naše političko pravo i to je naša obaveza prema bosanskoj javnosti. Mi želimo da vidimo koji je to politička inkonzistencija u konstituciji Vlade, u načinu funkcioniranja i o političkim ciljevima Vlade koji su doveli do pada. Oprostite, mi na to imamo pravo jer mi želimo ovoj zemlji dobro. Mi želimo da ova zemlja funkcionira na demokratski način, zato smo se odlučili i u Ženevi, i ne želimo da nam se ponovi situacija tri-dominijuma ili kondominijuma. I mi bez te rasprave ne možemo ići dalje. Vi možete, naravno, zanemariti 26 koliko imamo iza sebe posto. U odnosu na 16 HDZ ili na 34 SDA. Vi možete zanemariti nas. Kad se izuzmu srpski poslanici to će izaći negdje 32-33% opozicija, 20% HDZ i ostatak SDA. To su sadašnje parlamentarne relacije. One su realnost, bez obzirana to što Skupština ne može da se sastavi, niko ne može... prava Skupštine i niko ne može... prava demokratske osnove vlasti koja treba da se uspostavi. I mi želimo da se to provodi. Mi ne opstruiramo ništa. Mi vam nudimo sutra sastanak. Neka izvoli gospodin Pelivan koji je tu podnijeti nam izvještaj o svojoj vladi. I mi ćemo analizirati zašto je ona pala. Jer mislimo da perpertiraju politički momenti koji su izazvali neuspjeh jedne i druge Pelivanove vlade. I da mi moramo prvo identificirati te elemente, pa onda reći to se ne smije raditi da bi mogla jedna vlada uspjeti u BiH. Eto, to mi zahtijevamo i mislim da imamo na to pravo. Hvala vam lijepo, mi ćemo sada napustiti sjednicu, ja se nadam. (Nastaviće se)