BiH

FELJTON: Transkripti sjednica predratnog i ratnog Predsjedništva BiH (104)

FELJTON: Transkripti sjednica predratnog i ratnog Predsjedništva BiH (104)
FELJTON: Transkripti sjednica predratnog i ratnog Predsjedništva BiH (104)

Magnetofonski snimak 179. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održana 22. decembra 1992. godine (2)

MIRKO PEJANOVIĆ: Ovaj program Vlade bio je prije sedam dana i na sastanku parlamentarne grupe - četiri parlamentarne stranke, isto kao što je ovdje gospodin Duraković iznio i tamo su sve stranke podržale ovaj program i ocijenile ga kao nešto novo. Nije po nekom šablonu dosadašnjeg, što ulijeva povjerenje da će se na bazi tog programa određeni politički društveni, ekonomski procesi pokrenuti. Isto tada su svi zastupnici i poslanici, posebno ocijenili pozitivnu aktivnost, već u ovom periodu novog mandatara, odnosno predsjednika stranke, što je on i posebno određenim svojim daljim aktivnostima u ovih sedam dana, koje je dao i obećao na ovom sastanku parlamentarne grupe i učinio, što je isto tako jedan pozitivan proces. U ove primjedbe koje je Duraković iznio i koje valja uvažiti, mislim da ne bi smjeli da doprinesemo da se aktivnost predsjednika Vlade u ovom kritičnom periodu na bilo koji način dovede u pitanje ili da se njegovo angažovanje ovim umanji. Naprotiv, mislim da bi mi, i prije nego što krenemo, trebali da maksimalno podržimo predsjednika da nastavi sa ovim naporima, koje je od ovog svog preuzimanja dužnosti učinio, a učinio je mnogo. Mnogo je građanima BiH i Sarajeva ulio neke nade. Nadam se da neće to iznevjeriti. Ali bih ga isto tako zamolili da uvaži neke stavove koje bi trebalo prihvatiti i prevazići ovu jednu pat-poziciju u kojoj se sad momentalno nalazimo. Nikome nije stalo ni do kakvih konfrontacija niti do bilo kakve blokade. Naprotiv, svima nam je stalo da što prije izađemo iz ove situacije. Najveći strah opozicije je da ne postoji kao dosad program jedan na stolu, a drugi u ladicama. To moramo, ja sam to i novom predsjedniku rekao, najveći problem je što Vlada nikada nije imala vlast. Vlast je bila, nažalost, u pojedincima i u strankama i tamo je ostajala.

MILE AKMADŽIĆ: Budući da ste se vi, gospodo iz opozicije, maltene počeli dizati, ja bih vas u onom smislu u kojem vi govorite o demokraciji, zamolio jednu stvar. Da ja ne bih provjeravao koji ministri pripadaju kojoj stranci, jer mene to ne interesira, mene interesira koji ministri i kako rade. Prvi kriterij koji sam rekao i ponovio više puta i koji su ministri tu a koji nisu, pa bih vas zamolio da onim ministrima koje vi smatrate svojim članovima ili su vaši članovi, ne samo da ih smatrate, da im kažete, ako vi ne želite sudjelovati u vlasti da im kažete da me oni dođu o tome obavijestiti u toku sutrašnjeg dana. Mislim da ne tražim previše, da ne vršim anketu sad pa da ne razmišljam ko pripada SDP ko DSS, ko pripada ovoj ili onoj stranci, neću da govorim ni ko pripada HDZ i SDA, ja hoću Vladu koja će raditi i koja je spremna u ovom trenutku preuzeti na sebe breme odgovornosti koje je ogromno i veliko.

NIJAZ DURAKOVIĆ: Gospodine predsjedniče, Vi tražite nešto što je mimo dnevnog reda. Mogu Vam privatno obećati, ja što se mene tiče, ja ću to uraditi sa onima koji su ispred SDP i ako je na dnevnom redu ne sastav Vlade, ne rekonstrukcija Vlade, već program Vlade. Mislim, pobrkali smo neke stvari. Volio bih da ste stavili i sastav i sve ostalo.

Da se traži smjena određenih ljudi koje određena stranka uopće nije ni kandidirala. To je zapravo ono što sam na početku rekao da bi tražilo malo temeljitiju raspravu. Praviti Vladu po tome da je HDZ isključivi monopolist na kadrove Hrvata hrvatske nacionalnosti, SDA muslimanske, sigurno vam SDP neće doći kao stranka rezervnih Srba. Ja sam Vam to rekao u razgovoru koji sam imao s Vama. Jer to podriva tenzije parlamentarizma, demokracije i ukupnog političkog sistema ove države. I ukoliko tako nastavite i put do pakla je popločan dobrim namjerama. Prema tome, ovo što se sada radi da neko uzima monopol da mijenja kadrove, gdje konkretno HDZ uopće nije ni predlagao, to je stvaran….. što vodi u jedan anahronizam, to je bez presedana i to je stvarno, mislim,….. To je mimo pameti, to nije za raspravu. Vi dobro znate o čemu ja govorim.

AKMADŽIĆ: Ne znam o čemu govorite, ali ću Vam reći jednu stvar - da u ovoj vladi neću predložiti nikoga ko ne opravdano odsustvuje i neće niko putovati za koga Vlada ne dadne. Iz sva tri naroda i sva tri ministarstva.

DURAKOVIĆ: Jeste. Onda bi mogli govoriti o nekoj elementarnoj demokraciji. Ako neko sebi ekskluzivira pravo na to, onda o demokraciji nema govora, o nekom demokratskom ustrojstvu BiH takođe i o nekoj vladi koja je imala povjerenje građana takođe.

AKMADŽIĆ: Nisam završio. Rekao sam kriterije na osnovu kojih se može biti u Vladi i na osnovu kojih ne dolazi u obzir da neko bude u Vladi. I drugo bih rekao, bez ikakve želje za polemikom, ne znam otkud udruženoj opoziciji 25 ili preko 30% glasova. Nemojte, gospodo, uvijek se na to pozivati. A često se u zadnje vrijeme na te pozivate. Mislim da po broju poslanika i zastupnika u Skupštini vi to nemate.

FILIPOVIĆ: Imamo mi broj glasača. Imamo i ukupan broj, npr. zastupnika veći nego konkretno HDZ.

AKMADŽIĆ: Ja koliko znam imate 37, koliko imate zastupnika? Koliko je to u procentima - na 100 to je 37%, na 200 je 37 podijeljeno na dva, a na 220 je još manje od toga. Ja nisam matematičar nikakav.

FILIPOVIĆ: Uzećemo zvanični izvještaj o izborima pa ćemo vidjeti. Oprostite, nije tačno. Sistem izborni, koji smo imali proporcionalni, deformira odnose u bazi.

AKMADŽIĆ: Znači, vi niste dobili pravi broj.

FILIPOVIĆ: Nismo. Čak da smo mi i minimalni, mi smo opozicija i konstitutivni dio vlasti i nijedna vlast ne može funkcionirati normalno ukoliko ignorira stavove i mišljenje opozicije. I nije uopće u pitanju to. Mi nećemo prihvatiti načelo koje je ovdje predlagano otvoreno, načelo monopola nacionalnih stranaka na predstavljanje naroda. Mi to nećemo prihvatiti. Vi ste predložili konkretno zamjenu članova HDZ u svojstvu potpredsjednika stranke, članova, hrvatskih kadrova u Vladi.

AKMADŽIĆ: Kao, na primjer, koga?

FILIPOVIĆ: Ja sam pročitao taj dokument - od Žarka Primorca.

AKMADŽIĆ: Žarko Primorac tri mjeseca nije u Sarajevu.

FILIPOVIĆ: To je stvar o kojoj mi želimo da razgovaramo. Zašto jedna vlada funkcionira na taj način. Pazite, vi nama tvrdite da je u pitanju kontinuitet vlasti, a radi se o diskontinuitetu. Mi želimo parlament da funkcionira, ministri i predsjednik Vlade da su odgovorni parlamentu i da funkcionira demokratski parlament, ne vidimo razloga da ne počnemo odmah s tim, ukoliko smo se suglasili s načelom da buduća BiH može biti samo parlamentarna, demokratska, laička država.

AKMADŽIĆ: Samo jednu stvar. Svi koji mene znaju, znaju da je Žarko Primorac moj osobni i kućni prijatelj. Molim vas. A ja vama sad kažem da mi je Žarko Primorac, da ne želi biti u Sarajevu, ne želi biti u Vladi. I to što ste vi čuli niste dobro čuli.

PEJANOVIĆ: Mislim da je ovo pitanje pogrešno. Ja lično mislim da ovo predsjedništvo mora...(ne čuje se) Šta su radili naši ministri po bijelom svijetu, da niko nema da kaže to je to.

FILIPOVIĆ: Predlažem da mi prestanemo s ovim. Da završimo ovo i molimo predsjednika Predsjedništva da omogući, na jednoj od sljedećih sjednica da se provede rasprava o bivšoj vladi i njenom radu, radu predsjednika Vlade, uzrocima neuspjeha Vlade jedne i druge, pošto nismo ni prošli put proveli adekvatnu raspravu. Da dođemo do nekih solidnih, ozbiljnih, političkih osnova za konstituciju Vlade.

ALIJA IZETBEGOVIĆ: Mi imamo ovdje vaš prijedlog jednog budućeg sastanka.

FILIPOVIĆ: Hvala vam.
IZETBEGOVIĆ: Hvala vam, živjeli.

Sjednica je završena.

 
 

Magnetofonski snimak 180. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 23. decembra 1992. godine u 17 sati (1)

 

Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Republike BiH, gospodin Alija Izetbegović.

Sjednica je počela s radom u 17 sati.
 
 
 

PEJANOVIĆ: 1. i 2. I moj je prijedlog da to vežemo za sazivanje Skupštine BiH. Ili u Mostaru, Zenici ili Tuzli - mi imamo veoma veliku, široku, slobodnu teritoriju. Ja sam se čak u jednom razgovoru sa privrednicima jedne vrlo jake zemlje malo zaletio pa rekao da je u nas rat i da ne može sada ništa biti. Ali su me u Zagrebu korigovali Tuzlaci, Mostarci, Zeničani - pa su rekli mi imamo i proizvodnju, mi imamo život, imamo sve komunikacije. Idemo u Zagreb, u inostranstvo, naručujemo, dobavljamo, izvozimo itd. I proizvodimo. I moj prijedlog je da to vežemo za pripremu sjednice Skupštine. Zašto? Zato što mi kao zemlja koja je izložena agresiji i zemlja koja je uspjela da u otporu i organizovanju borbe sačuva i legitimitet i legalitet najviših državnih organa. Sačuva u zemlji i u inostranstvu. I veže ga za izbornu volju koja je bila na izborima. Ukoliko taj legitimitet ne možemo čuvati više osim izvorne volje, onda je red da ga čuvamo Skupštinom. Kao najvišim organom vlasti, a ne Predsjedništvom kao međurješenje do sazivanja Skupštine. Pošto imamo uslove da sazovemo Skupštinu, ja mislim da bi time valjano sačuvali politički i ustavni legitimitet BiH i svakog izbora najvišeg organa BiH. I ja molim da primimo informacije od ljudi iz Skupštine, da li možemo to riješiti na taj način. Ako možemo, onda se zalažem za to. Time molim predstavnike, legitimne, hrvatskog naroda na ovom predsjedništvu da razumiju da nisam protiv njihovih prijedloga, nego sam zato da obezbijedimo potpuni legitimitet. Postoje dva valjana legimiteta, jedan je volja naroda, mislim puka, građana.. A drugi je Skupština kao odmjena toga. Vi ćete meni moći suprotstaviti argumente - rat je - ima ratna situacija, ima ratno odlučivanje, međutim, mi ćemo prema svijetu biti mnogo i legitimniji i čvršći ako pokažemo da možemo sazvati Skupštinu. To je moj prijedlog za razmišljanje ove dvije tačke. Hvala lijepo.

IZETBEGOVIĆ: Prijedlog je dobar, međutim, ja mislim da Skupština skoro ne može sastati. Ja ne vidim. Naime, trebalo bi nastojati da se Skupština sazove. To je jedna odluka nezavisna od ovih sviju. Da li ova dva pitanja mogu čekati Skupštinu, to je sada drugo pitanje. Da li ova pitanja mogu čekati. Ja lično ne vidim da je to nešto što se može sazvati u roku od pet-šest dana ili 10. Mi smo bili čak zadužili nekoga da razmotri pitanje sazivanja Skupštine i to bi bilo jako dobro, ne samo zbog ovog pitanja nego čitavog niza drugih pitanja koja nam tu stoje. Međutim, ja lično ne vidim da je to nešto u skorom izgledu. A mislim da ova pitanja neće moći čekati. Ko se javlja za riječ? Izvoli Mile.

AKMADŽIĆ: Ja bih se složio sa ovakvim prijedlogom gospodina Pejanovića kada bi onda rekli da će sve odluke iz nadležnosti Skupštine Predsjedništvo odlagati do Skupštine. To je očito da to ne može. Jer ovo nije ništa drugačija odluka nego i one druge. Ovdje imamo čl. 1. iz tačke 2. - čitam član 1. zadnju rečenicu, citat "članove Predsjedništva RBiH za vrijeme ratnog stanja bira Skupština RBiH" - to je izmjena Zakona o izborima. Ona je čista, jasna, i kada se uzme da je u vrijeme ratnog stanja to je Predsjedništvo zamjenjuje Skupštinu - pitanje nadležnosti je potpuno riješeno. Pitanje naše političke volje, da li mi to hoćemo. Pitanje potpisa je ovdje pokriveno. Ja predlažem da to večeras stavimo na dnevni red i da mi to večeras uradimo. Naime, taj moj prijedlog stajao je ovdje na Predsjedništvu 11. studenog (novembra), a i još ranije daleko od toga, ali tada je definitivno bio uobličen svim ovim pitanjima i skupštinskim, misije, i svim. Ne vidim razloga da više stoji. Tim prije što Predsjedništvo je sada u, da kažem, skoro polulegalnom sastavu. Dovoljno je da jedan član Predsjedništva bude protiv ili da bude odsutan i da li da bude bolestan ili i bilo šta, pa da bude nevolja. Zatim članovi Predsjedništva poput sada što imamo gospodina F. Abdića traži da se izjasni - ne možemo njega naći da se izjasni i gubimo praktično sedmi. Mi moramo za sve odluke imati šest glasova "za". I treća stvar, trenutno u Predsjedništvu nema nijedan čovjek, nijedan član Predsjedništva iz hrvatskog naroda, baš nijedan.

X: Ima Boras.

AKMADŽIĆ: Boras ovdje ne sjedi i ovaj član se može primjenjivati na njega gospodine Pejanoviću i na njegovu zamjenu. Ako bude to potrebno. Upravo to je razlog dodatni da mi insistiramo na promjeni.

PEJANOVIĆ: Ja molim, ne sporim pravo jedne stranke, jednog naroda da traži izmjenu. Ja samo kažem da izmjene naše izvedemo na onaj način koji nam može omogućiti puni legitimitet, legalitet i političku prođu demokratiji i međunarodnoj zajednici.

AKMADŽIĆ: Ovdje se ne radi o stranci, ovdje se radi o narodu gospodine Mirko, jer činjenica je da niko iz hrvatskog naroda ne protuslovi ovome, što traži barem jedan dio ovog naroda. Dobro niko ne pretuslovi tome.

PEJANOVIĆ: Stranka i narod to nikada ne treba izjednačavati, jer onda

AKMADŽIĆ: Ali ovdje se ne radi o stranci, ovdje se radi o narodu.

PEJANOVIĆ: Ja to govorim zbog srpskog naroda, zlo narodu kome je jedna stranka na vladi. Da je potom bilo srpski narod bi vjerovatno zaglavio da ima samo jednu opciju. A srpski kadrovi iz drugih stranaka su ušli u ovo predsjedništvo i sačuvali mu legitimitet. Prema tome, teško narodu gdje samo jedna stranka, ja to govorim sa stanovišta demokratije. Ja samo hoću ovo da kažem. Ja ne sporim pravo jednog naroda, jedne stranke da tražim zamjenu onih kadrova koje su oni predlagali. Ja samo tražim da to izvedemo na onaj način koji omogućava ovoj državi najveći legitimitet i legalitet i unutrašnjim i vanjskim odnosima, imajući u vidu sve procese u kojima mi jesmo i međunarodnu konferenciju. Ja sada molim da saslušamo ljude iz Skupštine, iz grupe, koji su zaduženi da se sazove Skupština. Ako može da se sazove Skupština u roku od 20 dana. Uz angažovanje Skupštine uz angažovanje Vlade uz angažovanje Predsjedništva, uz angažovanje UNPROFOR-a i moj je prijedlog da to sačeka.

AKMADŽIĆ: Prije toga ja bih, predsjedniče, još ipak rekao. U tih 20 dana u kojima bi bila sastavljena Skupština da donosi odluke, ovo predsjedništvo će htjelo ili ne, a vjerovatno htjelo donositi odluke od najsudbonosnije važnosti za ovu državu BiH i svakog njenog naroda ponaosob. Ja neću i ne želim da se to dešava bez prisustva hrvatskog naroda. To je pitanje rata i pitanje mira. I pitanje uređenja države.

PEJANOVIĆ: Nemojte da uzimamo tako krajnje crno-bijelo.

AKMADŽIĆ: Ne, takva je činjenica, gospodine Pejanoviću.

PEJANOVIĆ: Ovdje sjedi predsjednik Vlade, koji je iz hrvatskog naroda. Stranka je zastupljena u funkciji Skupštine Predsjedništva. Gospodin Boras vrši funkciju člana Predsjedništva. Nije smijenjen. Pazite, vi štitite tu funkciju glasanjem ovdje. Prema tome

AKMADŽIĆ: Više to ne mogu. To više ne mogu, generalni sekretar ima to pravo. Ja više nisam generalni sekretar.

PEJANOVIĆ: Pa dobro živ je i novi generalni sekretar.

AKMADŽIĆ: Ali gospodin Boras može ne dati da on donosi pravo – u stvari pravo koje je meni dao.

PEJANOVIĆ: A onda se može podnijeti ostavka, pa može. Koliko ja znam on nije raspoložen za ostavku. Čak se kandidovao i za predsjednika.

AKMADŽIĆ: To je stvar njegova. Ovdje nije riječ o Borasu, ovdje je riječ o gospodinu Kljuiću i Miri Lasiću. Ja sam rekao da takva odluka koja bi se ovdje donijela je primjenjiva na sve, uključujući i gospodina Borasa. (Nastaviće se)

Najčitanije