Magnetofonski snimak 189. sjednice Predsjedništva RBiH i Vlade RBiH sa parlamentarnim strankama održane 21. februara 1993. godine (1)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ovo je zajednički sastanak jednog dijela Predsjedništva, zatim jednog dijela Vlade. Ne vidim samo Lagumdžiju ovdje i predsjednika poslaničkih klubova. To je tako zamišljeno. Ne znam da li su došli predsjednici stranaka ili predsjednici poslaničkih klubova kako je to bilo predviđeno. Kako je bilo u pozivu. A tema razgovora i eventualne odluke (ovdje ćemo vidjeti da li možemo donositi odluke zavisno od toga da li imamo kvorum). U svakom slučaju tema razgovora današnjeg je, prije svega, da prodiskutujemo političku situaciju i, naravno, razgovori, odnosno pregovori o miru u BiH koji se sada odvijaju konferencijom u Njujorku. U okviru toga, u okviru analize političke situacije pa prema tome i nekih stavova do kojih bi došli, trebali bismo možda da razmotrimo u tom kontekstu ovu odluku, našu jučerašnju, o prekidu vatre - jednostranom, da vidimo šta bismo mogli da uradimo, zatim problem delegacije. Da li ćemo ostaviti zasad, do daljeg, ovako jednu delegaciju od jednog čovjeka ili bismo išli na jednu reprezentativnu delegaciju. Dalje, moj eventualni put u Ameriku. Imam poziv. Da li bi bio produktivan. Moje eventualno učešće u razgovorima ako bih tamo došao jer moj put u Ameriku skoro da nije sporan. Bilo bi koristi, vjerovatno. Sporno je to što bih se najvjerovatnije izložio pritisku da uzmem učešće u razgovorima. Ne znam da li bi to trebalo ili ne. Onda, ove pregovore, kao što znate, zasad smo uslovili potpuno. To bi bila odluka normalizacije humanitarnih prilika u BiH, humanitarne pomoći. Pod tim podrazumijevamo efikasne mjere da humanitarna pomoć može stići na sva odredišta u BiH pa smo u tom pogledu... inicijativa od bojkota ovih pa apela za dostavljanje paketa hrane iz zraka. U tom pogledu su postignuti neki rezultati na osnovu tih pritisaka. Zatim, da razmotrimo mogućnost još jednog daljeg koraka, koji bismo eventualno napravili, ako bi jednostrani prekid vatre, koji smo mi proglasili, ako bi doveo polako do stišavanja sukoba, što je naravno pod velikim upitnikom, ali mi smo povukli taj potez i mislim da smo korisnu stvar uradili, jer vojnu našu situaciju nismo ništa pogoršali, a političku smo znatno poboljšali i mislim da je taj odjek u svijetu vrlo pozitivan na to. Da li bi je možda pratili još jednom malo radikalnijom mjerom, a to je - ako bi Savjet bezbjednosti donio, a donese odluku o ustanovljavanju suda za ratne zločine, da li bismo mi onda odgovorili amnestijom za one koji ne otpadaju tome. Činili bismo jedan dalji važan politički korak. Važan politički poen u svijetu s jedne strane, s druge strane ja mislim da bismo uticali, kao što ovaj prekid vatre jednostrani može da utiče na kolebanje četničkih redova barem u nekoj mjeri. Vjerujem da bismo i amnestija mogla da doprinese tome. Dakle, da razmotrimo da li bi to bio koristan potez kao naš odgovor na Savjet bezbjednosti o ustanovljenju... Tad bi bilo definirano - odgovaralo bi se za ratne zločine.
Radi uvodnih napomena iznio bih nekakve dileme, odnosno, moguće alternative rješenja. Ima, naravno, jedna radikalnija opcija - tražiti u pogledu unutrašnjeg ustrojstva BiH jedan više građanski manje etnički... jer problem je samo tih odnosa. Skoro problem nije dilema, nema spora oko toga da će BiH biti decentralizirana na regije, da će to vjerovatno biti negdje desetak regija itd. No, problem je u tome kako te regije izgledaju i na kojem kriteriju su zasnovane. Kao što znate, ovo što je sada ponuđeno u velikoj mjeri je određeno etničkim kriterijima. U velikoj mjeri. Manje su uvažavani drugi principi. Da li bismo mi istrajavali na građanskom konceptu i imamo li šansi da to činimo, u kojoj mjeri imamo šansi jer bismo, što je jedna da kažem manje radikalna opcija, išli na ispravku Vens-Ovenovog prijedloga u koji bi možda mogli da uključimo ispravke u pogledu onoga kriterija koji smo nazvali kriterij etničkog čišćenja. Ili ćemo dalje da pojačamo ispravkom za ekonomske i druge korekcije koje bismo mogli unijeti.
Da li bismo išli nekim najkraćim koracima ka miru žrtvujući izvjesne stvari na tom putu. Dakle, praveći negdje kompromise da bi se došlo što prije do mira u nadi da se na taj način može spasiti više od onoga, od naših nekih bosanskih ideala, građanskih, itd. Da li bi nastavak rata možda mogao da ugrozi to ili bi nastavak rata mogao da obezbijedi to? Imamo li šansi da pobodemo zastave sa ljiljanima u Banjaluci, Grudama ili nemamo tih šansi. Ako imamo tih šansi, koliko je daleko taj cilj. Ako tih šansi nema i ako se one ne mogu da vide nikako, da li bi se možda pomirili s time da te zastave zasad budu na velikom dijelu BiH pa da se kasnije drugim metodama šire. Rat se može nastaviti i drugim sredstvima. Ima i drugih načina borbe.
Dajte da malo to analiziramo, da čujemo kakvi stavovi postoje i da, ako je moguće, postignemo neku vrstu konsenzusa o tome kojim putem ići dalje. Onaj najkraći put, vjerovatno bi najkraći put do mira išao uspostavljanjem prekida vatre, otvaranjem saobraćajnica, barem ovih iz Sarajeva koje vode jer u tom pogledu postoji prilično razrađeni planovi i mehanizmi da se to osigura, povratkom ljudi natrag. Niko ne zna tačan broj ljudi koji je izašao iz Bosne. Pri tome se vjerovatno valja računati na cijenu koja se plaća, a to je četnici bi ostali u nekim dijelovima Bosne do daljeg. Raskomadani, rasparčani ali bi ostali kao vojske. Jedan dio naših sugrađana ne bi se mogao vratiti u svoje domove možda nikad, tu je riječ o nekim dijelovima u Krajini, istočnoj Hercegovini a možda i tamo kod Bijeljine, veliki broj današnjih opština bi četnici morali da isprazne, a bosanska vojska unutra da uđe. To bi bila nekakva cijena za ovo drugo. Povratak ljudi natrag, velike većine s tim što jedan broj ne bi mogao da se vrati. Najvjerovatnije otprilike njih desetak posto se ne bi moglo vratiti. Akcija za izgradnju ovih dijelova BiH u političkom smislu, na jednoj demokratskoj osnovi, građanskoj osnovi i izgradnja naravno u bukvalnom smislu - popravka kuća, objekata i drugog i onda na neki način politička pobjeda nad ovim koncepcijama koje su ostale u BiH da tavore sa nekakvim svojim malim fašizmima itd., koji bi eventualno kasnije u daljem procesu politički pobijedili. Otprilike, tako ja vidim. Ako bismo mi veći dio BiH koji se nalazi pod kontrolom bosanske vojske organizovali kao građansku državu, mi bismo, ako je taj koncept kao što mi vjerujemo nadmoćan, mi bismo u kombinaciji sa ekonomijom privatnom, sa pomoći u daljem procesu u daljih desetak godina pobijedili ove male tvorevine druge. Dakle, ako bismo usvojili takav jedan put onda bi trebalo ići što prije zaključenju mira jer su gubici jako veliki biološki, tehnički, privredni i svaki drugi. Ako ne, onda trebamo vidjeti vodili nas ovaj drugi put nastavka rata nekakvom rezultatu i vidi li se uopšte na horizontu neki izlaz imajući u vidu sva ograničenja koja na tom putu stoje, a naročito ograničenja oko... oružja, odnose snaga vojnih, spremnost svijeta da tu pomogne ili odmogne našu akciju itd. Dakle, morali bismo povesti jednu realnu politiku koja se ipak ne bi lišila nekih ideala, ali... koja bi ipak bila realna u tom smislu da bi uzela u račun realne faktore, realne okolnosti u kojima to ide. U zadnje vrijeme, kao što znate, Amerika se uključila, ne na naše insistiranje, ali mi smo bili oni koji su insistirali kod Amerike... I zahtijevali smo već godinu, godinu i po dana, od prošlog ljeta, da se bez Amerike riješiti ne može. Ona se konačno uključila. Mislim da ćemo morati, ako hoćemo da zadržimo njihovu saradnju i da oni pomažu u nekoj mjeri našu koncepciju, da je u nekoj mjeri guraju - neće sigurno u cijelosti jer očigledno stranci ovdje ne žele vidjeti pobjednika, najvjerovatnije neće. Vidi se to očigledno. Oni na taj koncept ne idu, ali ima izvjesnih znakova da Amerika podržava ipak neke opravdane naše zahtjeve u nekoj ograničenoj mjeri. Ne baš naročito da kažem odriješenih ruku itd. Dakle, ne bismo smjeli u ovom čitavom odnosu ignorirati njihove stavove o tome. Prema tome, ni stavove o nastavku pregovora. Tu je problem. Mi smo mogli ... da možda malo i poigravamo se sa Vensom i Ovenom i hoćemo i nećemo itd. Nakon ovoga mislim da ne bismo smjeli rizikovati da ne poslušamo neke zahtjeve Amerike ako hoćemo njihovu pomoć, njihovu političku podršku itd. Jednostavno, neće biti moguće to uraditi. Izgubićemo jednog jedinog saveznika koji nam nešto može da uradi. U svakom slučaju nešto naklonjeniji bosanskom gledanju na stvari nego što su to drugi uradili. Ona garnitura briselska nije uopšte bila sklona našem gledanju. Ova se nešto malo korigovala, nešto malo ne mnogo. Sad imamo prilike da možda još neki mali pomak napravimo uz pomoć Amerike. Dakle, imamo u Americi izvjesnog saveznika u tom smislu, ali ona nije spremna najvjerovatnije da podrži svom snagom.
Mi ratujemo godinu dana. Treba dobro procijeniti hoćemo li još godinu dana ratovati.
Izvolite, ko se javlja za riječ? Ne znam da li treba da napomenem, mi smo imali jedan neformalan sastanak prije četiri-pet dana. Na tom sastanku je zaključeno da se razgovori uslove jednim uvjetom, a to je ova pomoć, pa je na sebe uzeo obavezu dr Lagumdžija da da za to obrazloženje. To obrazloženje je dao i poslano je. S druge strane, bilo je zaključeno da se vide naše primjedbe na regije kakve bi bile, iako sam rekao da su zanemarile bile potpuno... druge kriterije. Prof. Filipović je bio uzeo na sebe da dadne na to primjedbe. On je to uradio i to se nalazi u materijalima koji će biti upućeni za ovaj dan-dva tamo Harisu da bude našoj delegaciji na raspolaganju. Ako se odlučimo da se borimo za novi koncept, novi dizajn tih regija, da tu imaju stručne primjedbe na postojeći koncept i prijedlog kako bi one mogle da izgledaju uvažavajući i druge kriterije. Dakle, ta dva posla su tada obavljena.
MUHAMED FILIPOVIĆ: Gospodine predsjedniče, javljam se za riječ. Ja usvajam u cijelosti...Mislim da mi sada imamo jednu šansu za jedan mir koji bi nama u datim okolnostima ipak odgovarao. Mislim da mi treba da idemo sa jednom strategijom mira, a da ratnu soluciju zasad zabacimo, jer mogu da kažem da po mojoj ocjeni sad imamo šansu za mir.
Rat je alternativa koja nam nikada ne može pobjeći i možemo je dobiti kao proizvod mnogobrojnih okolnosti pa i naše odluke. Ali u ovom momentu preči je mir. Da je Amerika, ulazeći u ovaj mirnovni proces, dala našoj poziciji izvjesnu težinu i čvrstinu i otvorila neke mogućnosti koje treba da iskoristimo. Drugo, prihvatajući sve ono što ste Vi rekli o tome šta bi mogli da budu ciljevi, ja bih ipak u izvjesnom smislu želio da ukažem na to da ne bi trebalo toliko pesimistički gledati na situaciju koja bi nastala stvaranjem provincija. Mislim, ako uspijemo da redizajniramo provincije, a s obzirom na to da ustavnopravni aranžmani podrazumijevaju da će opština ostati nedirnuta određenom suspenzijom ustavno-pravnog i političkog... koji će nastati usvajanjem i potpisivanjem mirovnog aranžmana, da nama ostaje jedno polje borbe za demokratiju, a to se temelji na činjenici da se općinske vlasti i po mirovnom ugovoru moraju... na bazi rezultata izbora 1990. ili da se sve relacije moraju uzimati u obzir na bazi cenzusa 1991. godine. To su neke norme na kojima mi moramo insistirati, za koje moramo osigurati odgovarajuće instrumente i naše unutrašnje i međunarodne politike pa i druge akcije koja se predviđa mirovnim... U tom smislu ja ne bih prepustio provincije konstrukciji neke nacionalne vlasti.
NIJAZ DURAKOVIĆ: Da ne obrazlažem možda je to u jednoj stavci... i političkoj sjenci da je vrlo... odnosa, ali mislim da bi... Jer mislim da treba poslati delegaciju, a namjerno izabrano da bude multinacionalno, a i multipartijsko itd., stanje i odnos u ovoj našoj (ne čuje se od agregata). Interes ove države predstavlja Silajdžić, u svakom slučaju i tim podrazumijevam da bi se trebalo d.... na nivou Vlade SAD. Ta delegacija treba da bude državna, svijet s druge strane... nas tamo predstavljaju sad muslimanska delegacija ili Alina ili ova ili ona. Ma, ne mora, rečeno je na najbolji način (ne čuije se od agregata). Ne bih vas htio zamarati nekim izjavama da je to (traka se ne čuje od agregata)...
X: Moramo biti dovoljno ubjedljivi sa onima kojima govorimo, da nam svi moraju vjerovati i da mi nećemo nikada izdati svijet. Ja bih samo zamolio da se delegacija koja bude nas predstavljala odredi, da delegacija dobije zadatke i da delegacija stvarno razgovara onako kako smo se mi dogovorili ovdje. Odnosno da razgovara u ime države, jer državno vodstvo misli ovako. Ovo sada ovdje. Ne bi bilo lijepo da se delegacija Bosne počne cijepati, delegacija ... Slažem se sa gospodinom Durakovićem neka nam, delegacija bude višenacionalna neka bude reprezentativna, ali da ostane dosljedna onom što mi zagovaramo, odnosno što mi želimo. A to stvarno prije svega želimo mir, a cijena tog mira mora biti takva da mi za sve ustupke koje ćemo mi napraviti moramo imati garanciju.
IZETBEGOVIĆ: Dr Pejanović
MIRKO PEJANOVIĆ: Nama je jedna od vladajućh partija otišla iz vlasti. Sa kojim slučajem gospodine Izetbegović ovdje nisu opozicione demokratske partije u vlasti... To bi u međnarodnoj zajednici bilo pogubno. To se nama može učiniti. Naš fond je sužen i vojnički i politički. Ali naše šanse nisu male. Naša pozicija nije ugrožena, jer imamo izvanrednu međunarodnu podršku i tu međunarodnu podršku je krunisala odluka SAD da bude sa nama. I da bude u korist ideje Bosne i Hercegovine. I to je ono što zajedno sa našim unutrašnjim snagama prosudjuje ishod naših mogućih namjera i moguće ishode koristi. Naših namjena. Ja da vam kažem najradije bih išao do Sokoca, a ne do Njujorka. Ali do Sokoca ne mogu, a do Njujorka imam poziv. Mislim da se razumijemo. Mislim da treba ići na razgovor sa SAD bez odlaganja ako je moguće da se ide tako da u sastavu delegacije bude i Hrvata i Srba, i da SAD se prezentira naš osnovni stav koji je ovdje... funkciji. I da se stvori jedan ulog koji omogućuje da pređe u Njujork. Mi gospodo moramo preći u inicijativu, mi imamo međunarodnu podršku takvu, imamo p... legimititet, građanskih i višenacionalnih snaga u BiH, da možemo učestvovati... Mi smo zahvaljujući toj inicijativi u Ženevi dobili političku pobjedu za osnovne principe državnog BiH.
Kada smo mi u Ženevi otišli u Njujork u Vašington i sada su se pojavili stvarno u zvanju države. Međutim, nacionalno izdanje u miru i mene je zamolio jedan mladi prof. univerziteta koga su postavili iz Doboja, da iskaže radovanje što je prvi put u Njujorku, odnosno Vašingtonu Bosnu predstavlja onakvu kakva ona jeste. Jer nikad do sada nije bilo nikakvog predstavnika BiH - Muslimana. Naravno sve na štetu Bosne. Treba ići delegacija u kojoj će biti jedan Jevrej, jedan Hrvat, Muslimana koliko može i Srba koliko treba. A onda zajedno to je građanska država. Dakle, državna delegacija višenacionalna i višepartijska. Ja sam o tome govorio da je gospodin Ovens pristao na naše argumente kada mu je prof. Filipović rekao. Toliko. Hvala.
(Nastaviće se)