Magnetofonski snimak 192. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 25. marta 1993. godine
EJUP GANIĆ: Morionu ne daju da se vrati u Srebrenicu, znate. I oni su svi gajili nadu da njegovo prisustvo tu znači njihovu bezbjednost. I on je čovjek juče pošao i oni mu nisu dali, vratio se. On je danas krenuo da pokuša da vidi Miloševića. I on i čitava njegova strategija se gradi na prekidu vatre. Mi smo uspjeli da uz sve one uslove koje su oni dali tamo da zadovoljimo. Zadnji uslov je bio da se puste neki ljudi iz Tuzle. I ovi Tuzlaci kažu, znate to nam je najteža odluka u životu, ali su našli nekih 47 građana, eto, koji su želili da odu. To su uglavnom neki slučajevi koji nemaju dobar medicinski tretman. Neke hronične stvari pa se to sad ne može tako ni liječiti u Tuzli uspješno kao što bi možda moglo na VMA, a i par drugih tamo koji su faktički članovi porodica nekih lica koji se nalaze u drugoj strani fronta u smislu kao u stvari JNA. Supruge ili rodbina i cijela JNA. I ovi ljudi iz Tuzle da sačuvaju malo obraza nekako su to, jer mi kaže - njih ovdje nisu povrijedile stranke. Znate koje su stranke ovdje pobijedile. Oni meni govore, znate. Ovdje su reformisti pobijedili, bivši komunisti i drugi, itd. I šta ja znam imaju oni svoju priču. Morion je bio veoma zadovoljan kad sam ja malo tamo pritegao njih i kada su oni pustili tih 47 građana srpske nacionalnosti. Kaže da su se popeli gore po onim brdima oko Srebrenice, da su negdje na pet km, negdje na tri km, da su negdje blizu industrijske zone. E, sada vidite šta se događa. Došli su mi neki ljudi iz Srebrenice, kaže vi ste ovdje odgovorni Predsjedništvu sada, ako nema Izetbegovića. Vi koji ste ovdje sada ste odgovorni, i mi tražimo da se uradi. Šta mi možemo da uradimo. Ja sam nešto razmišljao. Mi možemo samo da uradimo sljedeće. Mi možemo da pošaljemo pismo ponovo Savjetu bezbjednosti, Butrosu Galiju, Vensu i Ovenu, ovom Ćurkinu, Rusu koji učestvuje u ovim pregovorima, Bartolomiju. I možemo Ogati. To je jedan paket. Drugo, pismo možemo da pošaljemo Miteranu. Da mu kažemo neka on sada upotrijebi sav svoj državnički aparat da pomogne Morionu. Mislim jer Miteran može Miloševića nazvati i na neki način tu postoji neka saradnja da pomogne on Morionu da uspostavi prekid vatre. I treća stvar je bila pismo koje žene i djeca iz Srebrenice žele da se proslijedi Hilari Klinton. Ženi predsjednika Klintona. I faktički se ta tri pisma, naše su sve mogućnosti iscrpljene. Ja ne vidim, ako vi vidite da mi možemo još nešto uraditi, sada će doći u pola dva kod mene iz Kiseljaka, ovaj Viktor Andrejević će doći kod mene. U pola dva. Da vidimo još nešto, ja sam njih zvao iz Kiseljaka, reko' ljudi moji, dajte nešto. Helikopteri ne mogu danas da lete, bombarduju to mjesto gdje se helikopteri spuštaju u Srebrenici. Ona dva vojnika kanadska su zbrinuta u Tuzli, ne mogu da ih izvuku. Onaj jedan je dobro ranjen, glava je u pitanju. Ali ovi su opet uspjeli ovaj geler da mu izvuku, ne znam ni ja kako. Ovaj drugi je lakše ranjen. I ja pravo da vam kažem ne znam, čini mi se da ovo u Njujorku ide nekako... Ide relativno dobro. Imam utisak da Bartolomi, ovaj Ćurkin na neki način guraju to. Tamo su napravili neki progres u smislu konstatacije da treba da ima neka prelazna vlada. Da to predsjedništvo koje se formira, ipak je to politički organ, da trebaju neki stručnjaci biti tu koji će ovu zemlju na neki način organizovati nešto ekonomije, saobraćaja i to. To je napravljen kao neki progres, da se eto predviđa da ima da postoji vlada sada su Filipović i Lazović, oni insistiraju da ostane Skupština to je novi momenat ovdje. I da opozicija učestvuje u kreiranju te vlade. I žele da opozicije učestvuju u kreiranju Predsjedništva, znate. E, sada druga stvar u vezi sa Sarajevom, izgleda da sve ide da će Sarajevo biti ko Vašington. Ono znate otprilike. Da se na to svede da Sarajlije upravljaju Sarajevom otprilike. A da ove državne institucije šta ja znam Predsjedništvo, Vlada, itd., da to bude neka posebna kirija i da ovo predsjedništvo od devet članova upravlja od Bristola ne znam ja dokle planiraju da to bude.
E, sada druga stvar, ozbiljno pitanje postavlja ovo pitanje čuvanja granica. Sad tu postoje neke razlike ne mogu da se nagode, kako bi se pošto nije predviđena neka specijalna policija za čuvanje granica. Boban je insistirao da on čuva dolje ove granice. E, sada vidite o čemu se radi. Međutim, a onoga će Vučurević tamo kod Dubrovnika. Znaš mislim primjera radi. I onda se pojavljuju tu čitavi problemi. Izgleda sad stvari idu na tome da se - izgleda da je igra u tome. Kada dođe ovo prelazno predsjedništvo da ćemo onda praviti pravi ustav. Da li me shvatate? I da taj pravi ustav predvidi kako da se čuvaju granice. Da li će na svakom graničnom prelazu biti jedan Srbin, jedan Hrvat, jedan Musliman. Pa i u Zvorniku, i dolje ispod Gruda i u Trebinju znate. Jer onda, ako nema tog povjerenja, tog čuvanja granica onda na jednoj strani može da dođe što vi kažete do šverca, do ulaska svega i svačega. Prema tome, sve u svemu, ja imam utisak, možda se ja varam. Da se prave neki pomaci oko tih pregovora u smislu da naša delegacija na neki način izgleda da će da dobije one neke minimume koji su ovdje postavljeni za potpisivanje sporazuma. E, sada ja se bojim znate da bi Srebrenica mogla na neki način dovesti, iziritirati našu delegaciju tamo i svi ovi napori tamo, da bi se mogla stvar onda upropastiti do kraja. Ne znam, mi smo se tu skupili, mi sve što možemo je da napravim da izdamo dopise i da danas podijelimo u tri sata novinarima stranim jer smo mi zakazali da dođu ovdje, da im podijelimo ova saopštenja i eventualno odgovorimo na nekoliko pitanja. Evo, ovo je napravljen nacrt (saopštenja) nacrt je napravljen. Znači vraćamo se ovom kompletu Savjet bezbjednosti, Butros Gali, Vens Oven, Ćurkin i Bartolomi. Isto pismo ide Ogati. To je ako zaustaviti agresiju. Drugo pismo ide Miteranu. Evo vaš Morion je puno učinio sada ga treba pomoći sa Miloševićem. Vi to možete. I treće pismo ova sentimentalna linija gospođi Klinton da ona pokuša. Ako vi nešto vidite još, ja što se tiče vojske oni što god mogu. Eto to.
AVDO ČAMPARA: Je li sada dovoljno ja sada mislim ovo poslati samo pismo Miteranu i reći mu da Morion čini sve dobro i samo Miteranu za razliku od ovih drugih.
GANIĆ: Znate šta. Evo šta je bitno. Alija je poslao pismo Klintonu sinoć - međutim, pazi, Francuzi žele ovdje da dobiju dio akcije. I neka dobiju. Ako već dođe prekid vatre, aferim. E sada Morion je neka vrsta heroja koliko ja čujem sada u Francuskoj. Tako ga gledaju. Ja sam njemu rekao, ja ću ti čestitati tek kad spasi Srebrenicu. Ovo je veliko djelo što ti radiš. Ali kada se Srebrenica spasi, kada obezbijediš prekid vatre onda bujrum kod nas ovdje.
ČAMPARA: Ne dovodim ja to u pitanje. Već treba li još nekom?
GANIĆ: Ali ne bi više nikom pisao. Ja mislim, ja bih Miteranu rekao da je on u sadejstvu sa Morionom. A Miteran može Miloševića trznuti kada god hoće. Ja mislim da je Miteran jedini političar kome će Milošević ustati u svakom trenutku i pokušati da odgovori. Jer Milošević se s ostalima i posvađao osim sa Miteranom. Bio mu je prije neki dan u posjeti itd.
MIRKO PEJANOVIĆ: Slažem se s ovim prijedlogom pitanje Srebrenice šta da sa uradi. Ne bih ništa dodavao. To je ono što možemo realno činiti podižući temperaturu i ovoj našoj javnosti i evropskoj i francuskoj i svjetskoj da misija Morionova uspije. Tim što bi dodao mogućnosti to nije vezano za papire - mogućnosti tvoje inicijative da razgovaraš s njim telefonom. Da ga obavijestiš da smo ovakva pisma poslali i da očekujemo da on što prije se vrati tamo, kako god može, je li? Jer sam njegov boravak u Srebrenici bez obzira na mogući ishod stvari psihološki za te ljude znači najviše. To bi predložio uz ovo još što si ti predložio. Što si napravio presjek toka pregovora u Njujorku to predlažem da uzmemo kao informaciju posebnu, da primimo k znanju. Pa bih samo oko toga molio ako možemo imati i neku aktuelniju informaciju šta je sinoć i danas još ostalo otvoreno. Jer po radijskim vijestima, ako je riješeno pitanje kontrole granica, onda s naše strane su zahtjevi - naši su svi u izvjesnoj mjeri u vidu garancija prihvaćeni. Tako da bi i onda naša delegacija mogla učiniti onaj konačni akt, a to je potpis. I što ga prije sa stanovišta obezbjeđenja garancija učini to bi vjerovatno bilo još unosnije za neke procese koji se očekuju. Kada sam se javio da se poslije ne javljam. Imam prijedlog da pod tekućim pitanjima i da damo neke tekuće informacije. Evo, toliko. Hvala.
SEFER HALILOVIĆ: Evo, samo oprostite, ako se ne može otići do Srebrenice, ja bih vas zaista zamolio da razumijete da je što se 2. korpusa tiče dio propagande koji ide prema Željku Knezu, bivšem komandantu korpusa, jeste negativan problem. Zbog propagande jeste. Da pomogne narodu Srebrenice itd. Zato što je Hrvat pa ga ne boli srce za onim dolje narodom, nego neke druge poslove radi. Istine radi ovdje nema, ne znam nije ni bitno da li ima od pripadnika hrvatskog naroda, ali je Željko Knez kao komandant korpusa vrlo časno odradio taj svoj dio posla. I nakon toga je otišao na vojno izaslanstvo privremeno u Zagreb. A ja se nadam u toku su razgovori da Željko Knez kao častan vojnik ove naše armije i ove naše države dođe na jednu od ključnih dužnosti u Glavni štab. Ja vas uvjeravam da je 2. korpus učinio onoliko koliko je objektivno mogao da učini. Koliko je mogao da učini mi imamo već (moram sada da vam kažem ovdje), mi imamo već više od 20 dana spremnu kompletnu brigadu koja može tamo da ide. Međutim, ne može se ići bez makar minimuma sredstava koja su potrebna. Mi možemo poslati tamo, mi imamo i put kuda tamo možemo proći. Mi smo tim putevima jedan dio municije njima dostavljali, a drugi dio municije, cio svijet je vidio, nema razloga da vi to ne znate s jednim helikopterom. Preksinoć je taj helikopter pošao tamo i on je pogođen i on se vratio nazad. Taj helikopter vozi pilot koji je Srbin, a kopilot je Musliman. Da ne bismo sada otišli na nekakve druge vode. Sljedeća stvar koju želim da kažem ovdje jeste ako ne može niko da ode do Srebrenice, može do Tuzle. U Tuzli postoje četiri ratna predsjedništva, Zvornik, Bratunac. Hoću da vam ovo kažem ta ratna predsjedništva u Tuzli žive u hotelu "Tuzla". Pravila je velike račune i sinoć mi komandant korpusa kaže srce me boli kaže kada sam ih vidio kako slave Bajram, a narod u Srebrenici tamo je onakav kakav jeste. Živi u apartmanima u Tuzli i oni se sada tamo trtljaju u sav taj dio posla. Kad mi kažemo a, na tu temu bilo onda nam se kaže vi gospodo hoćete civilnu vlast. Nećemo, eto vam je. Nema je. Nema te civilne vlasti. Da ima civilne vlasti ja sam naredio mobiliše. Ja ću to naređenje potpisati. Mobiliši ih na čelu kolone da idu oni tamo prema svom narodu. Ovaj dajte da učinimo nešto da neko ode sa tim ljudima gore da razgovara, jer oni ukupno - znate onaj kada treba da ide u Cersku ili Konjević Polje ili Srebrenicu, a iza sebe vidi predsjednik opštine, koji je u apartmanu u Tuzli, onda tu će dolaziti do velikih disproporcija i onda kažem zašto. Ja idem tamo da ginem a ovaj ovdje u hotelu "Tuzla" u apartmanu sa punim pansionom, velikom porcijom i po 15 kg se ugojili tamo kaže ta ratna predsjedništva. Još malo sada da vas do kraja imajte strpljenja još pet minuta. Kada je prva grupa otud došla. Kada je jedan starješina jedinice kada je došao u Tuzlu i kada je htio da se obrati tom predsjedništvu našao je dva ratna predsjedništva i tri opštinska štaba nekakva tamo koji su oni tamo formirali sami za sebe. Niko tamo. Ja kažem više ne znam. Onda on nazove pita ko je od njih legalan. Kaže nije niko legalan od njih, legalan je onaj što te poslao. Onaj što se snalazi tamo što vodi borbe. A ovo je tu banda kriminalaca koja ima pečate, ima legalitet vlasti ima sve drugo i sada oni tamo postavljaju, smjenjuju, oni procjenjuju nekakve situacije, donose odluke itd. Dakle, bilo bi možda još preče trebalo otići to Tuzle rastjerati tu
bagru, i mobilisati to i poslati tamo. A mi čekamo zamjenika komandanta 2. korpusa, evo i ovo da vam kažem otišao je u Mostaru je i sada ova Bobanova linija da bi spriječila da prođe taj transport imamo dolje jedan natovaren transport nije veliki. Da bismo spriječili da prođe oni su izazvali incident u Konjicu tamo gdje je de fakto taj HVO ne predstavlja nikakvu snagu, to se moglo za dva-tri sata i razoružati i vojnički slomiti. I ja sam cio dan juče razgovarao sa Brunom Stojićem, sa Rajićem, sa Petkovićem, Pašalićem, sa Konjicom, sa Jablanicom s molbom da se to zaustavi, da se spriječi, da se sve što treba, što traži da im se vrati da se taj problem razriješi, jer su oni otvorili vatru po narodu tamo. Po Parsovićima po onoj brigadi naša neretvica jednostavno gadjaju artiljerijom. Bez povoda. Suština je isprovocirati sukob da ne može ovo proći. I dovesti nas u situaciju da moramo prihvatiti diktat. Ja sam onda rekao sinoć, juče sam rekao vrlo jasno. I B. Stojiću i Rajiću ili prestanite s tim glupostima ili ćemo mi morati sami otvoriti puteve. Ako i mi budemo otvarali onda je to belaj. I cijeli dan na kraju sinoć su rekli molim vas pošaljite javnu zapovijed. Ja kažem dobro, evo i ovaj put napravite budalu od mene, jer ste mi stavili nož ispod grla zbog Srebrenice, zbog Teočaka, zbog Gradačca, zbog Doboja, zbog svega onoga, evo ja ću još jednu javnu zapovijed kako ti kažeš dati, da se obustave svi sukobi mada sam prije toga pet puta naredio da se u krajnjoj nuždi vatra otvara, baš kad napadnu da se brane. Dakle, taj problem je izuzetno slojevit i složen on nije tako jednoznačan, da se kaže eto Željko Knez nije htio zato što je Hrvat. A s ove strane išao je tamo zato što su tamo - nije htio zato što su muslimani i ostale gluposti. Ja vas molim da tu stvar razumijete jer je zaista višeslojna. I najviše zla ima u ukupnoj ovoj situaciji ratnoj ova četiri ratna predsjedništva koja su tamo se nabila u hotel u Tuzli. Tamo prave velike račune, odakle i ko će im to platiti, a imaju svoje ove emisare pošalju s ovlaštenjima pošalju po svijetu kupe im prikupljaju pomoć za Armiju za oružanu borbu da bi s tim plaćali račune one tamo u Njemačkoj i Austriji i onda u Tuzli. A ovamo šta će biti to, ako bog da, činimo u krajnjem narodu da to spasimo i da 2. korpus bilo i da nije bilo časnih ljudi to bi tamo odavno....
(Prekinuto snimanje)
Sjednica je završena u 69.30. (Nastaviće se)