Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike BiH, održana 23. aprila 1993. godine (1)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Zbog prve i pete tačke sam sazvao sjednicu.
Dobro bi bilo da je i onaj čovjek tu. Gdje je on?
(Zajednički razgovor).
IZETBEGOVIĆ: Republički povjerenik za opštine Konjic i Jablanica. To je čibo, samo se preimenuje u povjerenika. Ovo četvrto - zahtjev Vlade BiH za razmatranje sadašnjeg statusa predsjednika. Hoćemo li to ostaviti za prekosutra kad se vratim iz Zagreba? Ima navodno neka njihova sjednica u Mostaru juče, jeste li čuli zato? Nekakva sjednica HVO. Odluke su donosili o Predsjedništvu, o Vladi. To ćemo znati, vjerovatno, u toku dana. Možda to sve skupa se pomalo zadire u ovo pitanje predsjednika Vlade. Ja se vraćam, nadam se, sutradan odmah. Ako se nešto ne promijeni. Razmatranje prijedloga za pomilovanje osuđenih lica. Ovdje je gospodin... pa će nam nešto više reći o tome. To bismo ostavili na dnevnom redu pa ćemo vidjeti hoćemo li donositi odluku o tome ili ne. Tekuća pitanja. Dakle, ja bih bez tačke 4. Imamo ovdje sada prijedlog koji je dostavljen pitanje isteka mandata prof. Ismetu Dautbašiću i eventualno produženje mandata. To bi bilo u tekućoj pošti, recimo. Pa ćemo vidjeti hoćemo li ga razmatrati ili ne. Tačka prva - ja putujem sutra u Zagreb, putuje i Halilović sa mnom. Mislim da će se raspravljati pitanje zajedničkih komandi. Sporna je, prije svega, tačka tri onog nekog našeg zajedničkog saopštenja. Ja sam, Boban je meni nudio da potpišemo neki zajednički protokol. Ja sam njemu uzvratio sa istom takvom izjavom, imali smo isti broj tačaka u kome su bile dvije različite koncepcije. Da vas podsjetim. U onim prelaznim odredbama/dokumentom o prelaznim mjerama, o prelaznom statusu, prelaznom periodu Vans - Ovenovog plana, predviđeno je da se četnici povuku u provincije Banjaluka, Bijeljina i Istočna Bosna, odnosno Banjaluka, Bijeljina i Trebinje, da samo bosanska vojska ostane u Krajini, da samo HVO ostane u Posavini, a da u ovim drugim provincijama bude pomješano, kao što je sad pomješano. To je Mostar, Travnik, Tuzla, Konjic, Jablanica, Sarajevo. Da to ostane pomješano, a da mi naše međusobne odnose uredimo. Tako piše u ovime. Sad, povodom toga, povodom te tačke, Mate Boban je ponudio kao nekakav čelni čovjek iz HVO, ponudio je jedno rješenje, mi ponudili odavde drugo. Dakle, oni su ponudili, kao što znate, ono rješenje da se Armija u provinciji Travnik ili Mostar pretpočini stožeru HVO, a da se HVO u ovim drugim provincijama, pretpočine Armiji BiH. Tako da bude jedna komanda tamo, jedna komanda vamo. Naravno, mi smo to glat odbili. Takav je prijedlog bio iznesen i u Njujorku pa smo ga odbili. Mi smo predlagali da se ide na stvaranje zajedničkih komandi kao jednom koraku ka integraciji vojske. Provincije su jedno, to su pojmovi civilne kategorije, civilne vlasti, a vojska - mi smo predlagali da se stvore zajedničke komande od vrha do dolje. I u Mostaru da bude zajednička komanda. Sad, bilo je rješenje da bude komandant i zamjenik iz one koja je u tom mjestu nadmoćnija, koja je brojčano veća. On bi imao položaj komandanta ili komandni položaj. Tako je to jedno vrijeme i bilo. Međutim, HVO je izbjegavao da riješi to pitanje. Uvijek su govorili načelno da su zato, ali vidjeće još, itd. Naše ponude da se konkretno nađu ljudi da to raprave, oni su redovno eskivirali i odbijali. Konačno, bili su to iznijeli na zadnjem sastanku u Zagrebu i tu je došlo do razlaza po toj stvari, i nakon toga, do sukoba. Sukobi su, trebate znati, jedan pokušaj pritiska na nas da to rješenje prihvatimo. Ovi sukobi su isprovocirani. Oni su vještački izazvani da bi se mi prisilili, da je to jedan pritisak na nas, da mi prihvatimo podređivanje Armije dolje i kao protuuslugu oni ovamo HVO. I ovo što se radi, to je sasvim sigurno, jedna iscenirana stvar da bi se mi prisilili na to rješenje. Oven koji je čuo za te sukobe zvao nas je i pitao da li smo spremni da se sastanemo da on posreduje između nas da se nađe rješenje za to pitanje. Ja sam to prihvatio i povodom toga je prvenstveno sazvan taj sastanak. Nije isključeno da će biti razgovora i o drugim pitanjima. Kako je mene ponudio Oven tim razgovorom ima pet-šest dana. U svakom slučaju, najmanje šest dana ima. To je bilo u Zagrebu, a ja sam u nedjelju ujutro otišao. Ja sam to prihvatio i oni su to prihvatili i taj sastanak treba da bude u Zagrebu. Između mene, Tuđmana i prisustvo Bobana. Mi ćemo zastupati, naravno, predlažemo jer je to naš stav od ranije, zajedničke komande. Ne možemo prihvatiti ono rješenje, mislim da ne možemo. To je predmet razgovora. Mislim da će biti iznesene još neke stvari. Ja nosim obiman materijal o sukobima sa HVO. A ima još jedan momenat, Ganić je otišao i mi smo se vidjeli u Zagrebu pred njegov polazak u centralnu Bosnu. On je otputovao u nedjelju ujutro, a ja u nedjelju popodne iz Zagreba. U subotu smo se vidjeli i dogovorili se da on krene u Hercegovinu i centralnu Bosnu, da vidi šta se stvarno radi, da pribavi podatke i dogovorili smo se da zatraži pratnju UNPROFOR-a i posmatrača da bi se prikupili podaci očevidaca dolje - direktno svjedoka šta se radi. Neutralnih svjedoka. Koliko to ljudi mogu biti neutralni u ovakvom sukobu. U svakom slučaju, ne pripadaju strankama - ni jednoj ni drugoj. On je u nedjelju ujutro otputovao sa jednim generalnom iz UNPROFOR-a zagrebačkog i dva posmatrača EZ preko Mostara u centralnu Bosnu. Bio je u Mostaru dan-dva. Bio je sad u Zenici dva dana isto. Jutros je još uvijek bio Zenici. On će pokušati, ja sam mu predložio, s obzirom da je prikupio podatke, on je završio svoj razgovor tu, on bi sad trebao da ide za Tuzlu. Ja sam mu predložio da krene do Zagreba, da iznese zapažanja i da povede sa sobom ovog generala i ova dva posmatrača. Jer, u ovom slučaju je savršeno jasno da mi nismo bili napadači. Ovi ljudi to treba da kažu. General Morijon je bio juče kod mene ovdje pred svoj put u Zagreb. On je danas otputovao za Zagreb. Zvali su ga da se oni malo pripreme za sutrašnji sastanak. Da snabdiju Ovena podacima s terena, mada njihove procjene ko izaziva sukobe, kakvi su motivi itd. oni imaju potpuno sve, imaju zapažanja s terene. Nadajmo se da će biti objektivni.
A imaju i posmatrači koji su išli sa Ganićem. Tako da nije slučajna stvar ako Ganić uspije da dođe, što nije baš sasvim sigurno, naprotiv vrlo je vjerovatno da neće doći, onda bi Ganić došao u Zagreb i pridružio bi nam se gore. Ja sam mislio da idem sa Halilom, jer ovo je čisto vojno pitanje u koje se ja dobro ne razumijem. Oni su prošli put nudili neke kombinacije. Mi smo prošli put došli do rješenja - zajednička komanda, a čim se okrenulo naniže dolje - a šta dolje u provincije, a šta u pojedinom mjestu, a šta u brigadi, odmah su nastali nesporazumi. Ja to zaista ne mogu ni da pratim, to je složeno pitanje šta to valja, a šta ne valja. Tu treba da bude neko iz vojske da to pomogne. I ja predlažem da se gore pridruži prof. Trnka, kao pravnik u toj našoj delegaciji i eventualno ambasador. Vidjećemo. Oni mene zovu. Što se tiče druge strane - Hrvatske - njih se uopšte ne tiče ko još sjedi u toj delegaciji niti oni uopšte na to gledaju. Oni smatraju relevantnim taj razgovor. To vam kažem radi vaše informacije. Oni razgovaraju samo s jednim čovjekom i zdravo. A moje je kao da se konsultujem s kim hoću i da povedem koga hoću - mogu povesti delegaciju od 10-15 članova i s njima da se konsultujem. Ovdje to nije komplicirano. Jedino je pitanje detalja u tome. Ali naša koncepcija, mislim da je jasna. To su zajedničke komande. To im moramo naturiti. Ako ne budemo mogli, vratićemo se kao i prošli put bez rezultata. Oni su zahtijevali da nam lik Bosne izmijene. To je lik, nisu to više nekakve... Da ne možemo prihvatiti koncepciju o tome da postoje dvije vojske i da to ovjekovječim podjelom Bosne. Mada je to njihov očigledni cilj. U tom ogledu ima puno elemenata, ima i dogovora, sporazuma. Situaciju čini puno težom za rješavanje. Neizbježno će biti, naravno, pitati šta se dogodilo ovdje i ko je izazvao sukobe. Srna tvrdi da smo mi. SB kaže da su oni. Vidjećemo kome će ljudi vjerovati. Sastanak je sutra u 15 sati. Bilo bi dobro da nije morao biti u Zagrebu, da je mogao biti na nekom drugom mjestu, ali pravo da vam kažem u onoj gužvi mene samo Oven pita hoćete li se sastati sa Tuđmanom, možete li doći da se vidite ovdje. On bi došao u Zagreb. Rekao sam da možemo. To je ipak, još nisu bile nastupile najgore stvari. Najgore stvari su bile 15. i 16. aprila. Možda 15. najgore. To je se možda već dogodilo, a mi nismo znali. Ne znam da li sam razgovarao sa Ovenom 15. ili 16. Jedan od ta dva dana. Može čak biti četvrtak. Ne mogu da se sjetim sada. Eto, ja bih otvorio raspravu po ovoj stvari.
ABDULAH KONJICIJA: Ako mogu da skrenem pažnju. Tuđman je dao jedan prijedlog novi... ovih bivših jugoslavenskih država. Mislim da to ni pod kakvu cijenu ne bi trebalo prihvatiti, jer novi Kemp Dejvid će u stvari biti otezanje i zaoštravanje stvari. Drugo, u Švicarskoj i Njemačkoj su bile demonstracije ali Švicaraca i Njemaca, koji su Bobana nazivali ratnim zločincem. Boban jednako Milošević, ili KaradžiĆ, nisam mogao razumjeti. Tuđman je dao onovo izjavu gore, ne znam da li ste čuli, da je opet njegov prijedlog jedna blaga konfederacija. Ja bih jednostavno rekao Tuđmanu da se ne miješa u ove stvari, da su oni izvršili agresiju jer UN su pristale, i ne bih mu više dozvolio miješanje bez obzira kako se to završilo. Jer, sad imamo te argumente i nemojmo ih prokockati. Imamo Prozor, Gornji Vakuf, imamo ovo sad što se dešava sve redom. I skrenuo bih još jednom pažnju na jednu stvar. Oni daju jednoj jedinici ime jednog ustaše, zločinca to je Francetić, i daju, odnosno idu otvoreno neki crni sa ustaškim oznakama, a po Povelji UN oni koji su proveli genocid, za koje su utvrdili da su pravili genocid, ne mogu nositi te oznake koje nose. Ja lično ne bih popuštao, nego bih im se odlučno suprotstavio i iskoristio ove nepobitne argumente, pogotovo što će Oven tu biti i kazati - sva ova situacija i sukobi koji su dolje nastali došli su iz Zagreba, a ne od tih ljudi.
IZETBEGOVIĆ: Hvala, hajmo dalje.
KONJICIJA: Od prvog dana ovo krvološtvo je došlo iz Zagreba.
MIRKO PEJANOVIĆ: Ja ću kratko predsjedniče. Prvo, kad ste Vi bili odsutni, onog dana kad se Srebrenica kulminirala i počelo dolje da se sukobi šire, ovdje na Vladi i Predsjedništvu, na zajedničkoj sjednici, bilo je raspoloženje da se zatraži od SB ono što smo mi jednom odustali, da se i Hrvatska proglasi zemljom agresorom. Tada je naša vojska rekla da su u pitanju dvije-tri jedinice koje su došle sa prostora Hrvatske. Dobro, mi smo to sve zaustavili, ali ja govorim o jednom stanju raspoloženja ovdje. Ja bih, kao prvo pitanje, mada to nije predmet razgovora ili će biti, nisam Vas dobro razumio, Ejup će donijeti činjenice oko tog sukoba. Meni je najvažnije to da se, kolike je moguće, istina o tome prezentira međunarodnoj zajednici, a biće da su oni tu istinu i sami vidjeli preko svojih posmatrača, ali i to sad puno ne vrijedi, ljudi su pali, pale su glave. Za mene je glavno da se postigne i u tom razgovoru čvrste garancije za prekid sukoba, za obustavu sukoba i pad napetosti i da se otvore putevi, da se može vraćati koliko-toliko u normalan život. Međutim, to je otvoreno pitanje od ovoga što je centralno pitanje razgovora. Ja nemam šta dodati ovome što ste Vi predložili, tim prije što je formula zajedničkih komandi sastavni dio Vens - Ovenovog plana. Ali, imam tim povodm da kažem....
IZETBEGOVIĆ: Nije, nažalost.
PEJANOVIĆ: Nije pisano, jeste dogovor.
IZETBEGOVIĆ: Da je dogovoreno, ne bismo imali sad ovu diskusiju. Oni su tamo rekli da ćemo mi i HVO urediti naše odnose dogovorno. Oni sada tako pišu. Inače da je rekao, ja bih rekao da smo potpisali i nemamo kud natrag, znaš. Tu je problem.
PEJANOVIĆ: Dobro, ali Vi ste razgovarali po povratku iz Njujorka.
IZETBEGOVIĆ: Ostaju snage, samo se pretpočinjavaju. Čak su oni ograničavali. To je jedna igra. Inače, oni kažu samo po liniji komandovanja.
PEJANOVIĆ: Vidite predsjedniče, ja sam za zajedničke komande. Međutim, valja nam sad postaviti pitanje šta ako ne uspije formula zajedničkih komandi. Je li to - kakva je procjena? Je li eskalacija sukoba?
IZETBEGOVIĆ: Jeste. Osim da ih možda vanjski svijet pritisne.
PEJANOVIĆ: Može li igrati igru formula da UNPROFOR bude nosilac zajedničke komande, dok se ne postigne potpuno političko rješenje.
IZETBEGOVIĆ: Kako, da komanduju vojskom?
PEJANOVIĆ: Oni da budu sastavni dio zajedničke komande i da oni budu, odnosno da daju oficira u zajedničku komandu. Da bi razblažili tu odbojnost. Jer, ako se ne postigne sporazum, to je najbolja formula, onda valja imati procjenu kako može eskalirati sukob i kako ćemo proći u sukobu? Stradaju civili. Oni i kolju civile i imaju tenkove i višecjevne bacače raketa, itd. To su strašna razaranja. Da vidimo kako to možemo kao još jednu formuli smisliti. Bojim se, ako ne uspiju razgovori, da može doći do eskalacije sukoba i do opšteg haosa. Taj haos bi se širio i van tih prostora. Razmišljam o toj ideji da u zajedničku komandu uđu i predstavnici međunarodne zajednice kako bi ta zajednička komanda bila neko rješenje dok se ne postigne potpuna saglasnost u rješenjima. Nisam za pretpočinjavanje zato što će ono biti ulaznica za političko pretpočinjavanje drugih naroda koji žive na tim prostorima. Ova struja koja to vodi je veoma ekstremna i nju treba tako uzimati. Bili mi na vlasti ili ne niko neće pristati biti potčinjen, biti neravnopravan i da je to sukob u nedogled. Treća stvar je - možete li Vi inicirati pitanje odnosa HDZ prema učešću u vlasti? Što više to vrijeme odmiče, ne znam da li možete u ovom sastavu sa Ovenom ili na neki drugi način, što više vrijeme odmiče, a oni vode propagandu Hrvatske u svijetu, oni objektivno delegitimiraju jedinstvo vlasti i legitimitet vlasti u BiH. Evo, to je.
IZETBEGOVIĆ: Naravno, u ovoj Čeraničevoj izjavi ima nešto o tome, reče mi čovjek. Da su oni spremni da se vrate u vlast, ali ne znam šta je, vidjećemo šta traže.
PEJANOVIĆ: Nisam rekao, ali podrazumijeva se, ako ne uspije sporazum moramo imati kompleks mjera ovdje gotov. Politički, vojni da zaštitimo stanovništvo, ali sa čvrstom procjenom gdje možemo braniti sigurnost stanovništva. (Nastaviće se)