Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva, Vlade RBiH i parlamentarnih stranaka, odnosno njihovih predstavnika - zastupnika, održane 6. juna 1993. godine u Sarajevu (1)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Od članova Vlade, ovdje je većina. Da konstatujemo koje su stranke prisutne: SDP prisutan, liberali jedni i drugi, Bošnjačka, Građanska demokratska stranka, reformisti, SDA, vidim da je tu. Od HDZ ne vidim nikoga. Koga imamo još tu? DSS je tu. Uskoro ćete dobiti kopiju rezolucije, da je imate. Predmet razgovora, kao što vidite iz poziva, je jedna tačka. To je pitanje ove najnovije Rezolucije 836. Da vidimo šta da uradimo s njom. Naravno, možemo je odbiti, možemo je prihvatiti i možemo je prihvatiti sa nekim uslovima. To su neke tri mogućnosti. Ja bih predložio, ipak, da se ta rezolucija, nije naročito dugačka, da se pročita. Zdravko, budi dobar, pročitaj nam rezoluciju. A imaćete je vrlo skoro na stolu pa ćete je moći pratiti.
ĐURIČIĆ: "Francuska, Ruska Federacija, Španija, Velika Britanija, SAD - ...Rezolucije - Savjet bezbjednosti. Reafirmišući svoju Rezoluciju 769. iz 1991. od 25. septembra i sve sljedeće relevantne rezolucije, reafirmišući naročito svoje rezolucije 819. iz 1993. i 824. iz 1993. godine, koje su zahtijevale da izvjesni gradovi i njihova okolina u Republici Bosni i Hercegovini treba da budu tretirani kao bezbjedna područja. Reafirmišući suverenitet i teritorijalni integritet i političku nezavisnost RBiH, kao i odgovornost Savjeta bezbjednosti u ovom pogledu, osuđujući vojne napade i akcije koje ne poštuju suverenitet i teritorijalni integritet i političku nezavisnost RBiH, koja kao zemlja članica UN uživa prava koja joj garantuje Povelja Ujedinjenih nacija. Ponovo naglašavajući svoju zabrinutost zbog ozbiljne i nepodnošljive situacije u RBiH, koja je nastala kao posljedica određenog kršenja međunarodnog humanitarnog prava, reafirmišući još jedanput da je svako oduzimanje teritorije silom ili bilo koja praksa etničkog čišćenja nezakonito i u potpunosti neprihvatljivo, preporučujući Vladi RBIH i strani bosanskih Hrvata zbog potpisivanja Vens-Ovenovog plana. Ozbiljno zabrinut stalnim odbijanjem bosanskih Srba da prihvate Vens-Ovenov plan i pozivajući ovu stranu da prihvati mirovni plan za RBiH u potpunosti. Duboko zabrinut nastavljanjem oružanih neprijateljstava na teritoriji RBiH, koje su u potpunosti suprotne mirovnom planu. Uznemiren nevoljama civilnog stanovništva na teritoriji RBiH, a naročito u Sarajevu, Bihaću, Srebrenici, Goraždu, Tuzli i Žepi, koje su nastale kao posljedica ovog. Osuđujući opstrukciju, naročito od strane bosanskih Srba, dostave humanitarne pomoći, odlučan da obezbijedi zaštitu civilnog stanovništva u bezbjednim područjima i unaprijedi trajno političko rješenje. Potvrđujući zabranu vojnih letova u zračnom prostoru RBiH, koja je uspostavljena rezolucijama 781. iz 1992. 786. iz 1992. i 816. iz 1993. godine, afirmišući da je koncept bezbjednih područja u Republici BiH, kao što je sadržan u rezolucijama 819. iz 1993. i 824. iz 1993. godine, prihvaćen da bi odgovorio hitnosti situacije i primjećujući da bi koncept, koji je predložila Francuska i ostali u dokumentu S-25800, mogao predstavljati dragocjen doprinos i da se ne bi ni u kom slučaju trebalo na tome završiti, nego ga treba uzeti kao dio Vens-Ovenovog procesa i kao prvi korak ka pravednom i trajnom političkom rješenju. Ubijeđen da će tretiranje gradova i njihovih okolnih područja, o kojima se u gornjem tekstu govori, kao sigurnih područja, doprinijeti ranoj implementaciji tog cilja. Naglašavajući da trajno rješenje sukoba u RBiH mora biti zasnovano na sljedećim principima:
- trenutnom i potpunom prestanku neprijateljstava,
- povlačenju sa teritorija koje su uzete silom i etničkim čišćenjem,
- poništavajući posljedice etničkog čišćenja,
- priznajući pravo svih izbjeglica na povratak u svoje domove,
- poštujući suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost RBiH.
Takođe, primjećujući da bitan dio posla na teritoriji RBiH obavlja UNPROFOR i da je važno da se ovaj posao nastavi odlučujući da situacija u RBiH i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i bezbjednosti. Djelujući prema poglavlju VII povelje UN, pozva na potpunu i trenutačnu implementaciju svih svojih relevantnih rezolucija. Preporučuje mirovni plan za RBiH, kao što je sadržan u dokumentu S-25479, reafirmiše neprihvatljivo sticanje teritorije uz upotrebu sile kao i potrebu za obnovom punog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti RBiH. Odlučuje da obezbijedi puno poštovanje bezbjednih područja, na koja se odnosi Rezolucija 824. iz 1993. godine. Odlučuje da u tom cilju proširi mandat UNPROFOR-a da bi mu se omogućilo da u bezbjednim područjima, na koje se odnosi Rezolucija 824. iz 1993, da odvrati od napada usmjerenih protiv bezbjednih područja, vrši monitorisanje nad prekidom vatre, da promoviše povlačenje vojnih i paravojnih jedinica, izuzev onih koje pripadaju Vladi RBiH, i da okupira neke ključne tačke na terenu kao dodatak učestvovanju u dostavi humanitarne pomoći stanovništvu, kao što je to obezbjeđeno Rezolucijom 776. iz 1992. godine.
Afirmišući da su ova područja privremena mjera, da je primarni cilj i dalje povratiti posljedice korištenja sile i dozvoliti svim raseljenim licima u RBiH da se vrate u miru u svoje domove, počevši inter-alija sa trenutnom implementacijom odredbi Vens-Ovenovog plana u onim područjima gdje su to strane direktno uključene dogovorile. Zahtijeva da generalni sekretar u konsultaciji inter-alija sa vladama zemalja članica koje učestvuju sa svim snagama u UNPROFOR-u:
a) učini prilagođavanje ili pojačavanje UNPROFOR-a, kao što bi to mogla zahtijevati implementacija ove rezolucije i da razmotri dodjeljivanje UNPROFOR-u onih elemenata za podršku povjerene zaštite bezbjednih područja u saglasnosti sa vladama čije snage učestvuju,
b) da naredi komandantu snaga UNPROFOR-a da izvrši preraspoređivanje do one mjere do koje je to moguće pod njegovom komandom u RBiH. Poziva zemlje članice da učestvuju u snagama uključujući logističku podršku da bi olakšale implementaciju odredbi koje se tiču bezbjednih područja. Izražava svoju zahvalnost zemljama članicama koje već obezbjeđuju trupe u tu svrhu i poziva generalnog sekretara da traži dodatne kontingente od drugih zemalja članica. Ovlašćuje UNPROFOR kao dodatak mandatu koji je definisan rezolucijama 770. iz 1992. i 776. iz 1992. godine u izvršavanju mandata definisanog paragrafom 5. gore, da nastupajući u samoodbrani poduzme neophodne mjere, uključujući upotrebu sile kao odgovor na bombardovanje bezbjednih područja od bilo koje strane ili kao odgovor na oružane upade na ova područja ili u slučaju svake namjerne opstrukcije ili oko ovih područja slobode kretanja UNPROFOR-a ili zaštićenih humanitarnih konvoja. Odlučuje da u skladu sa paragrafom 1. Rezolucije 816. iz 1993. godine zemlje članice, nastupajući na nacionalnoj bazi ili preko regionalnih organizacija ili sporazuma, mogu pod autoritetom Savjeta bezbjednosti i po odloženo bliskoj saradnji generalnim sekretarom i UNPROFOR-om preduzeti sve potrebne mjere preko upotrebe zračne sile u i oko bezbjednih područja u RBiH da bi podržale UNPROFOR u sprovođenju njegovog mandata iznesenog u paragrafima 5. i 9, gore. Zahtijeva da zemlje članice kojih se ovo tiče, generalni sekretar i UNPROFOR blisko surađuju na mjerama koje poduzimaju u implementiranju paragrafa 10 i da o tome izvještavaju Savjet preko generalnog sekretara. Poziva generalnog sekretara da izvijesti Savjet, ukoliko je moguće, u roku od sedam dana o prihvatanju ove rezolucije, o njenoj primjeni, uključujući i finansijske implikacije. Dalje, poziva generalnog sekretara da podnese Savjetu, najkasnije od dva mjeseca nakon prihvatanja ove rezolucije, izvještaj o implementaciji i poštovanju ove rezolucije. Naglašava da će držati otvorenim druge opcije za nove i jače mjere od kojih nijedna nije prejudicirana ili isključena. Odlučuje da će i dalje ostati aktivno angažovan na ovim pitanjima i preuzima da poduzme frontnu akciju kao što se zahtijeva."
IZETBEGOVIĆ: Jeste li dobili ovaj tekst rezolucije? Niste još dobili kopiju tu. Kemo, vidi dobar, šta je sa ovom kopijom rezolucije. Rezolucija očigledno ima svojih dobrih i loših strana. Po svemu sudeći nešto više loših nego dobrih. U skladu s tim i mišljenje ljudi prilično su se polarizovala gledišta. Moja neka prva ispitivanja ovog šta ljudi misle, pojedini, o tome pokazuje da su mišljenja jako podijeljena. Konkretno, zahtijevao sam da dadne mišljenje naša delegacija gore, pa se pokazalo da je Silajdžić za rezoluciju, Filipović misli da ne treba. A Miro Lazović je ostao neodređen prilično. Ja ću vam pročitati njihova stanovišta, vrlo su kratka, imam ih ovdje. Što se tiče gradova - Tuzla traži da se prihvati rezolucija, Bihać traži da se odbije rezolucija. Zainteresovanih gradova. Kad je riječ o Sarajevu - ne znam kako stoji stvar. Goražde, pretpostavljam da bi bilo za u ovom momentu zbog teške situacije itd. Tako da postoji puna polarizacija. Ovdje je vama pripremljena jedna mala analiza, koju je u prvobitnom obliku napravio Šaćirbegović. Zamolio sam ga da mi pošalje, pošto je učestvovao u svim fazama donošenja i one koja je bila odbijena, jer znate da je jedna rezolucija bila odbijena (ona prije sedam-osam dana). Onda su nesvrstani podnijeli drugu rezoluciju, onda je ovo što je sad izašlo jedan kompromis. To su pomiješane dvije rezolucije, koje su po svoj prilici sadržavale, ako se uporede, one dvije rezolucije - prva one petorice i nesvrstanih. Nesvrstani su tražili puno energičniju akciju, ali je nekih stvari iz te rezolucije očigledno ušlo ovdje, što je možda čini nešto povoljnijom nego ona koju smo mi zahtijevali da se odbije, koja je prvobitno bila i odbijena, ako se sjećate prije osam dana je to bilo. Onda se išlo u traganje za jednim novim konceptom, Šaćirbegović je to bio napravio, a ja sam ovdje dao da se malo iskoriguju neke stvari, jer on ne govori dobro naš jezik. To ima traga i u ovome ovdje tekstu, kao što vidite, ali smisao ćete moći vidjeti. On je napravio, na moj zahtjev, šta on vidi dobro u rezoluciji, šta vidi loše i onda je on mimo toga napravio analizu da mnoge stvari nisu jasne. Ja bih zamolio Zdravka neka pročita sad i to. Njegova analiza - šta je dobro, a šta loše. Dodao sam i ja dvije-tri stvari ovdje i u jednoj i u drugoj strani.
ĐURIČIĆ: Analiza Rezolucije SB broj 836.
Šta je dobro:
1. Rezolucija priznaje suverenitet, integritet i granice BiH i potrebu da se agresija odbije i ponište njene posljedice.
2. UNPROFOR će sada imati dužnost da odbrani... i njihove stanovnike (paragrafi 5, 9, l0) i izvršavajući taj zadatak imaće pravo da upotrijebi silu.
3. Naši vojnici imaju pravo da ostanu u sejfarijaz (SIGURNE
ZONE) i takođe i oružje.
4. Potvrđuje se da je jedina legalna vojska u BiH ona pod komandom Vlade BiH - tj. naša armija.
5. Rezolucija kaže da su sejfarijaz privremena mjera i prvi korak (to je u paragrafu 6.) i daje podršku Vens-Ovenovom planu i trajnom miru.
6. Doći će više vojnika iz prijateljskih nesvrstanih i muslimanskih zemalja (paragraf 8.)
7. Savjet bezbjednosti ostavlja otvorene i druge opcije i brzo će reagirati, ako je to potrebno (paragrafi 14. i 15.)
8. Potvrđuje se pravo na povratak izbjeglica u njihove domove, zahtijeva se povlačenje agresora sa okupiranih teritorija i osuđuje praksa etničkog čišćenja.
9. Rezolucija je donesena na osnovu glave 7. Povelje UN i implicira upotrebu sile.
Šta nije dobro:
1. O dizanju embarga na oružje ništa se ne kaže, a napadi iz zraka pominju se samo kao odgovor na izravno ugrožavanje trupa koje štite osiguranu zonu.
2. Rok za izvještaj generalnog sekretara o implementaciji ove rezolucije je dva mjeseca.
3. Nije mnogo realno očekivati implementaciju ove rezolucije (to je mišljenje i NATO-a i UNPROFOR-a).
4. Ne vidi se kako osigurati da se sejfarijaz ne postanu rezervati.
5. Ostaje problem sa onim mjestima koja nisu sejfarijaz i da li su ona samim tim nosejfarizaj.
6. U rezoluciji nije jasno rečeno da je potreban naš pristanak za implementaciju.
Šta nije jasno:
1. Kako će se implementirati ovaj plan, pod kojim uslovima i koliko brzo?
2. Odakle će doći novac i nove trupe potrebne za implementaciju plana?
3. Da li novi "plavi šljemovi" mogu doći iz Rusije ili Turske?
4. Kakav se život može očekivati u ovim sejfarijaz?
5. Koliko vremena je potrebno prije nego što se pređe na druge akcije, da se uspostavi stalni mir i ukine sejfarizaj, tj. koliko dugo može trajati okupacija?
6. Da li će UNPROFOR implementirati rezoluciju onako kako to Savjet traži ili će se prilagoditi realnosti?
7. Da li će UNPROFOR i kada tražiti pomoć američke avijacije, osim pod najekstremnijim uslovima?
Vjerovatno je da ćemo biti pitani da li ćemo prihvatiti nove vojnike UNPROFOR-a. Mislim da trebamo reći da ćemo sačekati plan generalnog sekretara i ko će doći u tim novim snagama?
IZETBEGOVIĆ: To je neki prilog raspravljanju za i protiv rezolucije. Evo izvolite, otvaram raspravu o tome.
MAHMUTČEHAJIĆ: Kako se vidi iz ovih uvodnih napomena, položaj u kome se nalazimo je paradoksalan. Rezoluciju, mislim, nije moguće čisto ni prihvatiti ni čisto odbiti. Ako je prihvatimo, budući da ona ne definira da se agresija nastavlja, etničko čišćenje, okupiranje teritorija, oduzimanje elementarnih prava na okupiranim teritorijama itd. mi na izvjestan način pristajemo, uz takvo prešućivanje stanja. Ako je odbijemo, još uvijek vrlo moćnom agresoru i našoj neopremljenosti, otvaramo prostore da uvjetima naše neopremljenosti intenzivira svoju agresiju na preostala područja.
Mi možemo potvrditi da i do sada, oslanjajući se na međunarodno pravo i obaveze međunarodne zajednice da podrži zaštitu suvereniteta političke neovisnosti i teritorijalnog integriteta BiH, zahtijevamo da međunarodna zajednica provodeći i ovu rezoluciju, kao sa svoje strane ustvrđene mjere ispunjavanja svojih obaveza, provede u skladu sa načelima Povelje, u skladu sa rezolucijama koje su ranije donesene. Znači, da se BiH osigura ono što se predviđa Poveljom UN. Na taj način bismo, zapravo, čini mi se, napravili jedan srednji put između dvije krajnosti, spomenutog paradoksa da se ovo ne može ni odbiti niti prihvatiti i ni na koji način ne bismo sebi vezali ruke ni jednom ni drugom krajnošću. Hvala.
IZETBEGOVIĆ: Hvala, Rusmire. Izvolite.
IVO KNEŽEVIĆ: (Početak izlaganja se ne čuje) ...a ne da to ostane stvar procjene oficira UNPROFOR-a na terenu. Njihova procjena je, nadam se, do sada već dovoljno iskušana. Pa su sve relevatizirali što je trebalo ovdje učiniti i ja sam isto tako sklon, na kraju, afirmirati u tom našem odgovoru ili kako ćemo ga već zvati, afirmirati nekoliko stvari koje smo ranije zahtijevali u pismima Savjetu bezbjednosti generalno, ali koji se odnose konkretno recimo kod sejferaz, jer je loših konzekvenci toga i možda ne bi bilo loše, upravo kao neku paradigmu loših stvari, navesti primjer Srebrenice i situacije u njoj, života u njoj, nemogućnosti tog života itd. Evo ovoliko za početka.
IZETBEGOVIĆ: Hvala g. Kneževiću. Ko se javlja dalje?
SULEJMAN SULJIĆ: Po nama, u Ministarstvu, osnovni nedostaci su što oni objektivno ne definišu prostore koji čine bezbjednosno područje, da će to biti vrlo teško razgraničiti sa agresorom koje su to lokacije koje čine bezbjednosno područje. Mislim da je to centralno pitanje na kojem mi moramo insistirati da se zna šta je to, koje su to granične linije. Da tu ne bude poslije nagađanja i pogađanja - osvojena i neosvojena, itd. Drugo je ono što smo očekivali i što moramo da tražimo, to je trenutni prekid oružanih napada i svih drugih oblika tih neprijateljskih dejstava usmjerenih prema onim bezbjednosnim područjima koje smo već ustanovili u čitavom konceptu. Mislim da je to nama jedan od ozbiljnih nedostataka u tom čitavom konceptu. Zatim, treće pitanje povlačenja, pod nadzorom UNPROFOR-a sa prostora koji je definisan kao bezbjednosno područje. To nama ne daje neke ozbiljne garancije kada će i u kojim rokovima će moći povlačenje sa tih područja biti ono što bi činilo bezbjednosna područja, onih jedinica koje su naznačene Rezolucijom 824. da citiram "svih vojnih i paravojnih jedinica bosanskih Srba". Znači da je ono što je Rezolucijom 824. potvrđeno mora biti jasno precizirano - način na koji će doći do povlačenja. Četvrto pitanje - mi ne možemo biti zadovoljni terminom monitoringa - nadgledanjem teškog naoružanja. Mi se moramo zalagati za kontrolu teškog naoružanja i naći elemente koji će vršiti kontrolu naoružanja. Znači, ne monitorij nego kontrolu. Zatim, uvodi se jedan novi termin u kome se mora ovdje odlučiti. To je jedna od ovih preambula na strani 3. Uvodi se pojam Vens-Ovenov proces. To je nešto novo i mislim da se o tome moramo dosta ozbiljno politički izjasniti. (Nastaviće se)