Demilitarizacijom bi agresor oslobodio snage oko 30.000 do 35.000 ljudi, preko 500 artiljerijskih oruđa za podršku i preko 200 tenkova od kojih bi većinu mogao upotrijebiti na drugim frontovima, kaže Halilović
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Hoće li još neko da se javi za riječ?
SEFER HALILOVIĆ: Ja nisam htio namjerno da diskutujem među prvih deset diskutanata, zato što je taj naš stav po pitanju rezolucije dosta radikalan, a pokušavamo se uklopiti u čitav ovaj sistem mišljenja. Rezolucija SB koja gradove Sarajevo, Tuzlu, Žepu, Goražde, Bihać i Srebrenicu proglašava sigurnosnim područjima, ima dosta po našem mišljenju nejasnoća. Neprecizno su regulisana u samoj rezoluciji kuda i kako će se povući. Jer ova rezolucija je nastavak Rezolucije 824. Kuda će se povući vojne i paravojne jedinice bosanskih Srba kako ih tamo naziva Rezolucija 824. Ovdje tako ne govori. Iz okruženja ovih gradova, uz konstataciju da se povlače na udaljenost u kojoj neće predstavljati opasnost po njihovu sigurnost i sigurnost njihovih stanovnika. Misli se na gradove. To će nadgledati vojni posmatrači UN. Naše mišljenje je agresoru se nudi realna mogućnost da strategijsku grešku koju je napravio na početku rata i uporno je držao 14 mjeseci ispravi i da uz posebnu pomoć OUN, ukoliko se ovo realizuje, ostvari posljednje ciljeve agresije, a to je okupacija države BiH. Naime, agresor i pored angažovanja jakih snaga nije za godinu dana uspio zauzeti ove gradove. U njegovoj strategiji na početku rata bilo je da blokadom jačih industrijskih centara i komunikacija drži u okruženju, zauzme jake gradove, a samim tim bi onda ovaj dio prostora ostalog riješio lakše. Po onome što mi za sada znamo iz kontakata s oficirima UNPROFOR-a, najvjerovatnije da bi vrlo teško ili gotovo nikako snage Armije u tom slučaju uspjeli izvesti van zaštićenih gradova. I snage Armije bi najvjerovatnije, najvećim dijelom, ostale blokirane bez mogućnosti angažovanja na drugim frontovima. A snage agresora angažovane oko ovih gradova, on može da angažuje na drugim područjima naše države, pa čak i u Hrvatskoj, čime bi bile ugrožene sve slobodne teritorije BiH, preostala industrijska postrojenja i stanovništvo. Eventualnim zauzimanjem dijela slobodnih teritorija, Armiji RBiH i našoj državi preostala bi samo ostrvca okružena i blokirana pod zaštitom UN u kojoj bi se, vjerovatno, kasnije i povukla. Zato je dosta neprecizno ono tamo neodređeno vrijeme koliko će oni biti tu. Treba imati u vidu da je agresor u napadu na gradove predviđene za demilitarizaciju, odnosno kao zaštićene zone, angažovao snage iz sastava oko četiri korpusa, jačine oko dva korpusa. Riječ je o snagama ekvivalenta, oko 20 pješadijskih, motorizovanih i lakih brigada, tri oklopno-mehanizovane brigade, 10 artiljerijskih diviziona za podršku, devet diviziona protivvazdušne artiljerije, jedinice milicije, vojne policije, tri-četiri diviziona protivoklopne artiljerije te specijalne, po zločinima ozloglašene jedinice kao što su Mauzerova garda, Vukovi sa Drine, Panteri, itd. Broj diviziona artiljeriji za podršku, protivvazdušnu odbranu i protiv... artiljeriju je veći od iskazanih kada se navedenom broju dodaju rovovske jedinice koje se nalaze u brigadama, a takvih nije malo. O kakvoj je snazi i moći riječ ilustrovaćemo kroz nekoliko brojčanih pokazatelja. Demilitarizacijom bi agresor oslobodio snage oko 30.000 do 35.000 ljudi, preko 500 artiljerijskih oruđa za podršku i preko 200 tenkova od kojih bi većinu mogao upotrijebiti na drugim frontovima. Odvajanjem značajnog ljudskog potencijala, koji inače predstavlja poseban problem za agresora, kao i značaj tehničkih efektiva i sigurnosnih zona, agresor bi težio da ostvari strategijske ciljeve zbog kojih je otpočeo agresiju, ali do sada nije uspio u cjelini, odnosno većim dijelom nije uspio realizovati, bez obzira na to što je stanje ovakvo kakvo jeste. Uz već angažovane snage, agresor bi slobodne efektive prvenstveno angažovao u operacijama za:
1. Ovladavanje Konjicom i Jablanicom, a u daljem strategijskim objektima Makljen i Ivan sedlo, čime bi bili presječeni svi putevi snabdijevanja za BiH.
2. Proširenje koridora za Bosansku Posavinu do sjevernih padina Majevice, čime bi bila obezbijeđena sigurna veza tzv. srpskih krajina sa Srbijom.
3. Stvaranje alternativnog koridora Olovo, Zavidovići, Maglaj, Tešanj i Teslić. Već je počeo tamo da gomila trupe i očekujemo da će u naredna dva-tri dana krenuti žestoko sa ofanzivom na ovom pravcu.
4. Odsijecanje goraždanske regije i njenu potpunu okupaciju. Ovo je već u toku. Mi smo ovaj tekst pisali prije 15 dana. Mi nemamo nijedno slovo da ispravimo u njemu.
5. Rasijecanje Cazinske Krajine ofanzivnim dejstvima ka Cazinu i Bužimu. Eventualnim uspjehom u ovim operacijama agresor bi konačno ostvario i realizovao svoje ciljeve. Rezolucijom o ovim bezbjednosnim zonama, organizacije UN na najperfidniji, po našem mišljenju, najperfidnija igra međunarodnih institucija i najveća opasnost za državu BiH i njen narod.
Njenom realizacijom ne samo da se agresoru priznaje sve što je do sada ostvario silom, nego mu se posredno osigurava mogućnost da dalje produži agresiju i ostvari konačno svoj cilj. Stvaranje sigurnosnih zona uz dalje teritorijalno osvajanje od strane agresora, država BiH bi prestala da postoji i svela bi se na geta u kojima je, po njihovom projektu, predviđeno da živi samo muslimanski narod.
Nekoliko objašnjenja ovdje koja su data, ja bih samo da u diskusijama. Što se Srebrenice tiče, general Hejs i general Palmas su neki dan kod mene, nakon dogovora sa predsjednikom Ganićem, da odvedu tamo jedno civilno lice, opunomoćenika Vlade koji bi organizirao vlast u Srebrenici, usput su četnici saznali da se radi o službeniku Ministarstva odbrane, i nisu mu dali da prođe. Oni sad kažu ovako i to dosta ultimativno. Naš oficir UNPROFOR-a će organizovati vlast u Srebrenici.
Kad vi nemate koga da pošaljete iz Vlade iz vlasti, ovih civilnih struktura vlasti jer ne može ministar iz Ministarstva odbrane... Ja sam rekao da ću taj stav prenijeti našim organima civilne vlasti, ali mislim da taj stav i takvo ponašanje njihovo nije prihvatljivo. Izrazio sam protest onoliko koliko sam mogao da izrazim, koliko se nas kao vojnika sluša u svemu tome.
Drugo, pitanje granica. Ovdje nisu definisana granična područja. Mješovita vojna grupa čiji je član, odnosno mješovita vojna grupa koja vodi ove tzv. preliminarne razgovore na aerodromu, koju ispred Armije RBiH vodi gospodin Divjak ovdje prisutan, ima iskustva ovdje iz desetak razgovora sa suprotnom stranom o granicama kad je demilitarizovana zona Sarajevo u pitanju. Granice nisu određene, granice treba dogovoriti sa suprotnom stranom. Prijedlog je za Sarajevo, njihov prijedlog, odnosno prijedlog UNPROFOR-a jeste najuže gradsko jezgro, ono što je predviđeno Vens-Ovenovim planom kao sjedište državnih institucija. Državno sjedište državnih institucija. U tom slučaju, kad bi na to bili natjerani ili kad bi to bilo prihvaćeno, četnici su se uistinu povukli sa dijela Grbavice i dijela Nedžarića, ali bi se mi morali povući sa više od 50% onog dijela koji smo okolo uzeli. Dakle, granice su onako kako se dogovorite sa suprotnom stranom. Dakle, zato ovdje granice nisu definisane. Naš je prijedlog i ovaj put - mi smo ovih dana u Glavnom štabu radili bez ikakvih želja za bilo kakvim, mi samo želimo da kao stručni organ Vrhovne komande Predsjedništva i Vlade kažemo - mi smo i ovaj put radili jedan dokument koji smo uputili na adresu Predsjedništva.
Naš je i ovaj put zahtjev da se objedinjavaju sve patriotske snage, jer je naša procjena da je sad manje od 50% ukupnih potencijala države i društva angažovano u ratu. Pod jednu komandu, pod jednu kapu i pod bosansku zastavu ka slobodi. To je naš prijedlog. Mislimo da Rezoluciju ne treba prihvatiti, ne moramo je ni odbijati. To je donijela UN pa neka ona radi s njom šta god hoće. Mi ćemo se postaviti onako kako treba da se postavimo. Toliko.
EJUB GANIĆ: Mislim da su nam UN uzele pravo da se branimo i možemo imati jedan odgovor prema njima, a jedan odgovor ovdje.
Ali su nam uzeli pravo da se branimo jer taj embargo koji je uveden na bivšu Jugoslaviju samo se odnosi na BiH. I ovu rezoluciju su pravili bez naše konsultacije. Međutim, UN, s obzirom na to da su uzele pravo nama da se branimo, uvele su embargo, one su odgovorne za život svakog čovjeka ovdje u BiH. To treba da im kažemo. Ovu rezoluciju su pravili bez naše konsultacije i mi treba tako otprilike da shvatimo tako da su oni to pravili bez naše konsultacije da se ne vidi sta se s ovim može, kako, gdje, šta oni misle. To je nejasna situacija. Međutim, ja jednu stvar imam u vidu. Ovo je apsolutno neprihvatljivo ako naša vojska ostane zarobljena u ovim zonama. Jer, ako bi to bio slučaj, onda bi faktički UNPROFOR odradio za agresora ono - vezale bi se velike snage ovdje u Sarajevu, u Goraždu bi ostale snage faktički prikovane za zemlju i taj sistem nije prihvatljiv. Sad vidite, ako bi ove zone imale status demilitarizovanih zona i naše snage izađu iz ovih zona i onda se usmjere da brane druga područja, onda nešto o tome možemo razgovarati. Tek na taj način. Ako mi možemo realno da izvučemo naše snage, oružje, da ovdje jednostavno bude demilitarizovana zona, onda...
Međutim, mi moramo kako je u početku Mahmutčehajić rekao, da jednostavno - oni neka ovo sprovedu kako mogu. Nisu nas pitali, neka ovo sprovode. Prvi korak je uklanjanje teškog naoružanja. Neka krenu s tim da vidimo šta će da rade. Međutim, mi bi samo morali u našem odgovoru da kažemo dvije stvari. Svezali ste nam ruke, odgovorni ste za svaki život. Niste nas konsultovali, štedite nas, branite nas i dalje. Da vidimo kako će oni preuzeti tu akciju. Ja sam se malo pokolebao kad sam čuo široki spektar diskusija. Kad sam čuo Bičakčića da on insistira Skupštinom itd., na neki način vidim da je to u redu ako se ide na neku promjena statusa pojedinih oblasti, znate. To su onda krupne odluke i mogu biti vrlo opasne. Međutim, Imaju odgovor trivijalni - onoliko koliko su nas pitali, toliko bi trebalo dogovoriti:
Gospodo, odgovorni ste za svaki život u BiH jer ste nam svezali ruke. Branite nas svim sredstvima. Primili smo vašu rezoluciju znanju. Branite nas kako znate i umijete. Otprilike, to je. Ali sa praktične tačke gledišta, mi ne smijemo dozvoliti opkoljavanje ovih zvona, a da naša vojska ostane unutra. Jer, onda bi došlo do toga da bi oni jednostavno obišli ove zone i išli na osvajanje ostalih teritorija. Mi jednostavno ne bismo mogli da branimo te teritorije ni pod kakvim uslovima, a sama činjenica da se velika koncentracija vojske nađe u jednom grdu, ta vojska da je nezaposlena, stvara nemoguće uslove za funkcionisanje tog rada.
SPAHIĆ: Koliko ja znam, evropski parlament je odbio plan petorice i potvrdio ono što Rezolucija potvrđuje u prvom dijelu - suverenost, integritet, nezavisnost BiH. Nisam registrovao reakcije naše vlade ni nekih drugih organa, posebno povodom tog stava kako taj evropski parlament čine tri od pet zemalja koje su učestvovale u formulisanju ove rezolucije. Može to biti neki moralni odnos Evrope i pranje ruku od onog što je posljedica ...BiH, ali čini mi se da su oni ipak registrovali dobro da nije riječ o slobodnim zonama, nego je riječ o svim zonama. Otprilike se to kaže "zone sumraka", zone u kojima se u stvari gube granice kao što se vidi između onoga što je stvarno i onoga što nije stvarno.
Pošto ova politika koja se prema BiH vodi otprilike negdje između onoga što bi se moglo zvati "zone sumraka" i traganje upravo u jednoj izolaciji kakvo jeste Sarajevo i cijela ta naša politička, a sada i vojna struktura, civilna je deplasirana potpuno u svim mogućim relacijama na širim međunarodnim relacijama, inače i na unutarnjem planu naprosto zbog toga što nema artikulacije interesa civila, drugačije nego što je posredovano onim što je zatečeno. Pa je pitanje zaista da li je moguće donositi odluke bez konsultacije same Skupštine i to pod punim garancijama unutarnjim, a onda i međunarodnim za održavanjem jednog takvog skupa. Ne u vezi s ovim slobodnim zonama, nego u vezi s tim kako da se artikulira platforma ovog demokratskog bloka za odbranu te i takve BiH kakvu je svijet priznao prije više od godinu dana. Prema tome, konačno bi trebalo povezati neke činjenice.
Možda je malo apsurdno reći, ali BiH kao suverena zemlja ima pravo tražiti prijeme u saveze kao što je NATO pakt. Ja znam da je bilo na tom planu pokušaja, priča, razgovora, itd.
IZETBEGOVIĆ: Nisu bili zainteresovani, mogu vam reći.
SPAHIĆ: To znam da nisu bili zainteresovani, ali situacija kao što je Rezolucijom... zato bi trebalo sklopiti saveze s onima koji hoće. Jer ovdje je riječ o odbrani BiH. Da prosto razgrnemo stvari. Mi nešto što nas nisu pitali ne možemo odbiti ni prihvatiti. To je najlogičnije i vrlo jednostavno. Možete reći da ste za i protiv, a možete reći da niste ni za ni protiv. To je dosta jednostavna stvar i to je dobro rješenje kada nemate drugog načina da neki klasičan politički rezon primijenite u datoj situaciji. Tim ste ste opravdali prema onima koji su za i onima koji su protiv. A i prema sebi. Tako svako može da uradi. To je dosta jednostavno rješenje. I nije jedino moguće na svu sreću. Mada izgleda uvijek najprihvatljivije. Zato bih ponovio tri prijedloga. Mi kao Građanska demokratska stranka smo rekli da smo protiv getoizacije BiH u tom smislu smo se odredili. Odredili smo se u vezi s pitanjem embarga što se spominje u nekim mišljenjima kao i sve druge stranke koje pripadaju tom demokratskom bloku. Uostalom, u tom smislu je i participiranje u vlasti. Ali bi sad trebalo donijeti i neke odluke. Ako se zakazuje Skupština BiH, onda bi trebalo zakazati Skupštinu na osnovu ove široke volje koja se sada pojavljuje kao jedan... za državu i drugo, kad se već zakazuje Skupština, onda bi se trebalo obratiti kao Vlada i Predsjedništvo, uključivši i sve parlamentarne stranke koje stoje na stanovištu odbrane BiH, javnosti i to javnosti BiH i svjetskoj javnosti istovremeno što bi stvorilo određen balans da ljudima ne pružamo neku nadu da će u tim nekakvim situacijama i rezolucijama koje se ovako i onako realizuju moći naći rješenje konačno ili privremeno za svoj opstanak, ali će istovremeno omogućiti da se međunarodna zajednica mora upitati - ako već stoji sve to što stoji iza toga, onda ne bi bili onako deplasiranih izjava kao što je lorda Ovena o tome da se on iznenađuje ko sve sjedi u Vladi ili Predsjedništvu ili ko se sve nalazi na ovoj strani odbrane BiH. Ipak je on previše veliko iskustvo stekao u susretima s predstavnicima BiH da bi mogao poslije više od godinu dana postaviti takva pitanja. Radi se o tome da se on iznenađuje da postoji uopšte u rukovodstvu BiH nešto što predstavlja multipolitički ili multinacionalni kontekst. To je izrazio juče ili prekjuče. To znači u stvari da zaista postoji.
IZETBEGOVIĆ: Je li se čudi u smislu divljenja ili u negativnom smislu?
SPAHIĆ: Znate kako se lord Oven čudi. Bolje nego ja. On se iznenađuje ili se pita.
Sjednica dalje nije snimana.
(Nastaviće se)