Magnetofonski snimak 183. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 29. juna 1993. godine (2)
FRANJO BORAS: Što se tiče mjesta održavanja sljedeće sjednice ona bi trebala biti veoma važna i po sadržaju i po odlukama. I supredsjedatelji su voljni da prisustvuju toj sjednici. Upravo zbog njenog značaja. Ali su juče oni izrazili želju da sljedeća sjednica bude u Zagrebu u našoj ambasadi. A nešto smo ti i ja na tu temu razgovarali. Ti si mi dao pristanak. Ja sam ga i prenio Ovenu, on se odmah složio da bi on rado došao i Stoltenberg. Jer svaka druga lokacija u BiH je iz sigurnosnih razloga različito za članove Predsjedništva, a posebno za njih opasan.
E, sada što se tiče platforme Predsjedništva za razgovore u vezi s novom inicijativom državnopravnog uređenja BiH. Mi smo o tome nas sedam koliko nas je bilo na putu, a i to smo mišljenje razmijenili sa supredsjedateljima, mišljenja da više Predsjedništvo ili Vlada, kako je to u ranijim trenucima često se znalo prikazivati, ne može zastupati treću stranu. 'Ajdemo reći treći narod. Ne može se stavljati u situaciju da Predsjedništvo o unutrašnjem uređenju BiH bude vizavi hrvatskog i srpskog naroda. Evo, ne znam da li će to ostali potvrditi - da ili muslimanski narod putem Stranke demokratske akcije trebao da formira svoju delegaciju koja će sa druge dvije delegacije razgovarati o unutrašnjem uređenju BiH. Mimo Predsjedništva BiH. A da Predsjedništvo BiH bude kapa tim trima delegacijama. Da se na Predsjedništvu čuva suverenost i nezavisnost i integritet BiH.
A kako će unutrašnje uređenje BiH biti tu se moraju dogovoriti tri naroda. Taj dogovor tri naroda čuli smo ovih dana, svugdje gdje smo god bili. A, mi nismo posebno članovi iz hrvatskog naroda ovdje zato da Predsjedništvo bude ta treća delegacija vizavi ove dvije delegacije. Može Predsjedništvo ako to nije moguće putem Stranke demokratske akcije koja ima legitimitet da formira svoju delegaciju i da razgovara sa ostale dvije delegacije o unutrašnjem uređenju. Možda da razmislimo da Predsjedništvo formira trojnu delegaciju, ali samo od muslimanskog naroda ili možda još predstavnika kojeg naroda ostalih. Ali, u svakom slučaju mi ne možemo više podržavati da Predsjedništvo bude ta treća strana vizavi dvije druge strane.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Dobro, to oni trebaju da razmotre. Da li bi trebalo da Predsjedništvo, odnosno Republika ima vlastiti stav o svojoj sudbini.
BORAS: Pa, svakako, ja sam rekao. To bi bila politika Predsjedništva.
IZETBEGOVIĆ: Mislim ko će jednu takvu platformu, kako gleda Predsjedništvo na sudbinu Republike kako je vidi. Ja ću prenijeti ovu sugestiju da možda muslimanska strana na neki način nađe nekakav svoj vlastiti sabor. Ne bih rekao da će biti sabor sastavljen od stranke demokratske akcije nego čitavog niza organizacija humanitarnih i vjerskih. Ako do toga uopće dođe. Međutim, ovdje je riječ o tome da li bi Predsjedništvo koje štiti interes Republike, da li bi ono o toj sudbine Republike i viđenju Republike trebalo da ima samo neku platformu.
BORAS: Što se tiče unutrašnjeg uređenja BiH ja sam naglasio to moraju dogovarati tri naroda. Na tome se inzistira od Evrope, Amerike, Evropske zajednice i svih čimbenika međunarodnog karaktera. A svugdje nam je rečeno to Predsjedništvo ne može da se stavi u takvu ulogu da ono eto sada štiti BiH, a dok razgovaraju tamo dvije delegacije hrvatskog i srpskog naroda i one. Da vam pravo kažem, ako naša delegacija dogovara o unutrašnjem uređenju BiH mi članovi Predsjedništva ovdje iz hrvatskog naroda ne možemo biti imuni u odnosu na to. I ne možemo mi u Predsjedništvu zastupati nešto drugo u odnosu na ono što hrvatska delegacija u tim trojnim razgovorima zastupa. Mi ne možemo biti ukoliko je to usaglašeno. Morate biti načisto s tim.
IZETBEGOVIĆ: Mirko, izvoli.
MIRKO PEJANOVIĆ: Prihvatam prijedlog i stavljam ga kao prvi prijedlog da se sjednica naredna Predsjedništva održi u Zenici ili Tuzli ako mogu kopredsjedavajući to nam omogućiti i doći.
BORAS: Ne ja sam za Zenicu pod broj jedan, što se mene tiče.
PEJANOVIĆ: A ja sam za Tuzlu pod broj jedan.
IZETBEGOVIĆ: Predsjedništvo da kaže, molim vas, nek bude ili u Tuzli ili Zenici. Gdje god hoćete ja ću doći. Pazite da puno oko mjesta ne raspravljamo.
PEJANOVIĆ: Ja ću završiti kratko, ja sam za jedno mjesto za koje mogu kopredsjedavajući obezbijediti sigurnost.
IZETBEGOVIĆ: I šta da uradimo oko pripreme, to mi kaži.
PEJANOVIĆ: To je što se mjesta tiče.
AKMADŽIĆ: Ja predlažem Zenica, Tuzla, Zagreb. I na osnovu sigurnosti.
PEJANOVIĆ: A što mi, Mile, ne daš da dovršim. Ako kopredsjedavajući smatraju da ne mogu nam obezbijediti ni u Zenici ni u Tuzli takav jedan puni saziv Predsjedništva, onda može doći u obzir da se ta sjednica organizuje u Zagrebu u našoj ambasadi ili u Ženevi, ako to kažu kopredsjedavajući. Jer oni i tako nešto razmišljaju. To je na ovom da držimo u svojim rukama inicijativu o mirovnom procesu.
Drugo, što se tiče platforme mislim da treba da izađemo sa platformom, odnosno sa stavovima Predsjedništva. Rano je govoriti o platformi, jer se treba puno izvršiti konsultacija. Da izađemo sa globalnim stavovima Predsjedništva u vezi s mogućnostima mirnog političkog rješavanja bosanskog pitanja. Odnosno zaustavljanja rata. Što se mene tiče ja sam za to da rješenje tražimo o dva pitanja. Zaustavljanje rata i mir i očuvanju države o njenim međunarodnim granicama, njenom suverenitetu, njenom integritetu samo ta dva pitanja. Sve drugo da bude podložno fleksibilnosti.
Takva nam je poruka iz Evropske zajednice. Oni štite suverenitet, integritet zemlje. A od nas traže da nađemo političko rješenje. Predlažem, gospodine predsjedniče, da konsultacije o pripremi te sjednice obavimo, jer te konsultacije se neće završiti do jedne sjednice. Treba napraviti selekciju sa svim političkim parlamentarnim partijama, da Vlada da stanovište, da daju stanovište i druge političke partije, da daju sve partije koje su trenutno u vlasti.
Što se tiče ovog pitanja kako prezentirati delegacije u mirovnom procesu moram reći da se sada ne bih izjašnjavao o prijedlogu gospodina Franje, ali mislim da zavređuje da se ta sugestija izuči tamo ko o njoj može odlučiti. Ali, što se tiče Predsjedništva i njegove odgovornosti ono je odgovorno kao multinacionalno tijelo za integritet interesa Republike i sa tog stanovišta da niti ograničava niti sprečava. A obavezuje ga prethodna konsultacija.
Predlažem da razmijenimo ovdje mišljenja o toj mogućoj jednoj operativnoj grupi, koju bi eventualno vodio jedan od članova Predsjedništva ili predsjednik Predsjedništva što bi bilo najbolje, bila sastavljena u ovoj fazi od nosilaca stručnih, državnih i političkih funkcija. I da bude multinacionalna. Mislim da bismo tako nešto mogli danas i objaviti i ja ću s ovim završiti. I da objavimo jedan generalni stav da Predsjedništvo želi da održi inicijativu u mirovnom procesu i da u toj inicijativi ima svoja stanovišta.
IZETBEGOVIĆ: Ja mislim da bi Predsjedništvo trebalo da utiče na razmišljanja i jedne i druge i treće strane na neki način. Možda da djeluje kao neki integrirajući faktor neki kompromisni faktor, pa da traži neka kompromisna rješenja, jer će se pojaviti jedan prijedlog recimo Karadžićeve ove grupe ili frakcije ili šta hoćete. Pa na drugoj strani Bobanova. Pa sada ako se formira i ta neka muslimanska ne znam hoće li oni ići, ali bi trebalo da može biti da bude Predsjedništvo i da ima jednu grupu ljudi koja bi to pomalo usklađivala možda dovela do nekakvog dogovora. Jer to su sada udaljena gledišta.
EJUP GANIĆ: Treba nam jedan program BiH iza koga stoji jedna ogromna većina građana koji su lojalni ovoj državi. Prema tome, mi bismo morali ovaj papir napraviti. Mislim da mi ne možemo zaustaviti taj proces i da hoćemo jer su političke stranke koje su bile ovdje, okrnule jednu takvu inicijativu, one će ići na Skupštinu i držaće jedan sveopšti bosanskohercegovački sabor gdje će izaći s jednim papirom, s jednom platformom. I taj papir bi bio veoma značajan za pregovore bez obzira na to u kakvoj se vrsti oni odvijali.
Istovremeno da vam kažem da ima ovdje, a kada vi govorite tri naroda, jer ako date Bobanu pravo da predstavlja hrvatski narod, Karadžiću da predstavlja srpski narod, ja ne znam ko muslimanski, ostaje jedan dio srpskog naroda koji nije sa Karadžićem, jedan dio hrvatskog naroda koji nije sa Bobanom, ostaju ostali. I ostaju muslimani. Vidite samo da vas podsjetim da su ostali konstitutivni narodi. Ako svi dosadašnji prijedlozi, pa i ova fantomska konfederacija koja se predlaže prepoznaje ove ostale kao konstitutivni element BiH. Ljudi se sada jave, biće tamo i jedna četvrta neka vrsta delegacija. Biće vrlo komplikovano. Međutim, mi kao Predsjedništvo moramo predstavljati ovu državu, mi smo izabrani zato i imati neku platformu. I stvar je u tome, da li se vi slažete da ovaj sveopšti bosanski sabor kako se zove on će se sazvati čak ako se mi i ne složimo, jer Skupština ima snage da ga organizira. On bi izbacio jedan papir kako vidi BiH u daljem razvoju i šta su mogući kompromisi.
Međutim, mogu vam reći jednu stvar da mi ne možemo izbjeći ovaj sveopšti bosanski sabor. Mi Skupštinu ne možemo izbjeći, jer ona mora zauzeti stav ako sada neko lansira sasvim novi prijedlog koji je različit od Vens-Ovenovog plana.
PEJANOVIĆ: Kao politički sabor koga iniciraju partije političke ili je to sabor koji...
GANIĆ: Političke partije koje podliježu Skupštini. Mi kao država BiH moramo imati svoj prijedlog. A ne mi da raspravljamo sad o svakom prijedlogu koji neko postavi. Mi moramo otići u Ženevu sa svojim prijedlogom. Sada je pitanje mehanike kako će se on napraviti, ali ga mora Skupština potvrditi prije nego on ode u Ženevu.
IZETBEGOVIĆ: Izvoli, Miro.
MIRO LAZOVIĆ: Mislim da je veoma značajno precizirati neke stvari i dogovoriti se. Čini se bez obzira na sve probleme, koji su bili možda i u radu ovog predsjedništva, pa i neka izlaganja koja su se ispoljavala u toku sjednica, nisu razlog da ne nastavimo dalje raditi i usaglašavati te stavove. Na bazi iskustva kojeg smo imali putujući ovih tri-četiri dana mogla se spoznati jedna notorna istina, činjenica da svijet i oni s kojima smo razgovarali izuzetno cijene napore kojima Predsjedništvo pokušava da se stavi u funkciju glavnog organa u državi i da pregovarački proces ne ide mimo njega. Međutim, ono što je bitno to su već neki napomenuli da ovo predsjedništvo do sada možda iz poznatih razloga nije bilo u mogućnosti da djeluje jedinstveno i da izgradi političke stavove sa kojima će i Zapad i svijet i kopredsjedavajuće prisiliti da razmišljaju o nekim idejama Predsjedništva. Ovo predsjedništvo je bilo stalno u defanzivnoj ulozi. Ono stalno se određivalo prema prijedlozima drugih. I uvijek smo igrali crnim figurama, neko je igrao bijelim figurama. Mislim da tu ulogu moramo mijenjati. Mislim da je stvorena jedna solidna situacija u kojoj Predsjedništvo može da tako kažem u korist i ovog predsjedništva i u korist Bosne i Hercegovine naći jedno političko rješenje koje će odgovarati tri naroda i svim građanima BiH.
Ja bih izišao da se precizno dogovorimo. I o radu i o vremenu. Neophodno je izraditi jednu platformu, ali s obzirom na to da danas četiri člana ili tri idu iz Sarajeva nepohodno je uspostaviti kontakte s njima. Ili sada utvrditi makar osnovne polazne elemente izgradnje te platforme da bi ljudi, koji će otići danas iz Sarajeva mogli isto, na bazi tih elemenata, doći na sastanak ili u Zagreb ili u Tuzlu sa određenim prijedlozima. Nisam sklon da odmah prvi dan Oven i Stoltenberg dođu na taj sastanak prije nego što mi usaglasimo svoja mišljenja. Znači, s ovim ljudima kojih neće biti u Sarajevu, a koji će doći sa svojim prijedlozima, i vjerovatno će konsultovati svoje partije itd. i da onda eventualno u Zagrebu u Ambasadi prvi dan radimo zajedno. Samo mi. Da drugi dan gospodin Stoltenberg i lord Oven dođu i po mogućnosti na već pripremljen teren. Da se pred njima ne polariziramo ponovo nekim idejama i nekim drugim prijedlozima. Da pokušamo mi izgraditi svoj stav i svoje prijedloge koje ćemo njima predočiti da je ovo stav Predsjedništva.
U međuvremenu prihvatam ideje da se treba konsultovati šira baza ovdje u Sarajevu. Ali ne prihvatam apriori stav konstituisanja sveopšteg sabora koji će se zadržati samo na jednom uskom lokalnom nivou. I to sarajevskom nivou. Za mene je BiH i u Banjaluci. Prema tome, treba tražiti mišljenja i tih ljudi ako hoćemo sveopšti bosanskohercegovački sabor. To je već krupna ideja i sigurno bi bilo najbolje kad bi se ona mogla organizovati onda bismo znali šta ljudi misle. Skupština će dati svoj sud o ovome, ali ja bih težio organizovanju Skupštine tek nakon usvojenog papira ovog Predsjedništva. Ukoliko ga mi uspijemo izgraditi, onda nema problema da ga Skupština neće prihvatiti. I onda će sigurno i poslanici HDZ doći na tu skupštinu ukoliko iza tog papira stoji rukovodstvo HDZ.
Treba političke poteze izvlačiti iz poruka svijeta koje nam šalju. Jer ne možemo ići mimo poruka svijeta. BiH će se sačuvati ukoliko to svijet želi i ukoliko se mi ovdje na neki način pokušamo dogovoriti. Te poruke svijeta, barem koliko sam ih ja shvatio to je suverenost, nezavisnost i integritet BiH na bazi londonske konferencije, na bazi principa Vens-Ovenovog plana i zadnje deklaracije iz Kopenhagena... i realnom stanju na prostorima BiH. To znači da moramo zahvatiti sve regije BiH. Mislim da bismo pod broj jedan morali razmisliti o stvaranju ambijenta u kojem ćemo raditi sve ove poslove. Da bismo ga stvorili trebamo, pod broj jedan, sebe disciplinirati. Naime, mi smo navikli da svako razmišlja na svoj način. Međutim, očigledno neki ljudi imaju jedan ustaljeni stil. Mislim taj kliše je otrcan i mislim da ljudi, štaviše ne primjećuju, a jako prodaju nam pamet, da više se ne ne mogu ni slušati.
Drugo, da se usudi na primjer Rasim Delić ovdje da napiše pismo Stoltenbergu i lordu Ovenu. I to je sasvim u redu. Ali to pismo ne mora biti javno, jer je ono urađeno više radi medija da to Sarajevo i drugi da odu, kako se član Vrhovne komande i komandant Štaba ne slažu. Mislim ako je to cilj? Ili ako je cilj da se minimizira vrijednost Fikreta Abdića, onda su tu prešli jer o meni su toliko lajali na radiju i baljezgali i šarali po novinama, da to nije na zemljinoj kugli. A za mene nije bitno, ja nisam osjetljiv, a i volim to. Neka se to dešava. Međutim, da se sada, mi smo pročitali Ovenu i Stoltenbergu. Oni nisu to dobili. Mislim da Rasim treba to poslati jer neka je greška u slanju. Služba mu to ne šalje. Ako je to otišlo samo radi štampe, onda je to još opasnije i mislim da je to kriminalni akt perse od koga se Predsjedništvo naše države mora ograditi. A ako je već namjera da se pošalje, neka se pošalje jer nije stiglo. Ni lord Ovenu ni Stoltenbergu. E sada, to pismo se šalje kao vojna tajna Ovenu, ali u zaglavlju pisanja da je učestvovao Fikret Abdić tu i tu i sad se to šalje 5. korpusu i šalje se na zadnju instancu, ne samo u brigadu, da se vojska upozna s tim. Molim vas, to spada u političku propagandu neviđene razmjere. Zato se krivično odgovara. To ne smije niko raditi. Tragedija je Rasima Delića što sam ja u posjedu, što ne može ptica ući u Bihaćki okrug. Znajući ja šta se dešava, o tome ćemo kad bude rasprava, a da moje oko ili uho ne osjeti, to je nedopustiv čin. I sada dok sam ja vani radio devet mjeseci na tom okrugu sad tim istim borcima se ja predstavljam na jedan drugi način. Što opet nije u redu.
Ne mogu se koristiti instituti sistema da se oni pretvaraju u neku mašineriju i propagandu protiv ljudi. Tu mora postojati jedna etika. I kad je riječ o medijima, ja osjećam potrebu, sad je najvažnije, da se ta cenzura na "Oslobođenje", na radio stvarno ukine, jer ja sam to primijetio, jer ja dam priopćenje vezano za odnose Hrvata i Muslimana, nema veze o oružanim snagama i demanti. Onda se još nekakav fosil digne sa radija koji sad daje neki komentar. Nikad to nije ni davao da bi iskoristio da govori o Fikretu kako je otišao, kako se trebao vratiti na posao, što nema veze s Ustavom, s poslovnikom o radu, s moralom, s karakterom, s ljudskošću, s novinarstvom, sa ne znam ni ja čim. Prema tome, mislim da moramo - sada je vrijeme i rat to nalaže, da se stvari razvijaju na pravi način i da sve ideje, sve kreacije dolaze do izražaja da se o njima govori, da se na njih primjećuje, ali da se institucije sistema moraju zaštititi od toga dok to ne budu oficijelna izjašnjavanja.
Jer ja nisam nikad nijednu naredbu napisao tako da nema tu potrebe. Jedino vojska može razgovarati tako. Ako je Alija potpisao naredbu neku, pa onda napisao ja drugu, onda neka on ne izvršu tu naredbu, jer ja nisam otišao tamo da pišem naredbe. O tome je riječ. I mislim da se mora vojska zaštititi politike u ovom vremenu i onda ćemo mi moći da djelujemo. Jednako kao što se moramo naučiti da sad spominjemo i Federaciju i protektorat i konfederaciju itd. i da se to sve vrti, dokazuje, odbacuje, prihvata, modificira, pretaka u ovom vremenu. To spada u taj ambijent o kojem ja sam htio da kažem ovo što sam rekao. (Nastaviće se)