Magnetofonski snimak 183. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 29. juna 1993. godine u 13.30 (3)
FRANJO BORAS: Međunarodne institucije koje su veoma zainteresirane za BiH zvanično su priznale i podržavaju ove dvije delegacije - hrvatskog i srpskog naroda na čelu sa Karadžićem odnosno Bobanom. Svidjalo se to nekome ili ne svidjalo ovdje, to su dvije delegacije koje autoritativno i legitimno vode razgovore ispred ta dva naroda. Boban i njegova delegacija legitimno vode razgovore u ime hrvatskog naroda. Nas tri člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda ga podržavamo, priznajemo i zato inzistiramo da treći - muslimanski narod, a svugdje u Evropi i kod Ujedinjenih naroda, traži se o budućem uređenju BiH dogovor tri naroda. Predsjedništvo nikad neće moći, ako se stavi na jednu stranu i ono bude mimo, hajdemo reći mimo ove dvije delegacije, tražili buduće uređenje BiH neće ga nikad naći i dovešćemo se u još težu situaciju nego što smo se doveli. I ja odgovorno ovdje tvrdim da je Predsjedništvo u velikoj mjeri odgovorno za ovakvo stanje u BiH. Upravo zato što je stalno imalo nekakvu svoju inicijativu na čelu s predsjednikom Predsjedništva, potpisivalo neke tamo konvencije, dogovore... Uzmimo onaj dogovor u Lisabonu l8.3. prošle godine. Gospodine Alija, vi ste ga potpisali. Tada je u toj konvenciji bilo predviđeno konfederalno uređenje Bosne i Hercegovine. Vi ste ga potpisali. I da smo se pridržavali, rata ne bi bilo u BiH. A evo, nakon tolikih razaranja, ubistava, proganjanja itd. ponovo smo se vratili konfederalnom uređenju. Ponovo. I da vas uvjerim, Evropa to podržava. I ministarska trojka iz EZ-a su na ... Da se odviknemo ćorava posla, da tražimo sad Predsjedništvo, pa nekakav sabor, pa političke opozicione partije. Molim vas, samo zaplićete s tim nekakvim svojim. Ne znam kako bih to nazvao. Realno shvatimo situaciju. Realna situacija je ovakva kakva je. Mi moramo prihvatiti razgovore tri naroda, a Predsjedništvo da koordinira i da čuva integritet BiH. A kako će buduće uređenje BiH biti, to skoro najmanje zavisi o Predsjedništvu. Najmanje. To treba da se dogovore tri naroda, odnosno realnih snaga koje su prisutne u BiH.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Samo, Franjo, da te ispravim, ništa nije u Lisabonu potpisano. Malo provjeri pa ćeš vidjeti da tamo ništa nije potpisano. Tamo su trajali razgovori i prekinuti su bili ratom. Pregovori bi bili prekinuti i ova situacija. Najbolje je danas okriviti nekoga da je kriv za situaciju u BiH. Kriv je napad na BiH. Nije Sarajevo srušilo Predsjedništvo ni pregovori nego ovi što gađaju odozgo. Oni su srušili grad. I Mostar je srušen sad sa dvije strane.
FIKRET ABDIĆ: Ja sam govorio. Ne može biti povod za bilo koju partiju, imala najviše ili najmanje glasova, da... Ako ja kao član Predsjedništva govorim o jednom modelu. Ja govorim o njemu, zalažem se da ja prodajem Bosnu, to ne smije govoriti, jer ja ne prodajem. Prvo, ja još nemam prijedlog kako da se muslimanski narod izjasni. Ja razmišljam na koji način. Na koji način je moj prijedlog. To ne znači da će biti usvojen. Razumiješ? Da li će to biti na nivou BiH, hoće li to biti regionalno, koji je to oblik. Ali najveći broj ljudi, građani, dakle narod muslimanski mora doći do izražaja. Ja ga ne mislim ni prodavati niti ga mislim od koga kupovati, itd. Ali ja kad radim, obilazim, pišem, razgovaram, ne mogu ja biti hvatan na neke riječi i sad neko će nekog Senada Avdića, koji je juče za Zgonjanina, danas za Aliju, sutra za Lazovića, prekosutra za mene. Taj će pisati šta god naručiš. To mora biti naš stil. Moramo usmjeriti Predsjedništvo.
IZETBEGOVIĆ: Da razlikujemo šta pišu novinari i šta mi govorimo. Novinari pišu i o meni i o tebi i o drugima kako ko gdje. Pustimo mi šta su novinari. Uvijek novinari rade za nekog.
MILE AKMADŽIĆ: Ovo što je gospodin Boras rekao to ima duboku političku podršku. Ne možete vi sada reći mi 7:3, to što vi Hrvati mislite mačku o rep. I ne možete reći, gospodine Čampara, to piše u Ustavu. Politika je ovo, život je ovo, mi povijest pišemo, budućnost svoju pišemo. Pogotovo ako stvari mogu ići tako i tako. Zbog takvog pristupa, ljudi moji, teško je dati takvu ocjenu da ratujemo. Ima duboka pozadina. Mi moramo pokušati odlučiti konsenzusom što je moguće više i moramo da se uvjeravamo u ispravnost. Ovo je generalno. Mislim da je ovo nakon pola godine kad se nađemo ovdje, osim u Zagrebu.
IZETBEGOVIĆ: Da li možemo dogovoriti da stav Predsjedništva na neki način izrazi jedna komisija u sastavu Ganić, Lasić i Lazović - tri čovjeka pa neka ona konsultuje dalje. Ali tri čovjeka neka na neki način pokušaju formulirati zajednički stav Predsjedništva. Lakše će se njih trojica raspravljati. Svako od njih predstavlja jednu tendenciju, ima svoje gledište nekakvo. Da se pokuša da se uskladi na neki način. Da onda kontaktira. Neka konsultuje koga god hoće. Neka sazove stranke. Neka pokušaju da nađu zajednički stav. Možda i mogu uspjeti.
LASIĆ: Nemam ništa protiv toga da budem ja i Miro Lazović, ali ja bih volio kad bih bio član Predsjedništva tređi član jer je Miro predsjednik Skupštine. Mene je jako obeshrabrilo što je govorio Fikret Abdić. Ne znam u kakvom je svojstvu gospodin Delić to pismo napisao ali, moram reći, ono predstavlja pravno... kriminal. Ono je gotovo poziv na linč čovjeka. Mislim da se tu postavlja vrlo veliko pitanje odgovornosti gospodina Delića ako je to pismo on napisao i ako je poslao. Ne zaboravimo da je F. Abdić član Predsjedništva koje je Vrhovna komanda i prema tome i dio te komande.
IZETBEGOVIĆ: Oko sljedeće sjednice, da predložimo. Dakle, ostavili smo mjesto, vrijeme priprema. Mjesto - predloženo je bilo Zenica, Tuzla imaju sad neki prijedlog i Zagreb. Da vidimo šta ćemo izabrati. Vrijeme - najmanje sedam dana. Prijedlog platforme - tri čovjeka. Rečeno je stavove.
Pazite, ja predlažem da ne dajemo pojedinačna saopštenja. Novinari će napisati ovaj je rekao ovo, onaj ono. Složili smo se o sljedećem, oko prve tačke: da se pripremaju sjednice i da se daje o glavnim pitanjima materijal, blagovremeno tako da se može na njega blagovremeno odgovoriti i reagovati. Tako da se sve inicijative članova Predsjedništva koje budu upućene moraju razmatrati na sjednici i o njima zauzeti stav bilo da budu odbijene, prihvaćene i obavijestiti o tome pokretača inicijative. Treća stvar, što se tiče prisustva sjednicama koje je pokrenuo predsjednik Izetbegović - pitanje prisustva, riješiti na slijedećoj sjednici da se to prouči. Naime, može se kazati da sam ja insistirao da se sjednicama prisustvuje što češće, da se uvažavaju ratni razlozi da se ne može stalno prisustvovati, ali da se ne mogu duga odsustva. Međutim, da je odluka o tom pitanju odložena. Što se tiče druge tačke dnevnog reda, riječ je o saopštenju, saglasili smo se s tim da se sljedeća sjednica održi ja predlažem u Zenici ili Tuzli, ne Zagrebu. Ako ne bude moguće ovdje, da se kaže u Ambasadi u Zagrebu. Da se prednost da mjestu u Bosni. Hoćemo li tako reći? Ali ako ne bude moguće, u Zagrebu.
MUFTIĆ: Da ne stavljamo u saopštenju ime mjesta.
IZETBEGOVIĆ: "Negdje u Bosni i Hercegovini", "na teritoriji BiH".
ABDIĆ: Ukoliko UNPROFOR garantuje sigurnost.
IZETBEGOVIĆ: Nabrojao bih Zenicu i Tuzlu. Zenica i Tuzla, a ako ne bude moguće, onda ćemo stupiti u dogovor, dogovorićemo gdje. Sljedeća sjednica ne prije sedam dana. Dalje, da stavove pripremi grupa u sastavu: Ganić, Lasić, Lazović. Da pokušaju da stvore stavove Predsjedništva, zajedničke stavove Predsjedništva o političkom rješenju BiH.
PEJANOVIĆ: Posljednji stav bi bio da se u pripremi te sjednice obave odgovarajuće konsultacije sa političkim i državnim strukturama u Republici. Takav mora biti stav. Koliko bude vrijeme dozvolilo. One počinju. One će ići, neće prestajati.
PEJANOVIĆ: Ja se izvinjavam, predsjedniče, o posljednjoj tački, pošto je Kemo izlazio on će pisati saopštenje. Ja sam insistirao da bude jedan od stavova. Da su se članovi Predsjedništva saglasili da će doprinijeti da Predsjedništvo radi kolektivno i u punom sazivu, da će tome biti prilagođena i mjesta održavanja sjednica. Molim vas, to je vrlo važan stav.
IZETBEGOVIĆ: Što se tiče budućeg održavanja sjednica. Što se tiče narednih sjednica da će u želji da se omogući prisustvo maksimalnog broja članova Predsjedništva i da se olakša to, da će se održavati, kako si rekao u punom sazivu. Da se nastoji da se prilagodi takvo mjesto da se može. I taj zaključak može da uđe.
PEJANOVIĆ: To je vezano za metod. A ja sam zaboravio oko metoda, ako može naknadno reći, zamoliću sve moje kolege da ostanemo u ovoj situaciji, da članovi Predsjedništva svojim individualnim izjavama ne idu izvan globalne politike Predsjedništva. Molim vas, ovo ide kao stav. Bile su dvije kritike, jedna predsjedniku i nama. Ako ćemo mi zagovarati jedno izjavama odlučivati drugo u Predsjedništvu, onda mi od autoriteta nemamo šta tražiti. Molim vas, ja sam to zaboravio, a prihvatam onu kritiku, predsjedniče. Ja prihvatam kritiku na sebe. Trudio sam se da moja nijedna izjava ne bude izvan... Predsjedništva, ali pozivam sve članove Predsjedništva i molim da bude u saopštenju da je Predsjedništvo saglasno u tome u zahtjevu da članovi Predsjedništva svojim individualnim izjavama ne idu izvan, da poštuju...
IZETBEGOVIĆ: Da se ne mimoilaze.
ABDIĆ: To možemo primiti k znanju, Mirko, ali ne treba pisati.
IZETBEGOVIĆ: Primaju k znanju, ali misle da ne treba ići u saopštenju. Evo kako glasi to pismo: "Juče su neke novinske agencije prenijele vijest da je gospodin Fikret Abdić izjavio da je spreman da pregovara sa Srbima i Hrvatima o prijedlogu Miloševića i Tuđmana o konfederaciji Bosne i Hercegovine. U vezi s ovom izjavom dužan sam vas izvijestiti", pismo se piše Ovenu i Stoltenbergu "da će Armija RBiH, kao i do sada, izvršavati samo odluke koje donosi legalno Predsjedništvo RBiH i potpiše predsjednik Predsjedništva gospodin Alija Izetbegović. Bilo kakve druge odluke ili stavove pojedinaca, pa i gospodina Abdića, izvan ove legalne procedure, ne obavezuju Armiju RBiH. Ovo je jednodušan stav GŠ Armije RBiH i svih njenih pet korpusa, uključujući i 5. korpus u Bihaću. Primite izraze moga poštovanja. Komandant ŠVK Rasim Delić".
ABDIĆ: Moja je primjedba - materijal koji sam predočio vama, dao i članovima Predsjedništva niko od vas nema pismo, njih sedam oni imaju, to je šira informacija završila je s ovim. Koja je upućena svim korpusima i na zadnju instancu do voda, analizirano kod boraca. To, kao tajna državna išla, vojna zapravo. To je suština. Suština je da se ne može l00.000 vojnika zbog toga što sam ja dao izjavu, a sad dalje svako ima svoje obrazloženje, ne može se pozivati da ide protiv mene njih l00.000 zbog toga. I nije to jedino. Ja ću vam dati drugom prilikom kakve je sve Sefer slao nedopustive materijale u 5. korpus i dalje koji ruše, prvo OS, drugo ruše Predsjedništvo, a to znači to je jedina institucija demokratska koja je ostala na životu. Znači, ruše državu.
IZETBEGOVIĆ: Ja u pismu Delića nalazim potvrdu da će on postupati jedino po zahtjevima legalnog Predsjedništva. A šta je Sefer, šta je prije toga? Ali ovo što se tiče ove izjave ona ne kaže da mora tako i tako biti. Nego kaže "ono što zaključi legalno Predsjedništvo mi ćemo tako postupati". Jer mogu vam reći da je pitanje konfederalizacije ovdje za nekog sirće u oko.
ABDIĆ: Ovo ne može biti reakcija komandanta na člana Vrhovne komande što je govorio. Nemamo vremena, ja mogu knjigu napisati oko toga. Ja mogu, meni odgovara ovo kao izazov. Ja okupim 150 novinara i odem u Zagreb, Ljubljanu. Meni to odgovara. To smeta Bosni, a meni odgovara. Sa mnom ne može to, ja volim to tako. Ali to ne vodi ničem.
LAZOVIĆ: Da se zauzme generalni stav da vojska ne daje nikakve izjave političke prirode dok Predsjedništvo ne donese konačnu odluku.
GANIĆ: Mi smo u teškoj situaciji. Zbog mira u državi i zbog sigurnosti svih građana, nekad je značajno da se neke stvari kažu.
AKMADŽIĆ: Ovo ovdje je nedopustivo. To ima samo tu svoju formu da se vojni zapovjednik tako oglašava. Ne može vojni zapovjednik komentirati političke izjave člana šefa države. Tada nema države, ljudi. A mi možemo imati državu ako hoćemo, a možemo nemati ako hoćemo. Ali ja se nadam da ćemo imati. Ne smije to, neka ostane na tome, ali ubuduće ne može tako da se radi.
IZETBEGOVIĆ: Samo je problem ovdje ko je šef države. Šef države je Predsjedništvo, a ne pojedinci. A pojedinci isto tako ne bi trebalo da daju izjave koje su od takvog političkog značaja.
ABDIĆ: Izvini Alija, znači konsultovati se i s tobom? I ti dijeliš to mišljenje. Ne može to, to nema pravo. Ni ti i Ganić ako se dogovorite, Rasim vam to ne smije raditi. Nemam vremena sad tebi objašnjavati. To je nedopustivo, pazi. Jer koliko ja imam primjedbi - ti si bio na putu, pričao, Haris pričao, Ganić dao izjave, kad sam se ja oglasio i rekao Izetbegović nije smio ovo i ovo.
IZETBEGOVIĆ: Nisam ni davao izjave koje odskaču.
ABDIĆ: Kako ne, Alija, šta si sve izjavljivao. Možemo i to staviti na dnevni red. Od višestranačkih izbora predlažem da članovi Predsjedništva, sve kako su se oglašavali, da stavimo i to. Ja sam bio najoprezniji.
IZETBEGOVIĆ: Ja nisam bio jako oprezan, mogu vam reći. Kad se radilo o suverenitetu BiH.
PEJANOVIĆ: Armija i njen vrh ne treba da se miješa u politička pitanja. I to naročito u politička pitanja iz nadležnosti Predsjedništva. Ima pravo da traži od Predsjedništva, direktno kao član Predsjedništva pismeno, na svoj zahtjev da se Predsjedništvo izjasni o nekom pitanju koje je potrebno njoj da drži red u Armiji. Ima na to pravo i ima pravo od vas tražiti i sviju nas.
ABDIĆ: Nema, Mirko, ni to.
PEJANOVIĆ: Ima pravo, dozvoli, Fikrete, pusti me da govorim. Armija je naša i ona ima pravo tražiti od nas politički stav o nekom pitanju koji joj treba da bi upravljala Armijom.
IZETBEGOVIĆ: Ima pravo Armija uvijek kazati slušaću Predsjedništvo u svim prilikama.
PEJANOVIĆ: To je čista stvar. Međutim, principijelno ne treba Armija ići u političke izjave i njen pres-biro se toga mora čuvati. Komandante, uzmite sad samo kritiku. Dozvoli da dovršim, Fikrete. Može biti ukor, kritika. Ovo nije prvi put da vrh naše armije tako radi. Imao je kritiku zbog toga nekoliko puta i smjenu zbog toga, pored ostalog. Nemojte da Armija ide u politička pitanja. Ja to generalno govorim.
ABDIĆ: Ovo što je napisano ne može ići korpusu, brigadama i drugim formacijama i biti razmatrano i zvati l00.000 vojnika protiv člana Vrhovne komande. To je ključ, nemojte vi meni.
LASIĆ: General Mak Artur je bio smijenjen zbog jedne male izjave političke, a bio je jedan od najslavnijih američkih generala. Tako se radi u demokracijama.
BORAS: Na polasku, na budućim sjednicama Predsjedništva izvan Sarajeva obavezno treba prisustvovati generalni tajnik.
IZETBEGOVIĆ: Vi donesite uredbu o izmjeni uredbe kojima se tamo TO mijenja u oružane snage, pa onda to obuhvata sve.
JERKO DOKO: Ne, to je već urađeno. Ali mogu li ja predložiti da o ovom problemu Mario i gospodin Avdo i Mušir neka malo prouče pa nam predlože izmjene ako treba nešto? Mislim da je puno bitno u kretanju daljem razvoju događaja.
MUŠIR: Mi smo poslije, vidjećete kod ovih činova, usaglašavali sa HVO-om kada smo usaglašavali činove oznake ovo što vi nosite na bluzi i to.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, ovim pravilima regulirano je pravo i dužnost nošenja, unošenja, vrsta uniforme za pojedine rodove. Osnovna boja uniformi - maslinastozelena. Zatim je data šema odbrambenih snaga BiH, koje se sastoje od Armije, MUP-a i drugih regularnih naoružanih sastava. Ovdje je dat pregled armijskih obilježja, to su grb, zastava, obilježja za članove Predsjedništva, ministarstva, činovnike, generala, vojnika kao i druga armijska obilježja. Ovdje predlažem da se ovo usvoji. Ima li tu primjedaba? Je li tu postoji saglasnost? Postoji. Da mi prihvatimo ovo. Može li? Može. Evo tačka šest prihvaćena. Tačka sedam Prijedlog pravila službe u Armiji.
SVI: Usaglašeno. (Nastaviće se)