Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 18.10.1993. godine (5)
EJUB GANIĆ: Ja smatram da je ova ideja dobro primljena kod ljudi iz ekonomskog i pravnog savjeta. Jednostavno da sjednemo i razgovaramo s čovjekom koji bi htio da vodi Vladu. S kojim ljudima bi nosio taj program. Ako smatrate da bi to čovjeka stavilo u nezgodnu situaciju, može da bude sastanak zatvorenog tipa. Ima sad mlađih ljudi. Želio bih prethodno da nam ponude program i da čujemo pitanja i političara i stručnih ljudi. Prema tome, ovo nije vrijeme konfora da možemo uvijek pretpostavljati, nego jednostavno smatram da bi to bio jedan sastanak koji bi imao jednu povratnu spregu i kandidata. U UNIS-u, Tvrtko Nevjestić zna, mi smo praktikovali da nekad neke ljude koji su kandidati za direktora pozovemo i kažemo - dobro, kako bi ti vodio tu fabriku, kakav poslovodni odbor predlažeš, ko su ti ljudi, zašto itd. Onda on iznese taj program. Nekad oni znaju za drugog kandidata, nekada ne, kako mi odlučimo. Imali smo fantastičnih fabrika.
HARIS SILAJDŽIĆ: Ovo nije neki upravni odbor, ovo je Vlada.
GANIĆ: Ali radi se, govorim o Predsjedništvu.
SILAJDŽIĆ: Hoćemo li dati politički autoritet Vladi koji ona sada nema i dijelom zbog toga ne može da radi svoj posao. Onda je to u pitanju.
GANIĆ: Mi imamo pravo kao Predsjedništvo da pitamo mandatara sa kakvim timom misli da nastupi. Treba da kaže - ja ću biti mandatar, članovi Vlade bi bili ti i ti, razgovarao sa njim, vodio bi taj sektor. To je ta ideja.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ti kažeš, Harise, ako mu dadneš mandat nemaš povjerenja. Upravo o tome i govorimo. Mi sad proučavamo bismo li mu dali mandat ili ne. Prema prethodno utvrđenom. Ovako ide procedura: mi puno raspravljamo oko toga da li valja ili ne. Manja bi nesaglasnost bila kad ga čujemo ko je, šta je, kako misli raditi, itd. I onda dalje ide sastav Vlade. Inače, on sastavlja tim mukotrpno. On kasnije krene od jednog do drugog čovjeka. Onaj neće, onaj hoće, dani prolaze. Kad sastavi i donese ovdje, mi kažemo Vlada ne valja. Hajde Jovo nanovo. Mi nemamo za to puno vremena. Trebalo bi da imamo prekosutra i da zakosutra imamo Vladu. Mi na osnovu saslušanja kažemo evo mandat, dođi sutra pred Predsjedništvo s Vladom, izglasamo to i ide dalje odmah. A onako će to biti, on će poslije toga sakupljati ljude itd.
SILAJDŽIĆ: To su onda konsultacije, nije saslušanje.
IZETBGOVIĆ: Na osnovu toga ćeš vidjeti da li ćeš mu dati mandat ili ne. Ovako bi to bio stručniji i ekonomičniji način. Nije nimalo ponižavajući. To je praksa u svijetu.
SILAJDŽIĆ: U pitanju su konsultacije koje bi se obavile na jedan drugačiji način. Mi smo malo degradirali Vladu u ovom procesu samim tim što imamo kandidate koji odbijaju da budu predsjednici Vlade. Dakle, u tom procesu. Ovaj proces nije u redu. Imamo jedno mjesto koje niko neće. Morate priznati da to nije u redu. Ako bismo išli dalje, ovaj način ispitivanja itd. konsultacije privatne su sasvim u redu gdje je zaštićen čovjekov integritet. To je u redu. Ali ispitivanje, saslušavanje itd. dobićete onda kandidata, ali kandidata koji neće obaviti posao.
GANIĆ: Ne razumjem kakva je razlika između konsultacija i razgovora?
SILAJDŽIĆ: Konsultacije su s ljudima, kao što smo imali konsultacije - konsultacije mandataru Vlade, gdje se neće saznati da je čovjek odbio da bude predsjednik Vlade. To su konsultacije koje vršite vi, Predsjedništvo itd.
GANIĆ: Mi ne vršimo konsultacije dok ne čujemo kakav tim ima u vidu da predloži.
SILAJDŽIĆ: Zato imate kabinete po kojima se vrše konsultacije. A imamo sad situaciju da ljudi odbijaju da budu predsjednici Vlade. I, moram reći, odbijaju da budu ambasadori itd. Degradacija pozicija u Vladi.
GANIĆ: Ima dosta kandidata koji bi bili za Vladu.
IZETBEGOVIĆ: Nema problema, ali ima ljudi koji imaju bolje mjesto, mirnije, pa neće da ide s njega, što bi on sada ovdje. Mora se reći da je predsjednik Vlade danas biti u BiH - to je stravična stvar. Ni za kakvu naknadu biti predsjednik Vlade. Nije to plata privilegija. Naravno da mnogi ljudi bježe zato što je to mučan posao, daleko teži nego biti predsjednik Predsjedništva, pogotovo član Predsjedništva.
MIRKO PEJANOVIĆ: Maloprije sam spominjao problem što Predsjedništvo u nedostatku Skupštine radi dva posla i imenuje mandatara i verifikuje mu program i sastav kabineta. I naša situacija je otežana u tome što ako mi odaberemo mandatara ne možemo još pokazati povjerenje za nešto što smo već unaprijed odlučili. Drugo, mandatar kad dobije povjerenje da bude mandatar, on je dobio i povjerenje da sastavi svoj tim i da ponudi svoj program i mi više o timu - tim više nije bitan, to je njegova odgovornost. On može pasti za mjesec dana ako ne provodi politiku. I ovdje će se Predsjedništvo, to je što sam dodatno razmišljao, javiti dva puta da sluša program. Možda mu može pomoći to da prethodno u internoj konsultaciji sazna šta ljudi predlažu. Međutim, ima jedno, ja ovdje nisam pobornik samo ovih pitanja i ne mislim da su ovo glavna pitanja - struktura Vlade. Postavlja se pitanje nama šta mi hoćemo od Vlade? A mi smo najodgovorniji za to kao Skupština. Kažem kao Skupština. Hoćemo li Vladu koja će voditi dalje rat ili ćemo Vladu koja će gledati ka miru? Ako je Vlada koja će dalje voditi rat, onda mora imati program zašto. Ako je Vlada koja će voditi rat i preći na mir, onda mora imati i za jedno i za drugo program. Molim vas, nama je pitanje vođenja oružane borbe i otpora glavno pitanje dok traje rat. Nama je pitanje vođenja mirovnog procesa dok traje mirovni proces. Uporedo s tim glavno pitanje. I nama je pitanje prehrane stanovništva glavno pitanje.
GANIĆ: Mirko, znamo ta pitanja. Ali ostavi ti to njemu. Pitaj to mandatara.
PEJANOVIĆ: Čekaj, ja sam tebe slušao. To su ta tri pitanja. Ako ćemo ići u prethodnu konsultaciju da čujemo šta kandidati mogu da ponude, to su ta tri pitanja koja ja predlažem da se saopšte kandidatima da mi u toj prethodnoj provjeri konsultacije hoćemo da čujemo njihovu viziju. Što ne isključuje i ovo da kaže kakav će sastav kabineta imati, kakvu strukuru Vlade itd.
IZETBEGOVIĆ: Može se to staviti tamo. Kad je rečeno program Vlade - on će reći da mu je program da zaključi mir po svaku cijenu. Pa prema tome, to će reći u programu. I opredijeliti se prema tome. Ali može se reći u programu - obaveznost: svoj stav o ratu i miru. Da ne preskoči tu stvar. To je programsko pitanje. To će reći u programu šta on hoće da radi. A onda, ako bi se šta prešutalo što te zanima, ti ćeš ga onda upitati to. Treba voditi računa o nadležnosti Vlade.
PEJANOVIĆ: Dozvolite, predsjedniče.
IZETBEGOVIĆ: Je li to programsko pitanje. Metnemo u program i neka odredi svoj stav prema tom pitanju. Hajmo dalje. Ne možemo nijednu stvar izvesti na kraj, imamo sto nekakvih gledišta. Nekad mi se čini da je diktatura najbolji sistem vlasti, u vražju mater, ovom nema kraja. Kad imam sjednicu Predsjedništva, počne me boljeti stomak dan ranije. Ne može se ništa riješiti. Niti se može riješiti u ovakvom predsjedništvu ništa. Dakle, šta ćemo s Vladom. Hoćemo li mandatara nepoznatom ili ga izvesti ovdje da kaže šta hoće, šta neće. Kako ćemo? Ja sam se suočio s tim pitanjem jer sam imao pet-šest ljudi koji bi mogli da dođu u obzir. Mi bismo se tu oko toga, ne bismo se mogli saglasiti za sedam dana. Ako izađemo na razgovor s ljudima, onda ćemo se valjda ubijediti. Vidjećemo, ovaj je ubjedljivije branio svoj stav, ovaj zastupa, ovaj ima jasnije stavove u pitanju mira, rata, hrane, izbjeglica, konvoja itd. Ovaj drugi zbunjeno odgovara, ne zna šta hode generalno itd. Ja bih lično rado od njih čuo svakog. Sjednite zajedno s njim pa popričajte zajedno. Ako hoćete možemo mi kao Predsjedništvo da ga saslušamo. Samo mislim da mi nismo dovoljno stručni ljudi. Ima mnogo pitanja koje bi im trebao postaviti privrednik, pravnik, političar itd. Tako da znamo kad nekom povjerimo mandat da smo time uglavnom posao završili. Mada ćemo mi formalno na jednoj sjednici od 15 minuta prihvatiti njegov tim sutra i njegov program. I kazati to je gotovo. Bila bi stvar gotova tako. Bilo bi dobro da tu ne bude prisutna javnost. Da ne bude javni nego zatvoreni razgovor na kome novinari mogu da dođu ispočetka da znaju o čemu se radi, a da se razgovori vode iza zatvorenih vrata. Dajte da nešto riješimo.
GANIĆ: Možemo li upitati tog čovjeka s kim misli i kako misli raditi? Sve se svodi na to.
IZETBEGOVIĆ: Hoćemo li postupiti na taj način? Zamolio bih da mandatare, ko ima interesa i želje da ih istakne, neka to uradi. Jer prije tri dana je bio u novinama, Filipović izjavljuje, ako se nema kaži mi smo u roku od jednog dana reći mandatara i program i sve skupa. I znam da to nije tako lako.
MIRO LAZOVIĆ: Predsjedništvo ističe mandatara.
IZETBEGOVIĆ: Rečeno je da će se u konsultacijama mene obavijestiti o tome.
LAZOVIĆ: Ne može se ni problem mandatara riješiti prije nego što se riješi Predsjedništvo.
IZETBEGOVIĆ: Predsjedništvo postoji.
LAZOVIĆ: Postoji suženo.
IZETBEGOVIĆ: Nećemo odlagati Vladu za 15-20 dana.
PEJANOVIĆ: Da vidimo od koga tražimo prijedloge za mandatara. Da prethodno izvrši ponudu. SDA je ponudila. Tražimo od opozicije i? To je sve?
IZETBEGOVIĆ: Hoćete li vi predlagati nekoga? Ako ga predložite, učinite to do sutra u 17 sati, molim vas. Ako do 17 sati ne uradite to, znači, nemate namjeru. Mi ćemo sutra definitivno donijeti odluku o proceduri za mandatara.
G. Hadžo Efendić je dao jedan podnesak kojim se zahvaljuje na izboru za ambasadora u Austriji i traži da se o tome obavijesti Predsjedništvo i moli da ga se razriješi te dužnosti. Naime, nije riječ o razrješenju, nego se zahvaljuje se na tome. Dakle, da se povuče njegovo imenovanje. Rekao bih vam u vezi s ovom stvari. Ja i Silajdžić smo predložili Efendiću da se prihvati te dužnosti i na osnovu toga smo učinili takav prijedlog. Zašto? Hoću vam reći i to, reći ću i javno, prvom prilikom kad budem mogao, Hadžo Efendić nije tražio da se imenuje nigdje vani kao što to traže neki drugi ljudi. Ima ljudi pa traže. Efendić nije čovjek koji je to ikad rekao. Mi smo smatrali, pošto je ambasada u Beču za nas trenutno najvažnija ambasada na svijetu, jer je zbog situacije kakva jeste praktički čitav niz službi MIP-a je koncentrisan u Beč. To je za nas trenutno najvažnija ambasada i vjerovatno će ostati dugo vremena takva. Trebao nam je siguran i pošten čovjek. Gore se nalaze i sredstva MIP-a. Gore je blagajna MIP-a, koja bi bila u Sarajevu da nije stanje kakvo jeste. Potrebno je da neko ipak bude i na tim sredstvima. To su bili motivi zbog čega smo mi predložili Hadžu. Hadžo se mislio 24 sata i nije dao odgovor. Pred samu sjednicu pomalo sam ljutito rekao da se zatraži od njega mišljenje - ako hoće hoće, ako neće neka kaže da neće. Da znam na čemu sam. Idem na sjednicu nemam prijedloga. Onda je Hadžo rekao dobro, neka Predsjedništvo procijeni i kako god procijeni ja ću to prihvatiti. Mi smo prihvatili njegovu kandidaturu. I sad mislim da ti razlozi stoje i ja bih predložio da Predsjedništvo ne usvoji ostavku koja je očigledno motivisana izvjesnim bockanjima. Javnost, koga god imenujemo, narod ga izloži neugodnostima.
Javnost je osjetljiva da neko ide vani. Ta ista javnost me proziva kako to da za godinu i po dana nemate ambasadora u Vašingtonu. Ako ga postavimo biće napadan što ide i izvlači se. Hadžo nije ovdje ničiji rođak, nisam ga znao do prije godinu i po dan dok se nisam vidio s njim u stranci itd. Prema tome, niko ga ne gura iz tih razloga. U njemu smo našli sigurnog čovjeka. Prema tome, prediožio bih da Hadžo ne insistira na svojoj ostavci, a mi da ostanemo pri svojoj odluci od prije l0-15 dana i da to obrazložimo javno. Da kažemo Hadžo Efendić je podnio ostavku. Predsjedništvo je nije usvojilo iz tih i tih razloga. Jer konačno trebamo popuniti to mjesto kao što trebamo popuniti mjesto u Vašingtonu i Bonu i ništa ne čekati nikoga. Dugo vremena držimo otvorene pozicije na vrlo važnim mjestima. I trebamo ubuduće, ako neko bude napadnut, mi izaći u zaštitu čovjeka i kazati kako stvari stoje, što se tiče Hadže uzimam na sebe da prvom prilikom objasnim kako je stvar stajala. Može to uraditi i Silajdžić ako bude u prilici da to kaže - da objasni stvar. Mada se MIP mogao javiti odmah čim su bile ove reakcije da kaže to je tako išlo. Zaista je ljudima neprijatno. Izlazi da ljudi traže da idu van iz ovog pakla. Međutim, ovdje stvari tako ne stoje.
SILAJDŽIĆ: Stoji ova primjedba, predsjedniče, da se MIP mogao javiti. Međutim, ja sam bio iznenađen, Hadžo nije sa mnom razgovarao o tome. Trebao je to da učini. Istovremeno ću posvjedočiti da Hadžo ni u jednom momentu nije to tražio niti je to bila njegova ideja. Neću ponavljati, ali ću reći nešto drugo. Mi smo zbog stava HDZ, znate svi da smo tražili saradnju i nije došlo do toga, da smo zbog toga zakasnili u popunjavanju nekih vrlo važnih mjesta. Mi imamo milion ljudi vani. Isto su tako složeni problemi kao i ovdje. Imamo negdje ključna mjesta koja moramo popuniti. Predsjednik je rekao sve o mjestu u Beču. Ja u potpunosti podržavam predsjednika. Mislim da Hadžo ne bi trebao da insistira na ovome iz razloga koje je objasnio predsjednik, a i zbog toga da ne uvedemo princip prihvatanja mjesta zbog toga što je popularno ili nepopularno. Mnogi se od nas ne bi prihvatio nijednog mjesta ako je u pitanju popularnost ili nepopularnost.
Bogami, ima mjesta koje niko ne bi u ovom momentu prihvatio. Ali je situacija kakva je. Milion ljudi je vani, moramo imati jedan centar iz koga će se sve koordinirati. Taj centar je Beč. Imamo i taj račun, to je važna stvar, moramo imati čovjeka iz naše sredine za koga ćemo znati da taj posao obavlja dobro. Ja još smatram da su valjani razlozi zbog kojih je Hadžo bio kandidat i bio prihvaćen kao kandidat. Moja je preporuka da Predsjedništvo ne uvaži ovu ostavku. Hvala.
LAZOVIĆ: Mi smo na prošloj sjednici donijeli odluku i Hadžu izabrali za ambasadora u Beču. Razmišljajući o svim ovim elementima o čemu ste vi govorili i Haris, stvar je njegove volje. On je podnio ostavku i on mora razriješiti sam sa sobom tu dilemu. Da li ostaje pri ostavci ili ne. Ja lično sam glasao jednom za Hadžu i nema potrebe da drugi put glasam.
EFENDIĆ: Pošto ovako g. Lazović prebacuje lopticu meni, mislim da vi kao ljudi možete da shvatite situaciju. Nisam odlučio nego sam kazao neka odluči Predsjedništvo gdje sam korisniji. Ali povratkom s puta toliko sam doživio neugodnosti, toliko je bile negativnih reakcija da mi je to bio jedan ogroman teret i ispada kao da ja bježim, sklanjam se negdje itd. Mada nikada na to nisam mogao pomisliti. Iz tih razloga sam zamolio Predsjedništvo da me razriješi, naravno, to je to. Niko nije reagovao, niko nije kazao da to nije bila ni moja želja ni zahtjev. Prema tome, smatram da je greška bila i što je uopšte objavljeno.
IZETBEGOVIĆ: Predlažem da ovu ostavku odbijemo i da za to damo obrazloženje. Ko je za to? On je rekao da nama prepušta odluku. Hvala.
PEJANOVIĆ: Ja sam dao izjavu u ime Predsjedništva i rekao za vas svu trojicu da iza vas stoji rad. U "Večenjim novinama".
IZETBEGOVIĆ: Narod zadovoljava "Hadžo nije htio, mi smo rekli da mora". To ga zadovoljava. Istina da smo ga ubjeđivali da ide. To je istina. Istina da sam pred samu sjednicu rekao Bakiru reci Hadži da kaže da ili ne. Jer sam ga dva puta pitao telefonom. On kaže, nisam se još odlučio. Pravo da vam kažem, u velikoj sam dilemi tako mi je odgovarao. Nije polako poletio za toj dužnošću. Tačka šest. Ima riječ g. Silajdžić. (Nastaviće se)