Magnetofonski snimak sa redovne sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 26. novembra 1993. godine (4)
MUHAMED FILIPOVIĆ: Mi smo zaista napravili jedan prijedlog koji je bio cjelovit, koji je polazio da kažem od premisa vrlo precizno i zajedničko utvrđenih, ali baš zbog toga što je taj prijedlog bio jako dobar on nije mogao proći. Jer očito, kada smo se saglasili o ustavnim principima ostalo je sa decentralizacijom i provincijama, kada smo mi pokazali da je mogući model, ako se ide logično, zapravo onih teritorijalnih krugova koji su prirodno nastali, oni nisu i to se nije uklapalo tu i odmah je došlo do kuršlusa, upravo na ovom principu da je Evropa eklatantno prostor historijskog nastojanja unilateralnih nacionalnih država, toga nema u Aziji i Africi i u Americi, nemate nacionalne države, samo u Evropi su nastale nacionalne države i ratovi se vodili dugotrajni, i vjerski i nacionalni ratovi i Evropa je prostor ekvatantnog unilateralizma, vjerskog koji se kasnije pretvorio u nacionalni. Mi smo bili zaostali relikt jednog svijeta koji je bio protoevropski, prije nego što je Franačko carstvo uspostavilo princip unilateralizma krštanskog i eksterminiralo Jevreje, odnosno Arape, Maure i Jevreje sa Sicilije, Španije, iz južne Italije, ostali smo mi ovdje relikt, sada se dovršava jedna historija, mi ne smatramo da je to prava historija, ja smatram da je to posthistorija, sada, postmoderna, ovo je oblikovanje svijeta kroz tretman prostora, a ne kroz vrijeme historijsku dimenziju ljudskog, to su filozofska pitanja, ostavimo to, u ovom momentu imperativ je nama da spasimo narod, da dođemo do političkog rješenja, koje neće nam zatvoriti vrata za jednu budućnost normalno, to su naši zadaci koje imamo. Ako bismo postavili nekakve prevelike zadatke promašićemo osnovno, nažalost, ja sam velika pristalica integralne Bosne i mislim da je ona imala svoj rezon i historijski i objektivni. Ja se nadam jedino da neće moći funkcionirati usljed raznoraznih prije svega geopolitičkih faktora, da neće moći funkcionirati ovako konstituisana situacija, jer interpolacija srpske države između dva kraka hrvatske države i muslimanske države, onemogućiće prirodne funkcije toga prostora pa će prostor sada kao glavna sila razbiti te konstrukte pseudohistorijske i pseudopolitike. Mi smo suočeni sa ovim, idemo mi, gospodo, da nešto zaista učinimo, ako se mogne. Ako se ne mogne onda, što se kaže, Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ovo o čemu govorimo može se bolje plasirati u miru nego u ratu. Rat dalje goni stvari u negativnom smjeru, možda bi mir pod nekim pravičnim uslovima pružio mogućnost da se, ovdje imaju realisti i idealisti, idealisti imaju šansu u miru, u ratu je više nemaju nikako. Ovi idealisti, evo za njih šanse ali u miru, hajdemo spasiti u nekim uvjetima neki mir, stvoriti mogućnosti, pa neka idealisti stupe na scenu pa neka pokušavaju. Imaće sasvim sigurno tu podršku svih ljudi dobre volje u Bosni i Hercegovini, ali to je u miru šansa, u ratu - vjerujte - idealisti gube svaku šansu. Jednostavno vidite da više nije ni realizam, u pitanju je ono što bi mogli naturalizmom, to je ono kada imate sve, sve sile negativne na terenu, kada kaplari komanduju šta će se dogoditi, kada se domaćini više ne pitaju, ni oni se više ne pitaju nego kaplari, banda i kriminalci na kraju balade. Hajdemo taj proces da taj jedan tok događaja zaustavimo i da pokušamo da ovdje i da spasimo ovo Bosne što se može spasiti, inače će Mladić zauzeti polako s jedne strane i Boban s druge strane, i zatvoriće se vrata Bosni, i hajdemo dok to nije kasno da spasimo šta možemo, jer se uvijek tu držimo. Evo, neki dan su napali, ovaj naš razgovor liči na filozofiju čak na krajnji prakticizam, ali prakticizam imate sinhronizovan napad na Olovo i na Fojnicu, pokušavaju da to razbiju, rat pruža šansu da se dogovorimo da nam prave još nekakve nove pasjaluke. Ako to raskinu, džaba ćemo mi dalje pričati o ovome ili onome.
Ovo što govori prof. Filipović, dok je on razgovarao ja sam razmišljao, zašto se Austrougarska raspala višenacionalna država, nije Evropi odgovaralo jer koncept nacionalnih država nije održiv, Turska se raspala kao, pa komunističko carstvo, Sovjetski Savez se raspao, evo usred Evrope Slovačka i vrlo jedan gorak primjer za nekakve ljude koji nekako sanjaju pomalo, možda gorči od svih drugih, ovaj čehoslovački slučaj usred Evrope, ne mogu se te dvije Slovačka i Češka, nisu mogle se i nisu ostale zajedno, i taj naravno proces, i taj proces je prije toga uhvatio Jugoslaviju pa sada zahvata Bosnu i Hercegovinu mnogi ljudi kažu to je dovršavanje jednog procesa formiranja nacionalnih država u Evropi, jedan kraj procesa mi smo zakasnili u tom procesu i to se događa ovdje. Evo sa tim mislima neka ide delegacija u Ženevu i neka pokuša spasiti što se spasiti može. Ja bih vam se zahvalio.
……
EJUP GANIĆ: Ja mislim da je bilo dosta propusta i tačno je to da smo mi izgubili neke teritorije da su neki ljudi izginuli, da je možda bilo bolje komandovanje.
Ne bih se mogao složiti s tim, mislim, Harise, mi smo duže bili ovdje u prvom dijelu rata od tebe i svakodnevno smo pratili te informacije, ja ne znam ali što se tiče ovih nekakvih saslušanja i te analize što je bila, dobili smo ovo kao što smo čuli kao što kaže predsjednik, ja nemam tu šta da dodam, ali smatram da bi trebalo napraviti postavljenje na osnovu nekih rezultata koji su dosta ljudi postigli.
Što se tiče ovog konkretno Halilovića, on je bio na čelu glavnog štaba, zatim je bio na čelu, bio je načelnik glavnog štaba i mislim da ima neke određene zasluge za svoj rad, smatram da i Šiber ima itd. Čak smatram ako bi se poređalo mnoštvo dosadašnjih zasluga da bi Haliloviću trebao da pripadne ovaj čin divizijskog generala, na osnovu dosadašnjeg rada, formiranja vojske, formiranja Patriotske lige i određenih rezultata.
Jer mi smo s tim čovjekom ovdje u Predsjedništvu, ti nisi bio ovdje, nazirali smo te rezultate, nije bilo oružja, nije bilo, naravno mi imamo, odnosno imali smo jak pritisak od strane hrvatske politike zahtjeve da se Sefer Halilović pomjeri itd, i kasnije je došlo do određenih promjena u glavnom štabu, mislim da su ti pritisci kasnije povećani, tada su samo dodatni drugi ljudi itd, i ti komandanti su u stvari vodili te ratove na osnovu tih odluka Predsjedništva. Prema tome, ja vidim ovdje Halilovića. Što se tiče Šibera i Divjaka, oni su odavno tu bili to je jedna trojka, naravno Halilović je bio njima šef, ima najviše rezultata i smatram da bi on trebao da ide u čin divizijskog generala, sada gdje ćemo mi te ljude raspoređivati to znate kao na Univerzitetu vi imate profesor, redovni profesor, vanredni itd, ali ne može svako biti dekan, ne može svako biti rektor, međutim na osnovu navedenih rezultata mi bismo to tako morali poređati. Prema tome moj bi bio prijedlog da se Halilović unaprijedi u čin divizijskog generala na osnovu dosadašnjih ukupnih zasluga, vjerovatno on neće dalje gdje radi napredovati u smislu i ići će po nekakvim imate Ministarstvo odbrane, glavni štab itd.
Ne znam kod Šibera i kod Divjaka, tako sam bio sklon da i njih dvojica idu u čin divizijskog generala, pravo da vam kažem, a ovo ostalo da ostane kako jeste. Što se tiče ovih ljudi Bjelajca, Suljevića i Karića mi nismo, odnosno ja nisam imao nekakvih kontakata više sa njima, šta znam, ja sam mislio na neki način bio u tu situaciju da slušam te ljude, nije bilo dovoljno oružja, nije ni država bilo dovoljno organizira da pomogne vojsci da bolje odredi, mi smo, to je država u početku izvršena je izdaja u svakoj instituciji, od banke do opštine, tako da je vojska na primjer sama sebe organizirala.
Nekada nije niko mogao biti dekan, i čak i tada smo morali voditi računa o tim stvarima, nije mahala ni Caco odbranili Sarajevo, i Juka, Ćelo, i to tako.
…..
HARIS SILAJDŽIĆ: Da li je Sefer Halilović držao na vezi Ćelu ili nije?
RASIM DELIĆ: Jeste, po nekim pitanjima kada je riječ o…..
….
IZETBEGOVIĆ: Očigledno je sporan Halilović, i ova dva, to su trojica. Naime, ovo imenovanje očigledno je to i jedno političko pitanje, mi trenutno imamo jedno osjećanje kod sandžačkog dijela svijeta da se vrši kampanja protiv Sandžaklija, to se ne može zaustaviti, to je jednostavno zbog izvjesne koincidencije Halil, onaj novinar, ako se penzioniše ovaj Suljević, on je bio, a ne unaprijedi se ima se utisak kao da se vodi neka kampanja što izaziva velike probleme političke ovdje, a s druge strane jednu nemalu nepravdu izaziva, može dovesti do ozbiljnih stvari. Ovdje sandžački svijet je branio ove gore i ginuo je po Sarajevu, ja nisam doskoro znao, neki dan sam iz razgovora saznao i malo je čudno da ne znam tu situaciju, ali tri-četiri čovjeka u Sarajevu su Sandžaklije, ili porijeklom, ili neposredno tu, to nije nevažno šta ovdje 25.000 ljudi misli. Na kraju krajeva, u politici nije ni važno šta je sada istina, a svijet misli da su Sandžaklije negdje na tapetu, treba ih razuvjeriti u tu stvar, ako se to može, naravno nekoga ne treba pri tome amnestirati za krupne stvari, ovdje se što se tiče Sefera imalo samo od svih tih stvari koje se njemu spočitavaju, bio je saslušavan, pa ovo je pravna država, ustanovili da nema nikakvih krivičnih ili da ima krivičnih djela pokrenuo bi se krivični postupak protiv njega i gotovo, on jeste obavio jedan razgovor s onim Ćelom telefonski, ali nisu relevantni dokazi kada je riječ o sudu, jasna je stvar ali i taj razgovor je bio dosta neodređen.
Delić je bio dosta vani, naravno puno spontanog ima, to je naša armija rezultat nekakvih jednog broja zasluga dakle više faktora utiče u tome, same odbrane i nekakve spontane odbrane ljudi kao što je bilo u Sarajevu i na mnogim drugim mjestima, onda prije svega Patriotske lige, to je jedan organizovan način otpora koji je počeo, gdje je učestvovao jedan dobar broj ljudi i oficira, koji su bili izašli iz armije, među kojima je bio i Sefer, to je sasvim sigurno.
U tome svemu ne može se poreći i Halilova zasluga što se tiče Patriotske lige i kasnije organizacije, jer je on jedan vrijedan čovjek koji je radio, međutim imao je bube u glavi tu i tamo koje su tada nakon ovih svih problema, ja mislim da su one konačno ispirile, konačno, on je napravio neke propuste inače on bi bio sada na čelu armije, jer je to tako bivalo i skinut je sa toga mjesta pa je skinut sa ovog drugog mjesta, a negdje se moramo zaustaviti i vidjeti gdje je to otprilike da odmjerimo i zasluge i greške, a ne bismo trebali, mislim da bi trebali da povučemo taj potez zbog toga da umirimo situaciju među sandžačkim svijetom pa da se širi čak i na Sandžak preko granice Bosne i Hercegovine širi se u inostranstvu, jer neki dan su došle Sandžaklije i mi smo isključeni iz svega, od mjesne zajednice do vojske nema nas nigdje više, svugdje su nas istjerali, ja sam naredio, i rekli su ni u strani SDA koje smo nekada bili svi zdušno, nema nas ni tamo.
On je patriota čovjek, bio je šef operativnog odsjeka tamo, radio je koliko je znao, prešao je u godinama, ne bi trebalo sada to sve zaboraviti, pogotovo kada je riječ o njemu, i svježe su informacije pošto je Sandžaklija i ne može napredovati, nije u redu stvar. U Sarajevu živi 40.000-50.000 Sandžaklija i mogu vam reći mnogi su izgubili život braneći te linije i ginuli za Bosnu i Hercegovinu.
SILAJDŽIĆ: Molim vas lijepo, gospodine predsjedniče, ima li ovdje ijedan čovjek koji je rođen u Sarajevu, nema, ginu li možda Sarajlije ovdje, nema nijednog ovdje, mi ne možemo otkud je Sefer paradigma, mi Sandžaklije znamo i prije rata i prije 30 godina ovdje, u mojoj kući, mi znamo šta su Sandžaklije i kako se sa njima treba postupati.
I drugo što se oni prebrojavaju uopšte ovdje, otkud oni su meni dolazili, ja sam im rekao ko vam je dao pravo da se prebrojavate vi ovdje, sada bi Sarajlije trebale da se prebroje, nema nijedna ovdje delegacija Sarajlija nije došla da se prebroji, kakav je to mentalitet prebrajanja, ako ćemo živjeti u gradovima onda ćemo živjeti kao što se građanski živi, a ne prebrojavati se po plemenima. Ovdje, molim vas lijepo, nema nijednog Sarajlije, kako to objasniti.
GANIĆ: Moram reći da mi, da ova naša vojska ima relativno male gubitke u odnosu na agresora među vojnicima. Ja mislim da ova tri čovjeka Šiber, Divjak i Sefer Halilović su vodila skoro do godinu i po - dvije bili su na čelu te vojske, mislim Sefer je bio, međutim ja znam na primjer da ja, Hadžihasanović, koji je vrlo dobar čovjek, kada bi govorili kada se priključio došao je dosta kasnije bio je u Štabu kod Sefera i svi su ljudi prošli i uradili su i odabrani su manje-više od Šibera, Divjaka, Halilovića na prvo mjesto od ove trojice.
Ova trojica su bila jedno vrijeme i naišli smo na Rasima koji je na terenu u sjenci mnoge stvari uvezivao i radio logistiku, ja sam smatrao da ova tri čovjeka treba da dobiju prvenstveno Halilovića na osnovu zasluga čin brigadnog generala, a čak sam sklon pošto Divjak ide sklon je penziji, i Šiber ide na neku drugu djelatnost, ja sam vidio u Americi vrlo visok čin ima, ali je tamo bio pomoćnik, neki asistent političaru za ta pitanja, ova tri čovjeka predstavljaju jednu cjelinu koja je bila prisutna, a što se tiče Halilovića jedan vrlo spretan čovjek za organizaciju, stvari regulative vojne, to je vrlo komplikovano, vojsku ustrojiti je vrlo komplikovano, i mislim da bi svi ovi propusti koji su pravili o kojima je govorio i predsjednik naravno određuju da će neko biti na čelu armije ili neće biti, da li će sutra ići u diplomatiju ili neće, a ja zaista stojim na stanovištu da bi pored Halilovića predlažem još ova dva u činove divizijskih generala.
……
IZETBEGOVIĆ: Ugrožena grupa se prebrojava, ljudi iz Rogatice i Pračani, pa se ovdje spore, ali Sarajlije su u svome i ne prebrojavaju se.
SILAJDŽIĆ: Tome treba stati na put, deplasirano je to, nemojte molim vas od Sarajeva praviti Rogaticu nikakvu, onda ostani u Rogatici ali ako ćemo se prebrajati, onda će se i ovi početi prebrajati, pa će i oni svoje delegate početi slati. Hoće, rat je, predsjedniče, promijenile su se stvari, oni pitaju gdje smo sada ovdje, ovo je moj grad i sa punim pravom, i predsjednik Vlade je Sarajlija - (upadica sa mjesta). To su dočekali nakon vremena, ima li još nekoga? Koliko ih ima iz Bosanske Krajine da se razumijemo, i to je nekakav mentalitet, Dreković, Suljević. Halilović, nije zakinut, za Drekovića se izglasati, ako treba to, mada ja to kažem takav mentalitet ne treba stvarati. Ovaj treba da bude, neka bude, ali ovaj je kada su djeca ginula držao vezu sa Ćelom, treba vidjeti šta je to jer ja ne mogu ljudima objasniti to, jeste li unaprijedili toga, a gdje je odgovor na naše pitanje, zašto se ginulo tako kako se ginulo itd. Preko svega se može preći preko svakog pitanja, ali preko tog pitanja ne može se preći, tu nema hljeba, ali ginula su djeca usred dana na padini usred snijega ovako gore četnik on dolje, nikakve šanse ko ljese, ko odgovara niko, pa onda Poljine, drugi Trebević, tu je to.
….
IZETBEGOVIĆ: Predlažem, dakle, da u čin armijskog generala predvedemo gospodina Rasima Delića. Ostalo predlažem da odložimo donošenje odluke dok se neke stvari još ne ispitaju, ne obrazlože. I dalje biće potrebno, ovaj, Rasima da se problem odgovornosti... Ja sam je, i Haris je to više-puta, danas sam ponovo pričao, šta se događalo jer ne može biti da nema niko kriv. Kriv je neko, mada mi, ako objektivno gledamo, imalo se i dosta uspjeha, jer za mnoge ljude i sama činjenica da se 20 mjeseci uspijevamo oduprijeti i na dva fronta pokazuje da mnogi ljudi imaju zasluga i često se i ne znaju te zasluge. Odbijen je front na Olovu, Fojnicu, ne zna se tačno čija je zasluga, zasluga ko zna ko je sve tu doprinio da se ipak to uradi. Najvjerovatnije i komandanata i hrabrih vojnika i uskakanja ljudi u opasnost blagovremeno uglavnom uspijevamo da to odbranimo znači imaju ljudi zasluga za to, imaju neki ljudi i prava da dobiju čin da im se oda priznanje na taj način što će im se dati nekakav čin u vojsci, jer su mnoge stvari urađene u toj vojsci, to se i vidi kada se vojska obiđe vidi se tragovi ruku, neko je to mijesio, radio, napravio, nije to samo spontano samo po sebi. Vidite da je na svom mjestu kada se uđe u neku prostoriju, očigledno je da je ljudska ruka tu učinila, i znači i u vojsci je ljudska ruka, nije to spontano nastajalo. Bilo je dosta otpora vojske spontano, a bilo je dosta akcija i rada. Ja sam Halilovića i kritikovao i ružio više nego iko od vas, ali ima i njegovih zasluga u tome u periodu pogotovo 91. od oktobra 1991. do godinu dana, onda su počela razna lutanja, nesnalaženja.
Sjednica je završila s radom u 19 sati. (Nastaviće se)