Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 29. decembra 1993. godine (2)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Konvoj je kompletan utovaren ušao u Bilu i istovaren. Problem je nastao prilikom povratka. Dakle, sav problem o kome se govori tiče se praznih kamiona u povratku. Naime, broj kamiona koji je izašao koliko sam razumio iz razgovora, a ne baš iz ovog pisma, ne odgovara broju uvezenih kamiona. Po objašnjenju jednih, kamioni su oduzeti od strane Armije RBiH. Po tvrdnji Armije, oni nisu uopšte izašli iz Bile svi, nego jedan dio je ostao u Bili i nije htio da izađe. Iz nekih razloge - iz razloga sigurnosti ili nekih drugih razloga što im tamo trebaju na što je Armija protestovala jer smatra da je to ipak neko vojno pojačanje ljudima tamo. Međutim, 20-30 kamiona nije uopšte izašlo iz Bile i to je taj deficit kamiona koji fali. Dakle nije oduzet, ovi to sad potvrđuju ovdje i kažu nije oduzet, nego je ostao u Bili. Ostao je problem incidenta u kome je poginuo jedan čovjek. Po verziji Langa i jedne strane, ne znam kakav je stav UNPROFOR-a oko toga, on bi mogao da bude malo objektivniji od izvještaja i Armije i ovih, kod G. Vakufa zaista postoje velike borbe. Oni su upali u zonu borbi u stvari i došlo je do pucnjave. Kako kažu ovdje, ne zna se u ovom momentu ko je pucao. Potvrđeno je od HVO pucala je Armije na njih, po tvrđenju našem oni su jednostavno ušli u vatru i tom prilikom došlo je do oštećenja kamiona. Dakle, činjenice su ove jasne. Tovar je stigao sigurno na svoje mjesto i tu nema problema
STJEPAN KLJUIĆ: Mogu li ja samo zbog nas ovdje da mi znamo o čemu se radi. Nama, znači, treba informacija. Gospodin Komšić i ja ćemo tražiti od hrvatskog formacijskog odbora da stupi u vezu sa Bilom i da pita da li je tamo ostalo kamiona. Ne znam ja da li će oni biti iskreni, ali nama će biti važno da mi pitamo. A, da zamolimo svi mi gospodina Muratovića, koji je ministar za odnose sa UNPROFOR-om, da se obrati Brikmonu, da zatraži izvještaj UNPROFOR-a, koji će vjerovatno biti objektivan. Ovo sad što sam ja čuo, meni je drago da je naša Armija rekla jednu stvar - da ne zna ko je pucao. Mogla je pucati i Armija i HVO. I to je vrlo korektan izvještaj koji je poslat. A da mi sami znamo ovdje, da mi dobijemo informaciju - neka koordinacijski odbor stupi s Bilom i neka pita jesu li ostali tamo kamioni ili nisu. Kako ćemo mi to riješiti dalje ja ne znam i da Muratović traži od UNPROFOR-a, pa ćemo mi kao članovi Predsjedništva biti bolje informirani, znaćemo na čemu smo. To je jedini izlaz koji ja vidim ovdje da se sazna istina.
IVO KOMŠIĆ: Mogu li nešto ja. Ja sam ovo pitanje postavio. Ono je više povod za neke stvari koje su principijelnije ovdje o kojima sam ja mislio nešto reći. Ja sam bio u Zagrebu kad se pripremao taj konvoj. Bisera i ja smo održali govor u Zagrebu kad je taj konvoj krenuo. Taj konvoj je privukao na sebe veliku medijsku pažnju svijeta. Sve svjetske oči su bile uprte u njega. Naknadno su tražene garancije da neće biti nikakvih problema itd. Onda smo otišli nas dvoje u Split za njim, za konvojem, pa je on otišao iz Splita. Pa smo opremili za njim drugi konvoj za Maglaj, pa smo u Splitu ispratili nas dvoje i taj konvoj, pa održali govor, pa snimala TV, itd. Pošto je Lang već bio s ovim konvojem, onda je on jedan dan došao po mene u Split i rekao, oni su stalno imali neku bojazan i stalno su imali neke dojave od UNPROFOR-a da bi moglo tu biti problema, da Armija to neće poštivati itd. Vi ste dali čvrste garancije, te faksove smo mi dobili pa im proslijedili, pa uvjeravanja silna itd. Sve su garancije date. Ipak, na kraju, sad da preskočim sve to, desilo se da su neki naši komandanti tamo postavljali neke posebne uvjete. Ja razumijem kad je pregledan konvoj, nađeno to što je nađeno, nađeni su snajperi i nađeni su upaljači, nije nikakvo oružje nađeno nego ti upaljači, i vojna oprema. To je sklonjeno, izvađeno, konvoj je otišao itd. Onda su lokalni tamo ti komandanti postavljali neke posebne svoje uvjete i na neki način dezavuirali komandanta.
IZETBEGOVIĆ: Koje?
KOMŠIĆ: Ovo, da mora naići u 12 sati, da mora ovo-ono. Njegova je dužnost bila da osigura prolaz konvoja naprijed i nazad. To je ono što smo mi rekli da garantiramo tamo. To sam ja rekao da garantiram jer smo dobili takav izvještaj odavde iz Sarajeva. Od generala Delića. Vi ste to odavde potvrdili. Mi moramo oko tih stvari biti vrlo ozbiljni i seriozni. Ne smijemo s naše strane praviti kikseve kad su te stvari u pitanju, pogotovo kad založimo svoj autoritet iza toga. To je jedan od povoda zbog kojih sam ja htio da mi o tome malo porazgovaramo danas.
Ja bih volio da mi znamo i da jednom to bude načisto, o kom nivou angažiranja Armije RBiH, koji je to nivo, koje vojne jedinice itd. Predsjedništvo odlučuje, a kad oni mogu i bez nas da izvode svoje aktivnosti? Jer za sve što Armija uradi mi smo odgovorni. Pojedinačno smo odgovorni kao članovi Predsjedništva. Da li se, dakle, radi, da li mi možemo odlučiti i razlučiti neke strateške pokrete naših, jedinica od taktičkih? Da li mi treba da odlučujemo o jednim i o drugim, ili samo o jednim? I da vidimo koje su to. Ja bih to volio da mi to znamo, zapravo inzistiram na tome da mi to ovdje riješimo. Jer ne bih želio da budem okolo, nije niko od nas malo dijete, da bude okolo uvučen u neke stvari o kojima nema pojma. Da budemo dovedeni pred gotov čin. Jer možda se nećemo složiti oko upotrebe nekih jedinica, možda ćemo drugačije to procjenjivati, ali onda ćemo donijeti zajedničku odluku pa mi, kao članovi Predsjedništva, imaćemo svoj stav itd. A ako Predsjedništvo u većini odluči da nešto radi, bujrum, to može da radi. Vojska će primiti naredbu VK i raditi to, jer je to većinskom odlukom tako doneseno i gotovo. Ali onda su stvari jasne, onda mi znamo o čemu se radi.
Sljedeće što sam mislio kazati, vezano je za ovo, mi se sada nalazimo u središtu, čak po mojoj procjeni da se privode kraju mirovni pregovori o razrješenju naše krize i razrješenju ovoga rata. Kako će oni dalje teći, vidjećemo. Ja imam dojam da se u odnosu na postignute mirovne dogovore, ono što mi postignemo nekim dogovorima, imam dojam da je ponašanje naše Armije RBiH drugačije često ili je u kontradikciji s onim što mi dogovorimo. Mi o tome moramo isto voditi računa, jer to direktno utiče na tok pregovora i na naš položaja uopće pregovarački. Ono što bismo morali mi raščistiti ovdje između sebe je koncepta ovog pregovaračkog koji nam je vrlo važan, svaki put se Predsjedništvo sastane pred te pregovore, to je da li će se prostor središnje republike utvrditi na pregovorima i isključivo na pregovorima i da li će se to poštivati što mi dogovorimo, ili ćemo ići i na neku vojnu opciju? Je li to kombinacija jednog i drugog. Sjećam se predsjedniče, Vi ste jednom rekli, mi ćemo na pregovorima što mognemo, a ovdje gdje mognemo vojno, uradićemo to vojno. Nemam ništa ja protiv toga, ali da mi to utvrdimo tačno, da markiramo gdje je to, koja su to područja, itd. Da ne bismo sebi otežavali situaciju na samim pregovorima u Ženevi ili tamo gdje se vode. Bojim se da ova sad situacija u srednjoj Bosni može otežati naš položaj. Evo, to su stvari o kojima sam ja želio da mi progovorimo i samo ću napraviti još jedan dodatak ovdje, ne znam na koga to spada, vjerovatno na ministra za informiranje, meni su, kad sam bio u Slavonskom Brodu, vrlo oštre primjedbe uputili neki ljudi koji su od ugleda, koji su se borili za ovu našu zemlju, među njima je i Ante Prkačina. I još neki tamo ljudi. Rekli su, molim vas, kakav je to način da vi pominjete u svim svojim informativnim emisijama ustaše. Ja sam ustaša, ja sam formirao ustaške jedinice, nema u Bosni ustaških jedinica. Zna se šta je ustaški pokret, zna se šta je njegov politički program, šta je njegov vojni program. Vi sad razbojnike u Bosni nazivate ustašama i to je ušlo u vaše medije. Ja vas molim da intervenirate tamo, od mene su to tražili, da se to zaustavi. Jer to nisu ustaše. Oni su uvrijeđeni time. Ante se borio sa svojim jedinicama on kaže to su bile ustaške jedinice, to su jedine prave ustaše, nema drugih i nema niko pravo da nam podvaljuje na taj način. Mi imamo naše političke programe. To tamo nije naš politički program protiv koga se sada vodi rat u Bosni. Ne znam na koga to spada. Zna se šta je ustaški koncept prema BiH. Oni su uvrijeđeni time.
KLJUIĆ: Samo jednu informaciju. Globus je neki dan objavio da rukovodstvo Herceg Bosne ima 521 godinu članstva u partiji i to je taj Prkačin. Herceg Bosna su bivši komunisti i sad je to, vi morate shvatiti da je hrvatski narod raslojen - imaju za Radića, za Mačeka, imaju HSS klasični, imaju Pavelića. Emigracija je bila vrlo heterogena.
Ali se ovdje radi o jednom čudnom osjećaju. Mi smo i protiv ustaškog pokreta, odmah da vam kažem. Ja sam protiv ustaškog pokreta i moja obitelj je dala žrtve u borbi protiv ustaškog pokreta. Ali, oni su nekako uvrijeđeni jer ustaše nisu srušile nijednu džamiju, nisu se borile. To je sad jedna finesa. Možda bi to trebalo malo s našim informativnim sredstvima da se termin "ustaša" zamijeni ili sa Bobanovim teroristima, ili sa fašistima, razbojnicima drumskim, Globus je donio analizu da nema nijedan ustaša u rukovodstvu Herceg Bosne. Sad, to nas ne zanima.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, možda pravno nije tako, ali politički je to.
KLJUIĆ: Vidi, Alija...
KOMŠIĆ: Oni meni kažu njihov koncept nije ovo. Politički njihov koncept je Hrvatska na Drini. Oni se ne bore. Oni ne učestvuju.
IZETBEGOVIĆ: Ako hoćemo analitički da gledamo...
Zajednički razgovor
KLJUIĆ: Nas ništa ne košta da kažemo sredstvima informiranja. Ja ću vam reći jedan termin koji je Duraković u pjesmi koju je napravio rekao za rušitelje mosta. Da su to vampiri. Ovo je sad, izgleda on je našao jedan izraz, nije želio da povrijedi.
IZETBEGOVIĆ: Možda je bolji izraz bobanovci.
KLJUIĆ: Da tako preuzmemo terminologiju bobanovci. Znate.
IZETBEGOVIĆ: Dobro.
KLJUIĆ: Ništa nas ne košta da zamijenimo ustaše bobanovcima.
KOMŠIĆ: Pazite, ustaše se nisu borile protiv Muslimana nikad.
KLJUIĆ: Nas ništa ne košta da zamijenimo termin.
IZETBEGOVIĆ: Treba znati da je pravoslavna crkva preživjela u Mostaru, ona velika, fina crkva, preživjela ustaše. Ovaj puta nije preživjela.
KLJUIĆ: I još nešto.
IZETBEGOVIĆ: Sad je gore i nemilosrdnije nego što je bio ustaša. Ja sam za vrijeme rata ovdje išao u gimnaziju. Moj je razredni starješina bio Srbin - Jokanović koji je kasnije bio profesor fakulteta svih - četiri godine. Preživio je pod ustašama.
KLJUIĆ: Dolje niko nije preživio. Još nešto da kažem. Neki dan je jedan sarajevski šeret rekao - nemojte nikad više na Perišića da bi rekli "a". To nikakva vojska, nije. Godinu dana pucali po Mostaru nisu ništa uradili, ovi za dva mjeseca uništili sve. Mislim, pazite, u narodu ima nešto. A nas ništa ne košta ovdje da ministar zovne ove naše i kaže - molim vas, recite dopisnicima da malo ohlade s ustašama, nego bobanovci. Jer, pazite, i u Hrvatskoj je bila terminologija protiv Srba prvo odmetnuti Srbi, pa ovakvi - onakvi, pa se to mijenja.
IZETBEGOVIĆ: Da mi Bobana pomalo ne eskulpiramo.
KLJUIĆ: Prvo bi njega ubile ustaše da mogu.
KOMŠIĆ: Ustaše žive koje sad hodaju su najveći protivnici Bobanovi.
KLJUIĆ: Ne ulazeći u interese zbog čega.
KOMŠIĆ: Sve ovo što sam ja rekao nije nijedna riječ u odbranu tog pokreta. Ja da sam to htio, ja bih pravio HSP ne bih pravio HSS. Moramo neke stvari tu raščistiti.
KLJUIĆ: Mi moramo biti malo mudriji u terminologiji. Mislim i konkretniji. Ili izrodi hrvatskog naroda ili tako. Da nađemo neke termine.
KOMŠIĆ: Bobanovi razbojnici.
IZETBEGOVIĆ: Čovjek neki dan kaže - unproforac, HVO nije vojska, to su grupe bandi nekakvih.
KOMŠIĆ: To i ovi tvrde. To su banditi, kažu oni, koje vi nazivate ustašama.
IZETBEGOVIĆ: Tako tvrdi čovjek.
KOMŠIĆ: Izvinjavam se, napravio sam ... I malo sam odužio, ali morao sam reći ovo. Dakle, odnos Predsjedništva prema ŠVK, odnosno položaj Predsjedništva kao Vrnovne vojne komande i položaj nas pojedinačno u tome. To je ono što sam govorio.
IZETBEGOVIĆ: Da popričamo o toj stvari. Prije svega da postavimo neke jasne činjenice. Predsjedništvo jeste vrhovni komandat. I pravno i stvarno: Odluke se ne donose u GŠ kad je riječ o strategiji. I, naravno, ograničava se na strateška pitanja. Strateška pitanja su u isključivoj nadležnosti komande. Međutim, kad je riječ o konkretnom ponašanju Armije u centralnoj Bosni, ono što kažu kad je riječ o pregovorima, doslovno kaže - ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno. Prema tome, centralna Bosna nije dogovorena. Armija ima pravo slobode akcije, jer još ništa nije dogovoreno. Imaju razne varijante kako bi bilo riješeno razgraničenje itd. Međutim, pošto nije stavljena zadnja tačka na čitav dogovor, još ništa nije dogovoren. E sad, s izuzetkom ovog sad primirja koje je zaključeno. Da to primirje nije zaključeno, Armija bi imala potpuno odriješene ruke dolje u centralnoj Bosni tim prije što je u pitanju jedan pobunjenički HVO. Međutim, mi smo zaključili, dakle, da nema tog primirja, akcija Armije potpuno je legalna u centralnoj Bosni. Ona jednostavno ima prema sebi jedan vojni, jednu vojnu formaciju koja pokušava u BiH uspostaviti neku vlast. Mimo Armije, mimo vlasti ove legalne ovdje. Dakle, jedna formacija koja ne priznaje komandu ovog ovdje tijela. Prema tome, njena borba protiv te formacije je potpuno legalna. Tu se sad, međutim, upliće jedna situacija koja je privremenog karaktera, to je božićno primirje. Obustava vatre. Tu je problem. Mi smo rekli božićno primirje mi ćemo poštovati što smo i potpisali, i izjavili itd.
KLJUIĆ: Mogu li da pitam, pa ćeš ti meni odgovoriti. Kad je Ivo rekao razlika između strategije i taktike onda je to vrlo jasno. Ja sam rezervni oficir, kapetan sam bio u bivšoj armiji i drugi u klasi u Bileći od 2.500 ljudi. To mi je najveći životni uspjeh kad sam najviše morao učiti. Predsjedniče, naša bi ovdje bila zadaća da sjednemo pa da kažemo hoćemo li mi ići na Vitez koji je okružen ili ćemo ići da oslobađamo Foču. Jer, mislim sa bh. stajališta i stajališta muslimanskog naroda za nas bi važnija bila Foča. To je jedna stvar. A, druga, pošto mi nismo bili na pregovorima, ja nisam bio pa ne znam, a znam da si ti imao sa predsjednikom Hrvatske jako mnogo pregovora, dolaze glasovi ovakvi: de je on pristao na kraju i ponizio Bobana, samo što Boban nije čovjek koji ima dostojanstvo jer on je morao podnijeti ostavku kad je on rekao - ja ne dam Mostar, a na kraju morao reći eto, predsjednik je rekao. On je rekao tamo: naša delegacija je predsjednik dr Tuđman itd. Jer on titra one stvari stalno. Pa je na kraju Tuđman rekao, Mostar neka bude pod evropskom jurisdikcijom. Da li je on tebi rekao - ostavi sad Vitez, Busovaču, Kiseljak i Kreševo ćemo vidjeti jer to po Vens-Ovenovom planu pripada Sarajevu, a Busovača i Vitez su svakako pripadali Hrvatima. E sad, pošto ja gledam, vi znate da sam ja bio Hrvat, ovi koji me znaju 30 godina mene su zvali ustašom bez razloga, znate. Potičem, u mojoj obitelji ima jedan krug vrlo partizanski nastrojen i dao je žrtve, a danas sam pravo da vam kažem Hrvat izdajnik za njih sve, pa me čak ni ovi u Sarajevu ne vole, a oni hodaju zahvaljujući meni slobodno. Dok im je Kljuić ovdje ne da čaršija da ih diraju. Ja sam to njima rekao u lice: nama je ostati u državi čiji je predsjednik Alija Izetbegović. Ti si jednom rekao da ova Bosna neće nikom biti tijesna, pa si rekao jednom da neće biti proganjanih, što ja ne prihvatam. Židovi su bili proganjani u Njemačkoj. A hoću ja da budu ravnopravni pa će bosanski kongres Hrvata donijeti jednu povelju gdje će reći - mi ćemo ostati u bosanskoj državi. Istina, bićemo nacionalna manjina, ali to nije kriv Alija Izetbegović ni Haris Silajdžić, mi znamo ko je kriv.
(Nastaviće se