Magnetofonski snimak 237. sjednice Predsjedništva Republike BiH, održane 28. januara 1994. godine (3)
EJUB GANIĆ: Samo jedno pitanje.
MIRKO PEJANOVIĆ: Da završim, slažem se s predsjednikom da smo nekako u defanzivi mi. Podsjetio bih da o unutrašnjem uređenju moramo voditi računa o tome šta su naše odluke do sada bile, šta je odluka Parlamenta i na čemu smo mi bili najviše, zapravo za šta smo se najviše zalagali. To je koncept države sa regionalnom autonomijom. To je bio naš koncept. To smo mi rekli i Miloševiću i Tuđmanu kad se okrenulo kolo da se govori o etničkoj podjeli Bosna država, a povezivanje sa drugim zemljama oko Bosne bujrum. Na šta je Tuđman rekao da je to prije 50 godina moglo a sad ne može.
GANIĆ: Ako gledaš prognozu vremena na beogradskoj TV onda pogledaj kako prikazuju mapu. Prikazuju tačno mapu okupiranih teritorija Krajine. Međutim, ne znam, čini mi se da se u nekim izjavama, bar je tako citirala štampa i radio, nešto se u razgovorima koje je imao Silajdžić sa Granićem, oni citiraju tamo da si ti rekao, da li te citiraju ispravno, da si govorio o povratku hrvatskih predstavnika u vlasti. Bilo je u nekim razgovorima. Kažu da se govorilo o mogućem povratku hrvatskih predstavnika u vlasti. Nekoliko puta je to prošlo. To se i ja isto pitam. Ne znam na šta se to mislilo. Govorilo se o organima BiH.
HARIS SILAJDŽIĆ: Jedino smo govorili o onoj ideji nema linija između Hrvata i Bošnjaka muslimana ako hoćete. Međutim, ta je ideja odbijena glatko. I nikad ništa drugo nije pomenuto o povratku. Napominjem da su oni spremni cijeli intervju u "Globusu" je potpuno lažan izašao. Potpuno sa slikom pitanja - odgovor, a da čovjeka nisam vidio. To se isto desilo i prije predsjedniku.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Toliko je to bilo slično mojim stavovima da sam mislio da sam dao taj intervju. I tako bezobrazno. Kako se zvao onaj čovjek? Baron.
GANIĆ: Mi smo raspravljali i o ovoj temi na Savjetu za međunarodnu saradnju. U stvari, bilo je sugestija upravo da se ide sa zahtjevom da SB jednostavno pogleda istini u oči i da kaže da bi morao nešto da uradi sa onim svojim rezolucijama koje je donio. Jer, očigledno da u Ženevi nije postignut dogovor jer se odstupilo od ovih principa. U novijoj istoriji nisu se uglavnom fiksirali dogovori a da je teritorija osvojena silom zadržana. Moguća su unutrašnja razgraničenja na nekakvim principima lokalne vlasti i sl. Da svako zadrži svoje. Međutim, ovdje je situacija takva da Karadžić i kompanija hoće da uzmu i tuđe. Tako da bismo mi mogli bezbjedno ići prema SB sa ovim zahtjevom da jednostavno Ženeva je žongliranje. Lord Oven tu sad pokušava jednostavno da održi i sebe. Međutim, što se tiče unutrašnjeg uređenja kad se polazi od ove konstatacije koju Ivo sad kaže da će Hrvati 6. februara zauzeti jasan i konkretan stav, to je onda jedna značajna veličina. Veličina koja svakako može da uđe kao jedan od vrlo značajnih podataka u analizi mogućoj projekciji unutrašnjeg uređenja države. S druge strane, mora se računati na to da sadašnje rukovodstvo SDS-a je takvo da ono nije spremno da razgovara o unutrašnjem uređenju na nekim fer osnovama. Znate, čak mislim da ne bi ni prihvatili dijalog. Tu se mora raditi sa, kako da kažem, predstavnicima srpskog naroda koji su članovi, koji učestvuju u vlasti.
S druge strane, mi smo isto na ovom savjetu raspravljali o tome, možda je ovaj kanal nezavisnih intelektualaca (taj izraz koristi neprecizno). Bilo je govora da određena udruženja intelektualaca bi razgovarala sa sličnim udruženjima u drugoj državi. Da se na neki način možda otvore još neki kanali. Oni nisu, naravno, obavezujući za državu, ali su u suštini mjera nekog stanja svijesti. Koliko te sredine imaju uticaj to je dugo pitanje. Npr. da jedna delegacija intelektualaca iz Bosne razgovara sa delegacijom u Crnoj Gori, Hrvatskoj, a možda jednog dana i u Srbiji. A očigledno je da je u tim svim razgovorima treba računati sa Miloševićem, jer on još dominira. On odlučuje da li će ovaj biti predsjednik u Krajini ili će onaj biti predsjednik. Prema tome, možda jednog dana taj Karadžić bude kamen na vratu, ali nije loše da se pokuša otvoriti jedan takav kanal neke nezavisne grupe intelektualaca da razgovaraju, da vide šta oni mogu donijeti. Mislim da bi UNPROFOR tu imao sluha da to podrži. Sad kod ovog unutrašnjeg uređenja, mislim da se tu ne bi smjelo požuriti. O tome treba još malo razmisliti. Ne bi se smjelo žuriti oko unutrašnjeg uređenja jer se tu ne može oprostiti greška ako se napravi u ovoj fazi. Bilo je tu toliko. Onda zaista treba odmjeriti čvrstinu opredjeljenja Hrvata. Odnosno u smislu šta, u kojoj mjeri neko može da koči tu vašu akciju itd. Prema tome, eto, to je jedna od varijabila. Prema tome ne bi trebalo požuriti u smislu da krenemo prema SB. On ima pune ruke posla, ima sve svoje rezolucije.
IZETBEGOVIĆ: Vojske koje se nalaze na terenu su nas dovele do toga. Džaba, ti crtaj šta god hoćeš. Treba, kad to sve iscrtaš, postaviti pitanje kako da otopiš vojske.
GANIĆ: Ako hoće tamo gdje je većina, neka imaju neku lokalnu samoupravu, skupštinu, itd. Ali problem je što hoće tuđe. Ovdje se ne radi o podjeli Bosne. Vjerujte. Hoće jednostavno 20-30% tuđeg i plus komunikacije takve da se teško može funkcionisati. Prema tome, nisam da se požuri. Mogli bi mi sve te prijedloge koji su bili da na Ministarstvu inostranih poslova to sistematizujemo, pa da svi dobijemo u Predsjedništvu.
IZETBEGOVIĆ: Ne, ovo počinje biti nova sila. Ova hrvatska sad inicijativa, bez toga ništa. Nije to problem crteža. Onaj Mladić kaže hvala, vi to odnesite u najmanju sobu u vašem stanu, znate na šta misli, i okačite tamo. Neće da ide odatle a neće niko da dođe da ga otjera. Prema tome, to ostaje mrtvo slovo na papiru. Tu su problemi. Nije problem tu sad naći najbolji model. Fino ti nacrtaš, ovako naši stručnjaci kažu. Ti možeš držati toga koliko god hoćeš, ali Mladić tjera svoje. Lupa po Tuzli, ubija djecu. I time se tim papirom ništa nije riješilo. Nakon toga ako se sve to usvoji i prihvati ostaje pitanje ko će Mladića da odstrani, ko će to zaustaviti. Tu su problemi. Ovo je novi paritet nekakav. Onda ovamo jedan drugi odnos snaga možda. Na koncu, problem je odnos snaga on se mijenja. Džaba ćete vi crtati mape. Onaj je meni Borogovac iz Zagreba došao gore pa crtao kakvih mapa. Svaki put kad dođe, predsjedniče, ovo je najbolje rješenje. Ja vam kažem. I onda meni dokazuje. Ja kažem otiđi dokaži tamo onima što pucaju. Znam da je to dobro. Mi smo to pokušavali riješiti istovremeno, ali mi bismo mogli, recimo, da usvojimo te mape a onda se osvrneš oko sebe i realnost ista. Četnici ostali na svojim mjestima i neće da se mrdnu odatle. Pitaju sada - opet ostaje da ih mi mrdnemo ili da dođe neko drugi da ih pokrene. Drugi neće. Opet gdje si, ostaje da naša vojska mora da protjera Mladića bez obzira na to. A onda ako ćemo ga protjerati, onda nećemo nikako te mape, onda ćemo imati jedinstvenu Bosnu. Šta ću ja potjerati Mladića pa opet imati nekakve regije i ovo i ono. Onda ćemo imati barem jedinstvenu državu. Državu kao i sve druge države. Ako već neće niko da dođe.
GANIĆ: Ako Sabor otvori ove kanale, znate vi šta treba uraditi.
SILAJDŽIĆ: Ovdje ima suštine i forme. Ovo što nam se sad dešava u Parizu i Moskvi na što mi trebamo odgovoriti jeste forma. Moramo imati svoju formu. O tome se radi. Mi znamo šta je suština. Da su tenkovi, Mladić, to je suština. Međutim, moramo imati naš odgovor, našu inicijativu.
IZETBEGOVIĆ: Toliko su neki ljudi zaneseni o diskusijama ljepote nekih karata da potpuno zaborave da je suština u tome. Mi smo kontali, ako prihvatimo nekakvu, ko što je bio Vens-Ovenov plan, mi ga prihvatamo zato što je to bio uvjet da se međunarodna zajednica u to uključi i da ona sprovede to. Jer, ako to ona neće sprovesti i ako meni neko nudi neki plan koji neće sprovesti, onda je to sve mrtvo slovo na papiru. Dakle, da se vratimo kako bi bilo da mi lansiramo ovo uzajamno priznanje i vanrednu sjednicu SB. Podrazumijeva se naravno da će SB, raspravljajući o BiH vanredno, poštovati svoje rezolucije koje je donio. Da mi lansiramo. Pa da vidimo kakve će biti reakcije. Onda ćemo dalje da krenu nekakve nove inicijative, da krenu od nas. Ali bih za to prešao.
SILAJDŽIĆ: Prvo pitanje će biti kako mislite riješiti Bosnu unutra. Mi možemo imati alternativu. Ovo jeste vruć krompir. Ali mi ćemo ovih dana opet taj krompir morati uzeti u ruku i hladiti ga. Džaba je to. Mi ne možemo pobjeći od toga. Prema tome, ja sam rekao da sam ja spreman raditi na tome. Evo, onda da radimo. Pazite, nemojte zaboraviti da su dvije godine prošle, da su ljudi zaboravili o čemu se radi i da oni nas samo gledaju sada kao jednu franciju koja se bori za 2,5 teritorije. Mi sada moramo reći ljudima ponovo šta smo. Da smo mi za mir, da smo za zajednički život. Evo jedna inicijativa: da smo za priznavanje, nismo za rat. Jer se ne možemo mi boriti protiv medijskog establišmenta koji nas sad gura u to. Oni su za ratnu opciju zato što im se ne da 0,7% teritorije negdje u Bihaću. Dakle, da mi našu poziciju ponovo potvrdimo. Eto, o tome se radi. Mislim da bi nam to jako pomoglo. Neka kažu - ovi ljudi neće rat, ovi ljudi hoće da žive u svojoj državi zajedno sa drugima i da se priznaju okolo. Šta ima loše u tome. Nigdje ne kršimo nijednu rezoluciju UN-a, Povelju UN-a itd. Prema tome, možemo se odlučiti na sve. Možemo se odlučiti na to da se radi na tome da donesemo jedan prijedlog kakav god je, da vidimo ima li neki pametniji prijedlog i da to među sobom raspravljamo, da to, naravno, ne bude javno. Ali ja vam kažem ukoliko imamo novu inicijativu prvo pitanje telefonski će biti a kako vi mislite Bosnu riješiti. Vi se tamo u Bosni tučete, okolo nema rata, u vas je rat. Onda mi kažemo, imamo mi rješenje za to a vi nas podržite u tom rješenju. Ja to tako vidim.
TATJANA MIJATOVIĆ-LJUJIĆ: Radnu grupu i raditi.
SILAJDŽIĆ: Ganiću, nemam ništa protiv toga, mislim da svako to radi. Samo ako to budemo svi radili onda na stolu nema ništa. Miro svakako neka se pridruži. Ja se slažem da mi večeras počnemo sa radom jer inače nema posla. To treba odmah početi i raditi. Pazite, možemo zateći rješenje na kome će svi reći dosta je, ovo vam je to. Ja znam koliko znam o ruskom prijedlogu - znam samo to da interesantna stvar je da su Rusi ucrtali Neum. Što znači da nam pravi kartu. Ali je sigurno na drugom kraju nepovoljna pa će reći: vidi Muslimana oni hoće i ovo i ono. E ne može sve. Vidite kakav je ovaj izvještaj što sam sad dao Mirku Ovena i Stoltenberga. Fino se vidi da su Srbi i Hrvati bili spremni na sve, a Bosanci nisu.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, mislim da je prijedlog da ova grupa radi. Naravno, ona će podnijeti prijedlog koji bi se onda raspravio. Ako nešto napravimo onda ćemo reći da Predsjedništvo lansira sljedeći prijedlog za rješenje.
PEJANOVIĆ: Možemo li ministra inostranih poslova poslati negdje gdje može razgovarati s ruskom diplomatijom, francuskom, američkom, njemačkom? Sad kad se ovo pripremi, čak negdje gdje može neko otići.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, ovaj prijedlog će biti brzo gotov.
PEJANOVIĆ: Da bude u sastavu ovog odlučivanja jedan segment.
IZETBEGOVIĆ: Dobro. Imamo još jednu stvar. Dobro, objavljujemo ovo dvoje i ujedno formiramo radnu grupu što ne objavljujemo, nego kad radna grupa napravi to i kad budemo imali prijedlog, mi onda lansiramo taj prijedlog. Jesmo li tim tačku dva završili?
MUFTIĆ: Molim, samo da preciziramo kako će biti. Uzajamno priznanje BiH, Srbije i Crne Gore.
IZETBEGOVIĆ: Hajmo za sada metnuti Srbija i BiH.
SILAJDŽIĆ: Ja bih stavio Crne Gore i Srbije.
GANIĆ: Onda će oni shvatiti da mi hoćemo Jugoslaviju da priznamo ili ćemo pojedinačno svaku od republika. Pa će onda moći da biraju.
MUFTIĆ: Oni će shvatiti da smo mi priznali da postoje Crnogorci.
IZETBEGOVIĆ: U redu, Srbija i Crna Gora. Tačka 3. Možete li nam nešto reći o tome ili ćete podnijeti naknadan izvještaj.
SILAJDŽIĆ: Može naknadno.
GANIĆ: Mislim da je bolje da podnese naknadno.
SILAJDŽIĆ: Mi smo napisali izvještaj. S tim što sutra meni ponovo predstoji sastanak sa Krajišnikom. A ponovo ima još jedan sastanak ove grupe za povjerenje. Samo da znate, ukoliko ima nekih sugestija? Znate otprilike gdje se kreću, u kojim koordinatama ti sastanci.
PEJANOVIĆ: Ono što si izjavio.
SILAJDŽIĆ: Ono što ne mogu reći to je da tim sastancima se pokušava održati na životu ovo struje, ovo gasa koliko god može dok ova zima traje. Ako to budemo imali za mene je cilj ispunjen. Ne daj bože nedostatka hrane, sada nestane gasa i struje. A prijete zbog onih sedam uhapšenih doktora, to su digli na sva zvona, daju ultimatume itd. Prošli put sam odbio da razgovaram o tome, sutra će vjerovatno oni ponovo insistirati da se razgovara. Fino je rečeno to popravljanje Buda potok - Reljevo koje je važno, onda svi ovi elektrovodovi o kojima smo se dogovorili i uopšte mjere povjerenja. To je svaka saradnja. Zavisi od toga da li ćete vi sedam doktora, to je humanitarno pitanje itd. To je sutra jedan razgovor.
IZETBEGOVIĆ: Ništa, odmah neka puste one ljekare iz Kule. I to je humanitarno pitanje. Neka idu na razmjenu. Ljekare oni hoće odavde, mi hoćemo one otamo. Ima tamo već 4-5 ljekara na robiji.
SILAJDŽIĆ: Kad smo već kod toga, javio mi se Irfan Ajanović pismom,
u Tunjicama je, nije pušten. Moli da mu se pripazi familija itd. Krajišnik je pominjao nekog poslanika Uroševića Duška. On je u Zenici. Ja sam danas čuo da je on slobodan čovjek, ali možda neće da ide. Ja mu kažem šta ako taj čovjek neće da napusti Zenicu. Ne možemo mi nikog istjerivati iz Zenice.
MIRO LAZOVIĆ: Da pred njima, pred Karadžićem, postave pitanje Ajanovića da ga oslobode. Neki dan sam dobio pismo od njih da su oni to poslali međutim Karadžić je rekao da će Ajanovića odmah osloboditi ukoliko mi oslobodimo tog Uroševića. Ali ne navodi kad je uhapšen, gdje je uhapšen, u kojem logoru itd. Ja sam naknadno tražio dodatne informacije.
SILAJDŽIĆ: Moja je informacija da taj čovjek nije uhapšen, da je slobodan u Zenici. Ako hoće da ide to je njegova stvar.
PEJANOVIĆ: To je bio privrednik, jako razuman čovjek. Vjerujem da je on na slobodi.
IZETBEGOVIĆ: Dobro. Dakle, vi ste podnijeli izvještaj. Generale Deliću, imaš li ti šta dodati?
RASIM DELIĆ: Nemam. Suština tih zahtjeva je bila otprilike priznanje paravojski ovih tamo. Mi to nismo prihvatili. Vruća linija da. Što znači razmjena telefona s tim ukoliko treba da budu ovi mehanički telefoni da to UNPROFOR postavi. Kad je riječ o razmjeni nekih atašea oni su tražili, mi smo rekli da u ovom momentu nema niti garancije niti sigurnosti za to i predlažemo, ako treba pojačati vojne komisije pri UNPROFOR-u koje bi mogle, znači tamo gdje je sjedište UNPROFOR-a koje bi mogle da ne kažem da autoritativno rade u UNPROFOR-u. To nije prihvaćeno. Kad je riječ o humanitarnim, mi smo rekli s naše strane da postoje garancije za prolazak humanitarnih konvoja i u tom pogledu da nema nikakvih problema vezano za prolazak humanitarnih konvoja.
IZETBEGOVIĆ: Dobro. Hoćemo li konstatovati da su izvještaji podneseni i da su prihvaćeni. U ovom večerašnjem izvještaju - podneseni su izvještaji od strane dr Silajdžića, predsjednika Vlade i generala Delića o pregovorima. Izvještaji su primljeni k znanju.
Sjednica je završena u 18.45 sati. (Nastaviće se)