Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović
JURE PELIVAN (premijer): Predsjedniče, ja Vas molim da, ne možemo mi sad zbirno mnoge različite pojave i da ih brzo rješavamo. Takvo je vrijeme i mislim da smo se dogovorili - Vlada priprema, danas će usvojiti zakon o raspolaganju stanovima koje napušta armija. Možemo vidjeti šta je sa drugim napuštenim stanovima, donijeti prema tome propis i primjenjivati ga.
Ali osnovno od čega ovdje treba da pođemo, a to je ovo divlje ponašanje naoružanih lica u Sarajevu, maltretiranja građana. Prijedlog je da Halil, Halil je dao prijedlog, dužni su nam Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo odbrane i TO da nam daju prijedlog. Da pođemo odatle rješavati. Nemojte analize, nemojte tužioce. Slijede tužioci, ali moramo pod kontrolu oružana lica staviti, molim vas. I dajte da dovršimo ovu raspravu. Dobili su zadatak i da o njoj raspravimo. Sve ćemo početi sređivati ubrzano kad stanemo na put tome. Slušajte, ljudi s puškom po 10 puta ulaze u stanove.
PELIVAN: Zna se, jesmo li se dogovorili da nam podnesu, ali treba sada da raspravimo. Oni su predložili i mi smo prihvatili da podnesu da se dogovore tri ministra. Naročito odnos rezervne policije i specijalaca i teritorijalaca.
PELIVAN: Ostavimo sada tužilaštvo, mi možemo goniti. MUP opet tužbu odnosi tužiocu, pa onda tužilac. Prema tome, uvijek je inicijalna stvar MUP i ovdje teritorijalci. Uvijek inicijalna stvar. Treba da svoje ljude ukrote, kojima je dato oružje, kojima su date naljepnice - specijalne dozvole vojne policije, koja može gdje god hoće da hoda i maltretira ljude. I mene zovu, jutros me zove čovjek - ljekar, Srbin, rekli su mu ti si pod našom prismotrom, mi vas pazimo, mi ovo, ono. Rekli su mu mogli bi vi izići s nama na Jezero da idete na prvu liniju, itd. Dajte, ukrotimo ove ljude koji stvarno divlje se ponašaju s oružjem. To je broj jedan. Oni i pljačkaju, molim vas. Najviše njih pljačka - ono kad je bilo, obijaju radnje i drugo. Dajte da ovo dovršimo i onda ćemo stvarno uhvatiti sve što možemo raditi i donijećemo propise. Nemojmo ovo preskakati, ovo je broj jedan.
IZETBEGOVIĆ: Tužilaštvo je tu vrlo važna stvar. Ono ne funkcioniše, ono treba da podnese prijavu i da krene sa jednim slučajem, drugim slučajem i da izvodi ljude na sud. Ako to ne funkcioniše, nemaš jedne važne karike u svemu tome. Jer, ako se to nastavlja raditi, tužilaštvo je trebalo da inicira ovu raspravu ovdje. Ono je baš trebalo da inicira.... Trebalo je da kaže to se događa u gradu, ne dobijam prijave, dajte vidite gdje je defekt u stvari. Zato mislim da bi dobro bilo da bude i ministar pravosuđa tu.
PELIVAN: Sve u redu, ali od MUP-a i komandanta TO treba da krenete.
Magnetofonski snimak 169. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine održane 6. juna 1992. godine (1)
Sjednici je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović. Sjednica je počela u 12 sati.
Od ove sjednice u radu Predsjedništva RBiH učestvuju naknadno kooptirani članovi Mirko Pejanović i Nenad Kecmanović, nakon što su izborima izabrani članovi iz reda srpskog naroda Nikola Koljević i Biljana Plavšić dali ostavke.
MILE AKMADŽIĆ (sekretar): Mogu li ja, predsjedniče, nešto reći. Ne znam je li dobro dnevni red, izbor mandatara za sastav nove vlade. Predsjednik Vlade je podnio ostavku, koju je Predsjedništvo primilo k znanju. Nikada je nije usvojilo.
X: Ne, ne nije je prihvatilo i ovlastilo dosadašnjeg predsjednika Vlade da izađe sa prijedlogom za formiranje Vlade. Međutim, u međuvremenu otvorene su rasprave sa političkim strankama. Oko nekih uslova da bi i stranke, da bi se našao neki sporazum politički i to je raspravljano i sa strankama i na Predsjedništvu, kao što znate, više puta.
IZETBEGOVIĆ: Mislim da je ostavka bila usvojena, a rečeno da Vlada funkcioniše do nove vlade. To bi trebalo provjeriti u zapisnicima.
AKMADŽIĆ: Nije, predsjedniče, Predsjedništvo je k znanju, ostavku Pelivana, do daljnjeg, pa je bilo rečeno da će se ponovno razmatrati da li će biti usvojena ili ne. Onda je rečeno da napravi on novi program itd. Nikad precizno nije rečeno usvaja se ostavka predsjednika Vlade. Vlada da ima radi. Drugo je dogovor bio sa političkim partijama. Ovdje da u roku od osam mjeseci treba provesti izbore, da Vlada funkcioniše itd.
IZETBEGOVIĆ: Mi smo to primili k znanju, a nismo usvojili zato što nismo imali - mi smo još uvijek djelovali u svojstvu Skupštine Socijalističke Republike BiH, koja je jedina ovlaštena da je usvoji. Pa smo je mi primili znanju koliko se ja sjećam tad. Ograničili smo se na to. Mi kažemo mi primamo znanju to, a mi nismo organ koji to može da prihvati ili ne. Sada jesmo taj organ i da vidimo šta da radimo ovdje. Da li da to bude sve pravno u redu. Ako bi išli na izbor mandatara onda bi morali usvojiti ostavku i onda preći imenovanju mandatara. Dobro. Onda znači.
AKMADŽIĆ: To bi morao pronaći taj zapisnik, ali pouzdano nismo usvojili ostavku, to ja da kažem.
IZETBEGOVIĆ: Prima se k znanju, i to se prosljeđuje Skupštini da ona kao, jer je to bilo još u onom periodu dok se računala da će Skupština... Koliko ima kako si ti dao ostavku?
AKMADŽIĆ: Ima više od dva mjeseca.
MIRKO PEJANOVIĆ: Pa onda sa stanovišta formalno-pravno...
FIKRET ABDIĆ: Daj Mile donesi zaključak da ne nagađamo, da ne gubimo vrijeme.
X: Drugi put sam ja dobio zadatak da pokušam napraviti i da se u tom smislu povedu razgovori.
AKMADŽIĆ: Mislim da može rasprava teći bez obzira - to je tako.
X: Jer sam ja u toj funkciji napravio programske osnove i vodio razgovor ja sa političkim strankama. Jednom su učestvovali i Fikret i na Predsjedništvu smo nekoliko puta o tome razgovarali. Prema tome, sve je to rađeno po zaključku Predsjedništva.
IZETBEGOVIĆ: Ne znam sasvim sigurno da je rečeno da Vlada, postojeća, nastavlja da funkcioniše do izbora nove - to se sjećam tog dijela i to je tako bilo. Tako da je ovaj rad sada potpuno legalan. Nema nikakvih problema. Sad naravno ovdje imamo opet izbori između dvije stvari. Hoćemo li prihvatiti ostavku Vlade, pa imenovati novog premijera ili ćemo narediti rekonstrukciju Vlade? Koliko ja znam, ovdje je raspoloženje više, pa ćemo tu varijantu iznijeti na raspravljanje da se ide na prihvatanje ostavki i da se ide na povjeravanje ponovo mandata ili Juri ili nekom drugom. Ali o tom-potom.
STJEPAN KLJUIĆ: Samo da vam kažem, to obavezuje da danas donesemo odluku jer interregnum ne smije da bude ovdje. Ne zbog Jure Pelivana, nego zbog 50 ljudi koji koliko-toliko rade i koji imaju. Jer pazite nije ovo sada mir u zemlji da mi sada možemo reći gospodo vi ostavite kancelarije, sada mi dovodimo novih 50 ljudi.
NENAD KECMANOVIĆ: Ovo proceduralno Stjepane je tako Vlada i kada podnese ostavku - kada je usvojiš.
KLJUIĆ: Da radi - ali mi imamo neko drugo iskustvo. Gospodo, to je u Francuskoj. Kod nas i kada je još na vlasti on.
PEJANOVIĆ: Ona se ne rješava do momenta preuzimanja.
KLJUIĆ: Ja govorim o stanju defakto.
PEJANOVIĆ: Defakto svakako nam je.
IZETBEGOVIĆ: Jer ne bismo smjeli da otvorimo jednu dugotrajnu krizu. Ionako je kriza, je li? Hoćete li da se malo prokonsultujemo da li ćemo donijeti istovremeno oba rješenja?
X: Dobro, ali predsjedniče, moramo se razjasniti zašto sam ja pravio programske osnove i zašto sam vodio razgovore sa političkim strankama? To je meni dao u mandat, dalo mi Predsjedništvo.
AKMADŽIĆ: Na kraju krajeva, predsjednik Vlade ima pravo da povuče svoju ostavku.
X: Čak je tada odbijena ostavka, rečeno je da se odbija ostavka.
ABDIĆ: Prvo funkcionisala je tada Skupština, kada je Jure podnio ostavku, pa smo zato mi primili k znanju, to znači Skupština neka ide u njenu proceduru. U međuvremenu smo mi preuzeli praktički i funkciju Skupštine nakon zavođenja mjera neposredne ratne opasnosti. I mi smo dali Juri mandat da on radi na sastavu nove vlade i da radi novi program. I imali smo razgovore one sa strankama.
ABDIĆ: Ne ne znam ja za tvoje, ja znam da smo nas dvojica.
AKMADŽIĆ: Ja ću vam reći iz dnevnog reda. Programska osnova Vlade BiH bila je na dnevnom redu 24. aprila. Evo u mojoj ovoj knjizi stoji.
IZETBEGOVIĆ: Dajte da raspravimo pitanje mandatara, pa ćemo onda ove pravne zavrzlame, proceduralne, lako riješiti. Naime, ja se ne sjećam da je formalno dat mandat. Jer inače ne bi mi raspravljali svih ovih dva mjeseca.
ABDIĆ: Ali vratili smo se mi na to obzirom sad na dalje razgovore.
IZETBEGOVIĆ: Ja sam mislio da ćemo lako riješiti proceduralna pitanja. Dajte da vidimo što se tiče mandatara. Ako imam pravo kao predsjednik ovdje da konstatujem nešto - da što se tiče saglasnosti političke stranaka da je sem, reformista sve druge stranke su. Naime, ipak postoji saglasnost o jednoj stvari, čini mi se da to treba da bude nova vlada. Ali to ne isključuje da bude stari mandatar. Da ponovo ne ponavljamo sve stvari, ja bih rekao - čini mi se da smo blizu saglasnosti oko toga ili barem nema izričitog protivljenja. Ako ja mogu da konstatujem, da novi mandatar Vlade bude Jure Pelivan. To mislim da nema izričitih protivljenja - ako ima izričitih protivljenja to onda je to problem koji se mora rješavati. Ali ako tako nešto - i svih ovih konsultacija ovdje da ih sada ne ponavljam. Pošto ste svi prisustvovali da uštedimo na vremenu, čini mi se da je to otprilike jedino rješenje. Evo drugi pokušaji, po svoj prilici ima više prepreka da se riješe nego ovo.
Dajte da raspravimo o tome. Evo i mog formalnog prijedloga da se usvoji ostavka Jure Pelivana. Da se formira nova vlada. Da se reformiranje nove vlade mandat povjeri gospodinu Juri Pelivanu. To je moj formalni prijedlog. A pod novom vladom podrazumijevamo nešto koncepciju izmijenjenu. Naime, koncepciju koju je već dao Pelivan, ona je izgleda na neki način bila opšte prihvaćena. Nije bilo na nju primjedaba, neko sa više oduševljenja neko sa manje prihvatio je tu koncepciju. Pod novom vladom podrazumijeva Vladu u kojoj bi bile zastupljene svih sedam stranaka, koje su se svrstale za odbranu BiH. Za suverenu BiH. Bez obzira na neka različita gledanja na budućnost BiH, kako bi ona izgledala tu. Ali to je pitanje za budućnost. Sada je prioritetno pitanje odbraniti državu kao demokratsku i njene demokratske institucije. To je ono o čemu se manje-više slažemo. Dakle, nova bi vlada bila po nešto izmijenjenoj koncepciji koja je formulisana - po tome što bi uzela učešća i dosadašnje opozicione stranke i što bi se u njoj pojavio jedan broj novih ljudi i još ako bih mogao još da kažem. Čini mi se da to nije formalno zaključeno, ali mislim da bi ona bila, imala neke nove resore koje bi nametnulo vrijeme, situacija.
Manji broj ministara bilo bi manje glomazno tijelo. Ne bi imali 23, nego bi imala jedan manji broj ministara. Po mom shvatanju, taj broj bi se vrtio oko 15 do 16 ministara. Vrijeme nameće, potrebe nameću da se resor specijalno uspostavi, resor ministarstva za izbjeglice, ministarstvo za snabdijevanje i posebno ministarstvo za obnovu i razvoj. Ovo bi trebalo, dakle, da budu nova i ministarstva. Mi možemo definisati koja su od onih ostala. I kada, ako povjerimo sastav
PEJANOVIĆ: Snabdijevanje u ratnim uslovima to tako.
KECMANOVIĆ: Za izbjeglice i za obnovu.
PEJANOVIĆ: Ne, odvojeno tri nova.
KECMANOVIĆ: Pa ja kažem za obnovu jedan, za snabdijevanje dva, za izbjeglice tri.
PREDSJEDNIK: Da, tačno tako. Do sada su ovi poslovi bili, ali su se nalazili kao nekakvi sektori unutra postojećih ministarstava. Međutim, njihov značaj zahtijeva da se u ovim vremenima posebno budu resori i imaju načelo ministra. Inače, izbjeglice su do sada bile u resoru Ministarstva zdravlja. Jer nismo jednostavno imali izbjeglica do sada. Imali smo vrlo malo. To je sada jedno pitanje broj jedan. (Nastaviće se)