Od ove sjednice u radu Predsjedništva RBiH učestvuju naknadno kooptirani članovi Mirko Pejanović i Nenad Kecmanović, nakon što su izborima izabrani članovi iz reda srpskog naroda Nikola Koljević i Biljana Plavšić dali ostavke.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Samo da vas podsjetim, da oni kriteriji, koje smo malo prije usvojili, bili su prihvaćeni nešto na što bismo se vratili da bi eventualno nakon toga konačno usvojili neke stavove. Ja predlažem da se usvoje sljedeći stavovi, mogu oni biti prihvaćeni ili odbijeni, ali to je prijedlog nakon čega ćemo se razići. Ili ćemo prihvatiti ili ćemo odložiti sjednicu, danas to očigledno nećemo moći da uradimo. Ja bih vas zamolio da se složimo oko sljedećih stavova. Ovo bi glasilo, stavovi Predsjedništva BiH za formiranje nove vlade BiH donesene na sjednici od 6. juna 1992. god. Prvo, usvaja se ostavka predsjednika Vlade BiH, gospodina Jure Pelivana, što podrazumijeva i ostavku Vlade BiH. Drugo, formira se nova vlada BiH za mandatara nove vlade imenuje se dosadašnji predsjednik Vlade Jure Pelivan. Treće, nova vlada BiH obrazuje se na političkoj osnovi. Uz učešće svih stranaka koji prihvataju suverenu i nezavisnu, jedinstvenu državu BiH i ravnopravnost ujedinjenih naroda, građana. Četvrto, nova vlada BiH treba da ima do 20 članova, a sastoji se od predsjednika, svih potpredsjednika i ministara. Peto, u sastav nove vlade ući će najmanje 50 odsto novih članova, šesto, jedan od potpredsjednika Vlade biće iz reda opozicionih stranaka. I sedmo, buduća vlada treba pored ostalog da ima i tri nova ministarstva, ministarstvo za obnovu, snabdijevanje i ministarstvo za iseljena lica. Prema tome, u suštini o sistematizaciji i ono suviše nova vlada, nova vlada itd. I naravno ono što bi bilo na najširoj političkoj osnovi što podrazumijeva suverenu, i tako osim formulacija suština je u tome da mi uz ovo što smo ovdje bili prihvatili kao osnovu za razgovore za nastavak sjednice, da bi ovo postali stavovi Predsjedništva u taj paket, u tu - osim šest zaključaka uključujemo i sedmi kojim određujemo i predsjednika Vlade. Dosadašnjeg predsjednika Vlade. Ona je, po mom mišljenju, nova i ona udovoljava kriterijima koje ste ih postavili. Jer će doći novih imena, jer će u njoj biti jedan potpredsjednik iz opozicionih stranaka. Prije svega, zbog toga, zbog te dvije činjenice. Ja čak mislim da će ona biti i nešto više od toga. Biće koliko ja mogu da vidim iz ovoga ovdje o čemu se govorilo. Uće unutra lica dovoljno koja nisu eksponirana stranački bila do sada, i mislim da će čak biti više od polovine u Vladi ljudi koji nisu bili u dosadašnjoj vladi. Mislim znatno više od polovine. Prema tome, ona će biti apsolutno nova vlada. Konačno, tamo ima jedan program kojeg je Jure podnio i s kojim smo se manje-više saglasili. I što je najvažnije ovdje imamo, pritiskuje nas i javnost, a mislim da je veliki dio stranaka ovdje. Prihvata ovakav jedan koncept. Ima jedino izvjesno vaše rezerve u pogledu mandatara. Naime, ovo je nešto ako prihvatimo u oba slučaja bilo objavljeno. Ako prihvatimo da smo prihvatili, ako nismo prihvatili da kažemo da su ovi stavovi bili predloženi. Međutim, nisu prihvaćeni da javnost zna da mi radimo na tome. Jer malo prije me zovnu, u dva sata, ovdje ima li šta od te vlade. Ja sam rekao da se intenzivno radi na tome. Mislim da bismo morali neki stav objaviti. Ako ne možemo, možemo objaviti da smo se oko mišljenja predsjednika složili. Da su zaključci prihvaćeni. Ali s obzirom da ne postoji saglasnost o tački 2. to nije moglo da ide. Mislim da iz ove situacije moramo izaći s obzirom na ovo sve što se događa. Što prije. Ja lično bih podržao prijedlog za nekakvo odlaganje, vjerujte da igdje vidim, igdje na vidiku rješenje. Ja ga ne vidim, nisam ga vidio ni prije tri dana. I onda sam htio da polako krenem ovim pravcem. Jer rješenja nema. A bio bih se protivio. Moj jedini prigovor. Ja bih vaše protivljenje razumio da je ono političke prirode. Čini mi se da nije političke prirode, moj jedini prigovor bi bio malo na to da je Jure Pelivan dobar predsjednik za mirnodopsko doba, za ratno ne bi bio. Ali s ovakvom jednom promjenom može se to ipak sanirati u nekoj mjeri. Međutim, Jure Pelivan je čovjek koji ima orijentaciju jednu. Prije svega, nije eksponirani stranački čovjek, nije nacionalno naročito eksponiran čovjek. U onoj ranijoj vladi ako ni u čemu nije uspijevao, uspijevao je ipak da održi na okupu tu vladu sve do ovog rata. Uspijevao da okupi da nekakve različite tendencije koje su bile tamo vrlo raznorazan sastav i politički i lični, kako bi rekao drži na neki način na oku. Jer drugi ljudi su stvarali i unosili unutra izvjestan razdor itd. On je to uspijevao da sačuva zahvaljujući tome što je bio čovjek prilično u tom pogledu širok. Nije mogao nikada biti osumnjičen za nekakvu pristrasnost, nacionalnu i političku. Niti ga je ikad iko osumnjičio za tu stvar. Prema tome, u tom pravcu je on pogodna ličnost u ovom momentu. On nije pogodna ličnost što ne može energičnije da vodi čitav taj... Ali možda bi jedan kabinet ovako skladniji lakše malo vodio. Ono je bilo široko 23 čovjeka, sastavljen kabinet koji je imao u sebi ugrađen pomalo defekt jer su bili delegirani ljudi unutra. Pa nisu njemu gledali u oči nego nama. Mislim da bi se ta manjkavost donekle ispravila time što bi on ovaj puta dao tu listu ministara. A vi zaista nemate po mom mišljenju velikog problema političkog jer se radi o ličnosti, pojavi. Barem u tom pogledu nije bilo ranije prigovora. Nije bio opterećen ni nacionalno ni politički posebno. Izabran je u tom pogledu bio pogodna ličnost. Pa je, prema tome, i sada u ovim prilikama čovjek koji može još uvijek - može zahvaljujući njemu je ostao Simović i ovaj Nikolić i još poneko. Zahvaljujući upravo što je on tu. Da je neko drugi bio možda ne bi ti ljudi ostali. To je ono što moramo da priznamo Juri Pelivanu, bez obzira na neke zamjerke.
MIRKO PEJANOVIĆ: Što se tiče gospodina Jure kao ličnosti, potrudio sam se da to kažem. Bojim se da malo nepravedno govorimo da mi nešto imamo lično, a nemamo ništa političko. Obrnuto. Mi nemamo ništa lično, a tražimo da se o političkim momentima koji su proizveli paket, ocjenu u paket, tačku u paketu i odnos prema javnosti procjenjuje ovako, da kažem, na cijeđenju. O tome se radi. Mislim, ja uvažavam sve, ali bojim se da ovdje nejednako uvažavamo poziciju Vlade koja je bila i igranje sa ostavkama i vremenom i ratom koji je sve to poklopio. Pa onda došlo ovo što je došlo. Kako možemo u javnosti proći. To je bio razlog zbog čega smo mi svo vrijeme govorili o novoj vladi i mislili na novog mandatara. Moram reći da sam očekivao više razumijevanja da u proceduru bude i drugih imena. Ne moraju proći. Ali ste vrlo bili svi ovako, da kažem, manje spremni da razumijete to.
IZETBEGOVIĆ: Ja mislim da nije kooperativnost, nego jednostavno nemogućnost da se ipak jedno široko tijelo u današnjim prilikama složi oko nekog drugog čovjeka.
PEJANOVIĆ: Ja sam uložio veliki trud, možda mi fali još koji sat da sam čuo i Miljenka, bio bih lično mirniji. Ne zbog toga što nemam povjerenja u Marija, naprotiv ja se s Mariom znam i ranije bih volio i da i dalje možemo od HDZ-a imati više kandidata. Kako se odlučimo, odlučimo. Ja sam dao rezervnu varijantu.
STJEPAN KLJUIĆ: Zaista Mirko svaka ti čast, sve je u redu, ali nemojte me, ja ne dozvoljavam. Ja jednu stvar da vam kažem, nisam govorio Juri Pelivanu lično. Jure Pelivan jedini od nas može izaći na televiziju i niko neće reći ni da je Hrvat ni Srbin ni ovo ni ono. I na izborima će dobiti sigurno kada bi ta komponenta bila.
IZETBEGOVIĆ: Ja više ukazujem da vi promislite o toj jednoj činjenici koju sada nemate u vidu jednog momenta. Juri Pelivanu imaju drugi prigovor, po mišljenju druge vrste prigovori. Ali ne vidim vaše osobite teškoće niti ih treba predviđati. S obzirom na ličnost Jure Pelivana. Jer vama bi mogao da padne prigovor da je on osobito bio politički na neki način eksponiran i osobito nacionalno eksponiran. On to nije nijedno ni drugo, i nije mu niko nikad s te strane imao šta da prigovori. Dakle, ja mislim da vi nećete lično imati političke teškoće, ako prihvatite ovu stvar. Ja sam na to htio da ukažem. Mislim da se vi slažete s time samo ne znam koliko ste uočavali tu stvar. Pa ja zato ističem. Inače mi smo svi, što se tiče ličnosti, rekli svoja mišljenja. I mislim da on s te strane ne bi mogao da bude povrijeđen. On može biti jedino povrijeđen što na koncu konaca više se ta stvar ne radi i ne riješi ga se tog problema. Ali mislim da ovdje nije pala nijedna riječ koja bi bila uvredljiva na njegov račun. Naprotiv bilo je više komplimenata. Samo je drugo pitanje ono što kažu - daj na koncu konaca skinite mi s vrata to pitanje ili ovo ili ono. Međutim, on zna da on nije problem, problem su druge stvari. Ja držim da poslije ovakvih jedinih i ustupaka je nešto što bi vi trebali da prihvatite. Ako hoćete da damo jedno 15 minuta pauzu i da se poslije 15 minuta sjedimo i konačno glasamo. Petnaest minuta pauza.
KLJUIĆ: Ja ću generalnom tajniku pohraniti svoj glas.
Sjednica je završena u 15 sati.
Magnetofonski snimak 114. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine održane 9. juna 1992. godine
Sjednica je počela u 11 sati. Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva
IZETBEGOVIĆ: Uz jednu opštu sugestiju. Dajte neka Doko i Vlada pripreme onaj prelazak na Zakon oružanih snaga. Da provedemo ono tamo. Onda bismo imali vjerovatno ovo što postoji, dualizam između HVO i TO bi bio prevladan i to bi bila zajednička vojska. U tu zajedničku vojsku i da vidimo tu komandu kako bi izgledala.
SEFER HALILOVIĆ (komandant Armije RBIH): Ovo je samo još jedan dokaz da pod hitno trebamo požuriti sa onom platformom koja je ključ, zaista.
IZETBEGOVIĆ: Samo si nas ožalostio viješću da Vidikovac nije zadržan, sačuvan. Najmanje pet ljudi mi kaže pošaljite 500 ljudi, 1.000 ljudi gore neka čuva Vidikovac, sad je Sarajevo sigurno. Trebaće vidjeti ko je kriv za to da je Vidikovac vraćen. Poginulo je par ljudi gore, znaš li to? Par ljudi je poginulo da se Vidikovac dobije i onda se tako olako ispustio. Ko je u stvari naredio povlačenje, ko je odobrio povlačenje, je li iko pitao za povlaćenje?
HALILOVIĆ: Ja sam jutros upoznao g. Pušinu i on je obećao da će narediti istragu. Što se mene tiče, ja sam to napisao.
IZETBEGOVIĆ: Prije svega g. Pušina (Jusuf Pušina, policijski funkcioner, kasnije ministar policije) ne zna da je Vidikovac pao ili nam laže da nije pao. Jedno od to dvoje. Jer sam razgovarao s njim prije 10 minuta. On tvrdi da na Vidikovcu se još nalaze naše snage nedovoljno velike za čuvanje, ali da se nalaze. Ne znam ili nas obmanjuje što je neoprostivo. Jer jedna je stvar - nismo mogli ostati tu, druga je stvar obmanjivati nas.
MILE AKMADŽIĆ (generalni sekretar): Ili da ne zna, što isto ne smije biti.
IZETBEGOVIĆ: Da zna pa da mi kaže nešto treće, to je zaista.. Ako nešto ne podnosim, to je ta stvar. Reci istinu. Molio bih te jednu stvar isto, sad će doći - to je na tapetu. Gubici ovakvi, mi uništili, ovo-ono. Molim vas da budu pouzdani podaci. Nismo ništa uništili - nismo ništa uništili. Šest tenkova uništeno, neka se ne kaže da je uništeno osam. Da znamo stanje. Nemam ništa od toga što se stalno kljukamo nekim podacima optimističnim, pa onda stvaraš jednu sliku. Ja sam jedini koji nisam vjerovao da su zauzeta Vraca juče. Svi su vikali "Vraca zauzeta". Ja sam rekao: "Vraca nisu zauzeta". I nisu zauzeta. Nemojte nikad govoriti da jesu kad nisu zauzeta. Ona nisu zauzeta dok glavno utvrđenje nije palo. Vraga držati ulicu - ne znači ništa. Ne znači da je Predsjedništvo palo ako sad neko ulicu ovdje zauzme. Predsjedništvo se može držati još 15 dana, naravno. I ta Vraca neće pasti, vraga će danas pasti. Znao sam isto tako da nije i sad mi stalno govore Osmice su u našim rukama, ja stalno tvrdim da nisu Osmice u našim rukama i tvrdim da nisu. Ne znam šta nas imaju obmanjivati kojeg đavola. Ako ništa drugo, minimum kojeg možemo imat to su tačne informacije. Ja sam morao juče Zlatište zvati telefonom lično da provjerim kako stvari stoje na Zlatištu. Zovnuo sam onoga Osmana gore i pitao ga. Jer priča se ovako-onako. Na koncu konaca čovjek mora lično da uzme telefon i da pita kako stoji, da bi saznao. Dobrinju, itd. Zvao sam tamo ljude da mi zovu Dobrinju, Otoku, preko telefona od građana da saznam tu stvar. Jer od vojnika i milicije nikad ne znaš tačno na čemu si. Hvala Halile, živio. Neka znaš, još nemamo izvještaja, a trebali da imamo. Situacija u Karani "Maršal Tito". Šta se našlo, ko je preuzeo, ko drži kasarnu, ko čuva sad to tamo, ko izvozi oružje, šta je nađeno. Nikad nema. Ne znam da i ti znaš to šta je nađeno? Ne znaš. Pa eto. Pitam čovjeka, kaže - ja samo držim, oni iznose. Pitam onoga, kaže drži Kerim. Pitam. (Nastaviće se)