Magnetofonski snimak 151. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 1. avgusta 1992. godine. Sjednica je počela u 14 sati. Sjednicom je predsjedavao predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović. Dajte da vidimo da li možemo ove odluke da donesemo. Poslovnik kaže da možemo, da probamo. Dakle, pred vama je dnevni red, impozantan dnevni red odnosno 12 tačaka. Ne znam da li ga treba čitati, zbog snimanja.
MILE AKMADŽIĆ: Može se pročitati svaki put, pošto sam ja naznačio svaki put.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Predlažem da krenemo sa dnevnim redom. Ako vidimo da ćemo se zadržati jako mnogo, ja imam u četiri sata dolazi Englez, dakle ja moram odavde jedno pet minuta ranije. Pa što završimo, a što ne završimo onda bismo mogli na sutrašnjoj sjednici ranije, jer se sutra vrši dezinfekcija zgrade. U vezi sa dnevnim redom, je li? Izvoli Jerko.
JERKO DOKO: Predlažem pod tačkom devet, šema organizacija Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga BiH, predlažem da se ova tačka skine sa dnevnog reda, za dan-dva, za ponedjeljak. Ovaj prijedlog obrazlažem činjenicom da materijal nije još usaglašen u Ministarstvu odbrane, kao što su usaglašeni svi drugi materijali.
IZETBEGOVIĆ: Jesu li ostali materijali usaglašeni?
DOKO: Jesu. Upravo o tome govorim. I ovakav naziv Štaba kao što stoji ovdje nije predviđen ni u jednom propisu. I imam ja - već sam dao suradnicima neke dopunske materijale. I predložio bih komplet organizaciju Ministarstva i Štaba ujedno. Pa zato tražim tajm-aut do ponedjeljka ili utorka.
IZETBEGOVIĆ: Ima li ko iz Štaba da nešto kaže u vezi s Jerkovim prijedlogom?
ŠIBER: Ja nemam ništa da kažem, tu šemu smo napravili ima 10 dana i dali smo Ministarstvu i ona stoji.
DOKO: Ne slažemo se mi s njom.
ŠIBER: Nama je vrlo bitno, jako, da bi što prije mogli ljude da postavljam.
IZETBEGOVIĆ: Pošto shvatam Stjepanove primjedbe da vi niste baš reagovali naročito brzo.
DOKO: Jesmo, jesmo, predsjedniče, ali sam ja donio neke druge materijale. Imam ja jednu zamisao drugu, koju ću kombinovati i ljudi moraju sutra sjesti o njoj razmisliti. To je tri sata posla.
IZETBEGOVIĆ: Dobro bi bilo da je zajednički razmotrite, da ne bude...
DOKO: Nema jedne i druge strane, biće komplet u Ministarstvu. Šema cijela.
IZETBEGOVIĆ: Samo, dobro bi bilo da prvu stvar razmislite o lokaciji Štaba u šemi ovoj. Vrhovna komanda, Ministarstvo narodne odbrane, Štab. Gdje je njegovo mjesto.
DOKO: Sve ima.
IZETBEGOVIĆ: Jesu li to duple veze ili su veze preko.
DOKO: I oni razgovori moji s vama i oni gore i donio sam materijale nekih drugih koji su nešto napravili. Pa mislim da se treba malo još raspravljati.
IZETBEGOVIĆ: Da, riješiti kao prethodno pitanje pozicije Štaba u ovom trokutu. Vrhovna komanda, Ministarstvo odbrane, Štab. Tu postoje očigledno dva rješenja.
ŠIBER: Dva rješenja. U miru i u ratu.
IZETBEGOVIĆ: Prema tome, raspravite. I na koncu konaca, koristite se iskustvima.
DOKO: Imamo, donijeli smo šeme i druge.
IZETBEGOVIĆ: Donesite i druge, mislim, vidite kako je to u svijetu riješeno inače.
DOKO: Sutra bi trebalo da se o tome malo razmisli.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, raspravite to pitanje. Stručno, profesionalno, dobronamjerno.
DOKO: I kada se usaglasi - to je minut kod vas ovdje.
IZETBEGOVIĆ: I ono ostalo postaje princip da je dalje - koliko ja mogu da nastupim tu je spor.
DOKO: Nije spor.
IZETBEGOVIĆ: Tu postoje različita rješenja. To hoću da kažem.
ŠIBER: I različita gledišta.
DOKO: Imaju konkretni prijedlozi.
IZETBEGOVIĆ: Dobro. Čini mi se da je to ključno pitanje, kada poziciju Štaba riješite u tom trokutu. Hoće li to biti linija ili trokut. To je problem čini mi se. Dakle, tačka ova - tačka devet, bi se izostavila. To je šema. Jer o tome ne postoji saglasnost. Molio bih vas da to bude za ponedjeljak pripremljeno. I naravno, neka to zajednička neka komisija razmotri, da opet ne donese odbrana svoj stav. Pa onda opet nemamo. Dogovorite se. Ostalo izgleda da je prihvaćeno. I mi krećemo po ovim tačkama. Prvo, Prijedlog uredbe sa zakonskom snagom o amnestiji. One dvije, kao što znate, razmotrili smo prije nekoliko dana. Dr Pejanović je uzeo na sebe da organizuje širu raspravu. Ta rasprava je izgleda održana. Ovdje ima neki materijal. Ja predlažem da gospodin Pejanović i Nikolić s političkim aspektom, a ovaj s pravnim aspektom i da eventualno nakon toga otvorimo raspravu. Imate li vi šta da nam dodate mimo ovog Pejanoviću i gospodine Nikoliću?
MIRKO PEJANOVIĆ: Što se političkog tiče, to je u načelnoj mjeri sadržano, u bilješci, ako ste je stigli pročitati, s političkog aspekta. Postoji potpuna ili u najvećoj mjeri saglasnost. Imaju dva pitanja koje, naravno, treba još političkom provjerom činiti valjanijim. To je da li je ovaj momenat za amnestiju najpovoljniji. To je ovako bilo i drugo - u kojoj mjeri obuhvatom amnestije može vrijediti ovoj promjeni vojno-političkog vojnog odnosa u smislu pridobijanja ljudi za borbu u oružanom sastavu Armije BiH. No, neovisno od toga, mislim da Predsjedništvo već može odlučivati. Ja bih jedino sugerisao da - nije danas tu Sefer - bilo je riječi da će se ovih dana držati vojni savjeti, da možda još Vojni savjet uspije dati jedno mišljenje o amnestiji prije nego što je mi usvojimo. Sa stanovišta nekih rješenja koja su bila o opštoj amnestiji, iz ratnog perioda koji je pravio NOB (?), a koji je otprilike sa stanovišta situacije sličan. No ja ne mogu kazati hoće li Savjet biti brzo ili neće, to bi mogao Sefer reći ili neko u ime Sefera, i bilo bi dobro da je Vojni savjet konsultovan i da je dao mišljenje o projektu amnestije.
IZETBEGOVIĆ: Kakve su dileme u vezi s ovim? Koliko vidim, da li je pravi trenutak.
PEJANOVIĆ: Oko trenutka - hoćemo li još čekati ili da ne čekamo.
IZETBEGOVIĆ: Ako taj uslov nije ispunjen.
PEJANOVIĆ: Neki misle da se već to treba raditi. Ne treba to ništa odlagati. Neki misle da je trebalo još možda vidjeti neke stvari sa stanovišta vojne političke procjene. Naglašavam ne političkovojne nego vojno-političke procjene. Efekata u funkciji odbrane.
ŠIBER: Upravo zato nije trenutak.
PEJANOVIĆ: Dozvolite, ovo je vrlo osjetljivo. Ljudi su dali veoma koristan doprinos raspravom.
IZETBEGOVIĆ: U Štabu misle da još nije trenutak, je li?
PEJANOVIĆ: Zato ja pominjem Vojni savjet ili neki kolegij narodne odbrane i Oružanih snaga. Ako ne može Vojni savjet biti ovih dana.
……
X: Vidite nešto, mi smo uredbu pisali za ratno stanje, za vrijeme ratnog stanja. Prema tome, u sadašnjem trenutku radimo samo Uredbom o Oružanim snagama, rečeno je tamo kada smo je mijenjali da se profesionalni rad lica na službi Armije uređuje posebnim propisom. Vizavi toga, samo smo tretirali ljude oficire, odnosno starješinski kadar, i radnike koji rade u Armiji. Civile. Nismo vojnike. Jer, vojnicima rečeno je ima stalni sastav i promjenjivi sastav. A taj promjenjivi sastav je po osnovu Zakona o vojnoj obavezi. Prema tome, za vrijeme ratnog stanja nismo tretirali da je kompletna armija profesionalno. Znači i vojnički sastav je profesionalan. A ostalo...
MARIO: U članu 18 mislim da bi trebalo ovaj stav, ovaj zadnji stav kaže pri izboru kandidata za prijem u aktivnu vojnu službu vodi se računa o što "srazmjernijoj" - ja bih predložio da tu bude u što "ravnopravnijoj zastupljenosti naroda". A ne bih tu stavljao naroda i narodnosti nikako. Jer smo mi u Platformi izbacili. Mi imamo tri naroda i pripadnike drugih naroda koji žive u BiH. Trebalo bi izbaciti ovo "naroda i narodnosti". Da bude "što ravnopravnijoj zastupljenosti naroda i pripadnika ostalih naroda". Kažemo da je BiH država ova tri i pripadnika ostalih. Mislim, tako je u Platformi pisalo. I ovaj član 20 - ne znam je li on potreban. S obzirom na to da smo mi već donijeli Zakon o Oružanim snagama, kaže se zahtjevima vojna lica da se mogu primiti. Mislim da oni imaju ravnopravan status. Ne bi trebalo možda posebno naglašavati pripadnike aktuelna i građanska lica u bivšoj JNA.
MUŠIR: Radi toga, ako čovjek neće da se aktivira, zbog toga je rečeno "može" mogu se primiti ako hoće. Ako neće - neće.
MARIO: Možda je to suvišno jer to se podrazumijeva.
MUŠIR: Evo to će gospodin Čampara, ima on primjedbu na član 20 isto.
MARIO: Može se to izbaciti.
JURE PELIVAN: Na strani 6. ovo što si govorio: dakle na što "ravnopravnijoj zastupljenosti"...
MARIO: Naroda i pripadnika ostalih narodnosti.
PELIVAN: Dakle, "pripadnika konstitutivnih naroda i pripadnika drugih naroda" koji žive u BiH. Mislim, taj smo termin upotrijebili svugdje.
AVDO ČAMAPRA: I ja bih samo ovo na 18. strani kada kažeš "srazmjernije" ti kažeš "pravičnije zastupljenosti".
AKMADŽIĆ: "Ravnopravnijoj" on kaže.
ČAMPARA: Ja mislim da je ovo adekvataniji izraz, jer to "ravnopravno" daješ onda prevelika nekom ovlaštenja. Šta je ravnopravno, šta nije. A "srazmjerna" zastupljenost meni je jača jedna formulacija, kako hoćete.
MARIO: Nije.
ČAMPARA: Neko misli ovo je ravnopravno, neko ono.
AKMADŽIĆ: Suštinska je razlika između te dvije riječi.
MARIO: "Ravnopravnija" - ona manje odbija ljudi. To treba da znaš, Avdo. Ja u opisu govorim kao Hrvat. Ako je "srazmjera" onda reći će, sada je ovoliko pa znaš, pa nek' bude 5%, pa kažeš srazmjerno šuti imaćeš. Ugrađujem da se svaka varijanta ostaviti da nijedna se ne zatvara. A mi težimo što punijoj ravnopravnosti. Ako uskladimo stvorimo državu kako treba možda čemo biti potpuno ravnopravni.
AKMADŽIĆ: Što "ravnopravnija" ne bi trebalo nikome da smeta ništa.
IZETBEGOVIĆ: I čak ne treba onda ni riječ "što" nego "ravnopravnoj" zastupljenosti.
AKMADŽIĆ: "Ravnopravno" teško je postići to.
IZETBEGOVIĆ: Čini mi se da taj pridjev nema poređenja. Ne može biti mokar, mokriji, najmokriji. Ne može biti ravnopravan, ravnopravniji.
AKMADŽIĆ: Jeste. Treba nastojati da se postigne ravnopravna zastupljenost.
ČAMPARA: Dobro, ja ne insistiram.
MUŠIR: Je li ostaje "ravnopravan". (zajednička diskusija)
IZETBEGOVIĆ: Dobro, neka stoji "što ravnopravnijoj". Ali mislim da to...
PELIVAN: Jer - ispada nije ravnopravna. Ako je "što ravnopravnija" može i "neravnopravna" - jer, slušajte, to će se tumačiti. Šta znači "ravnopravno"?
AKMADŽIĆ: Treba nastojati da se postigne ravnopravna zastupljenost...
IZETBEGOVIĆ: Šiber, kako ministar formira stav, je li to riješeno tamo?
DOKO: Na prijedlog komandanta i njegova kolegija.
ŠIBER: Nije riješeno ničim. Za sada nije riješeno ničim.
DOKO: Zato smo rekli da sačekamo dva dana da napravimo formaciju Ministarstva i svega ovoga. E to je to. A nikakvih badža, ne može badža u ovoj državi biti.
ŠIBER: Badža. Ja se izražavam kako se narod izražava.
DOKO: Nema, narod se tako ne izražava. Ovdje mora biti vlast civilna.
ŠIBER: Ma ne zna se još je li on načelnik ili je komandant, zato kažem badža.
DOKO: Kako se ne zna kada ima zakon? Ne može sada neko sebi izmišljati pa kako će se zvati. Zakon je rekao.
ŠIBER: Ako je Štab vrhovna komanda onda je komandant.
DOKO: Načelnik opet Štaba Vrhovne komande.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, ali vi stvarno treba zaista da riješite ovo pitanje pozicija. Znam da je to odavno sporno pitanje. Pozicija Glavnog štaba. Je li on Glavni štab Vrhovne komande? Je li on, pazite, očigledno po jednoj liniji je određen Ministarstvo narodne odbrane, u jednoj stvari, a po jednoj drugoj liniji su isto komandovanja - direktno. Sada treba vidjeti da li ova pitanja koja se tiču postavljenja, proizvođena su ona po prirodi ta pitanja koja idu preko Ministarstva narodne odbrane, ako idu onda to ministar narodne odbrane predlaže Predsjedništvu, ali formira svoj stav na osnovu prijedloga, bez toga ne može. Čim nema prijedloga u tom smislu smatra se da je šupalj taj prijedlog da nije u redu. Da nije legalan. Ako bi tako bilo ne bi bilo problema, Štab bi davao preijdloge, ministar narodne odbrane bi podnosio prijedlog ovdje Predsjedništvu itd. Ako nema, usaglase se.
ČAMPARA: Ja lično, da ja bar kad gledam zakon i kada ga donosimo ja apstrahujem pojedine ko je ko na kojoj funkciji potpuno.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, to se pretpostavlja.
ČAMPARA: A stvarno, jer ako drukčije radio neće valjati. Može biti momentalno u korist, ali može se sutra to okrenuti.
DOKO: Naravno, gledajte funkcije, a nemojte gledati ljude.
ČAMPARA: Moje je sada lično mišljenje da bi trebalo naći, ovdje se radi o proizvođenju, jednom, drugom. Jer ministar, vi znate ministar ovog - ministar za narodnu odbranu je civil. I proizvoditi u više činove itd., to je nemoguće bez komande - vojne komande. To je nezamislivo. Jer civil ne mora da zna, nije ga ni briga, on radi druge. To je politička jedna funkcija koja i druge poslove radi. Ministar je politička funkcija. A ovo je izričito vojna funkcija. Zanimanje vojna funkcija. I treba naći ili da ovo ostane, ili da u uredbi stoji da ministar predlaže kada dobije prijedlog od Štaba, od načelnika Štaba.
(Nastaviće se)