Magnetofonski snimak 151. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 1. avgusta 1992. godine (2)
JERKO DOKO: Ministar imenuje na prijedlog načelnika Glavnog štaba, stoji fino u uredbi.
AVDO ČAMPARA: Ne to je drugo, to su postavljenja ova od komandanta
bataljona na više.
MUŠIR: Ali taj princip treba usvojiti.
DOKO: To je princip taj.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Nego, ovako kako ovdje stoji, značilo bi da taj prijedlog mora; kada dođe ovdje ima dva potpisa, potpis i prema potpisu. Znači nema potpisa, mi kažemo nije potpuno.
ČAMPARA: Meni ne bi smetalo, recimo.
IZETBEGOVIĆ: Ovako bi to značilo da mora imati potpis i onoga, barem za neke stvari. Ali, možda, za neka zvanja ovdje ili neka proizvođenja. Ne treba, recimo, sada za proizvođenje poručnika, možda ne bilo neophodno. Ali neke više činove možda bi - po ovome bi ispadalo da taj prijedlog - s jedne strane ministar odbrane, s druge strane ovoga načelnika. Dakle, da se vidi već iz samog akta da saglasnost postoji. Ovako kako piše ovdje.
Međutim, može to biti riješeno i tako da nosi potpis samo ministra, a da ministar je prethodno usaglasio svoje stavove sa Štabom itd.
DOKO: Ja mislim da će u ponedjeljak puno šema ministarstva i Glavnog štaba.
ČAMPARA: Znate, prethodno usaglasio ne usaglasio - šta on prethodno ne treba da piše.
IZETBEGOVIĆ: Ja mislim, radi se o ovome što će u prijedlogu stajati. Za ministra bi stajalo ovako, predlaže to, to. Ovo je usaglašeno - o ovome je postignuta saglasnost u Štabu. I dolje potpis onda ministra narodne odbrane.
DOKO: Trebate princip samo gledati i usvojiti, nemojte sada ljude gledati. Ja vas molim da principe usvojite i mislim da su oni takvi. Imamo bivši savezni sekretarijat, imamo još i drugih država koje smo napravili. Imamo neke stvari koje ja mislim da su dobro rješenje za našu državu i ja sam dao njima. Sutra će sjesti, ako se ne stigne za ponedjeljak, bolje još jedan dan sažvakati da se usaglasi ovamo.
IZETBEGOVIĆ: To pitanje sporno se da riješiti uvidom u nekakva iskustva. Ne trebamo mi izmišljati ponovo neke stvari. S tim što vjerovatno ima neke razlike u mirnom i ratnom stanju.
DOKO: A i ovdje da se kaže, ove što se donose uredbe, da će se one odmah, čim mir bude, one ne važe, moraju se donositi mirnodopske. Mi moramo, pazite, za mene niko nema činova. Ja priznajem te ljude koji su prišli i da će o nečemu se voditi računa, komisija ta koja će sada razmatrati o Stjepanu, da će reći tu je bio tako i tako. I ima vaga i gore, ali će dosta civila dobiti velike činove, predsjedniče.
IZETBEGOVIĆ: Dobro samo pazite nešto, činovi su manje-više nešto kao i škole. Niko nikom nije sporio ako je završio za vrijeme rata NDH, završio čovjek fakultet, niko mu nije sporio da je on ljekar. Tako u principu bi trebalo priznati, jer činovi odražavaju neko prethodno znanje, iskustvo, vrijednost. Nešto što je stečeno. To ne bi trebalo osim u izvjesnim slučajevima ne priznavati. Kada se neko ogriješio nije za vojsku, onda ga ne treba ni, primi ga onakav kakav jeste uvažavajući njegova iskustva i znanja. Bez ako nemaš osobitih razloga da mu to ne učiniš.
DOKO: Ali mislim da će se morati voditi računa o tome, predsjedniče, koliki nam je čaršaf u ovoj državi, koliko ćemo moći imati pukovnika, majora, koliko kapetana.
IZETBEGOVIĆ: Ako smatraš da ti treba, nemoj mu kazati jesi ti tamo bio pukovnik, ali za mene nisi pukovnik, recimo jer ga nećeš primiti nikako, jer za mene nisi, možeš mu kazati hvala. Ali ako ga primiš, onda bi normalno bilo da mu priznaš školu, ispite koje je polagao tid. To je nešto, jedno znanje koje je stečeno i ne možeš ignorisati. Međutim, ovdje u stvari kada budete definirali poziciju komande Štaba u odnosu na Ministarstvo odbrane i Vrhovnu komandu, kada budete kazali da se Štab na te poslove nalazi podređen Ministarstvu narodne odbrane. Onda recite koji su to poslovi, a kada se kaže na druge poslove onda direktno je podređen Vrhovnoj komandi, recite u kojim poslovima. Tada ćete postaviti pitanje da li je u pitanju kod činova, da li je to ona linija komandovanja ili je linija jednog
DOKO: Personalna mora biti. Vlada i Predsjedništvo moraju donositi odluke i civilna vlast. A normalno na prijedlog svojih starješina, da je neki Janko, Marko, Huso napredovao pa će mu njegov komandant korpusa reći. A to će ići prijedlog iz njegove baze, onaj ko ga zna, pa njegov pretpostavljeni komandant, pa vrhovni komandant pa u Ministarstvo, pa će reći, oni predložili nekakvih 15 činova te i te vrste. A mi u Ministarstvu kažemo nemamo para toliko, Vlada kaže ne može, pa će biti strogi kriteriji. Mora civilna vlast o tome odlučivati. Ja o tome govorim.
ČAMPARA: Ja, ali ja sam razumio, Predsjedništvo je vrhovna komanda po meni činove. Drugo hoće li ovdje taj biti. Niko nema ni moralno ni nikakvo drugo pravo, neće moći imati da više zna o ljudima za vrijeme rata, koga treba, bez obzira je li do sada imao činove ili nije ih uopšte imao, pa treba ga unaprijediti u činove od upravo te štaba odbrane, koji zna te ljude, normalno s ministrom. Ja ministra tu ne isključujem. Ali Štab je taj koji zna te.
DOKO: Što se sada nadmudrujemo - ja sam sada fino rekao kako ide procedura, a civilna vlast mora na kraju odlučiti. Predsjedništvo će normalno reći svoje. A tamo se fino u zakonu - Doko je komandanta Štaba nije samo o...., nego imenovanja, činovi. Normalno imenovanja, ako je neko imenovan nosi to imenovanje i čin. I rečeno je tamo u zakonu Doko je naimenovan, iako sada ima.
ČAMPARA: Nemojte ovaj će se stavljat u sasvim drugi položaj kad usvojimo u prizvođenju.
MUŠIR: Ja mislim da mi ovdje pravimo problem, a nema uopšte problema.
MILE AKMADŽIĆ: Nema problema nikakvog. Ja samo slušam šta pričate.
MUŠIR: Može to biti formalno da se kaže ministar, a stvar je po rodovima i službama, načelnik svakog roda slu... taj je onaj koji odlučuje hoće li neko iz tog roda i službe biti unapređen i to do ministra mora proći kroz nekoliko voda, da ministru dođe čista stvar. Sada jedino može biti subjektivna stvar. Kao što svugdje ima u svijetu da nekoga prekriži i ako je zaslužio tu ne možeš proći, a sve drugo prošlo. Ali tu ne možeš proći. Praktično, znači do dolaska, do ministra, mora proći čitav niz.
DOKO: Ma, nije problem to, to je principijelna stvar.
AKMADŽIĆ: Na kraju krajeva, to je još prijedlog, ljudi moji. Predsjedništvo je Vrhovna komanda i usvaja to. Predsjedništvo uvijek može reći gospodine Doko, Janko, Marko, jesi ti vršio sva usaglašenja koja sva tamo su običajena proceduralna itd. Jesam-nisam.
STJEPAN ŠIBER: Sve ovo što Rifat kaže na papiru što on priča tačno. A sada da vam kažem, kada ste me već povukli za riječ da kažem. Ja sam tri puta od načelnika Generalštaba, dakle, Glavnog štaba bivše armije prošao kod njega na spisku da dobijem čin generala, ali nisam prošao kod saveznog sekretara.
Dakle, kod tog ministra odbrane nisam prošao. Sada neka vam sve bude jasno zašto je ovo dodato. Eto, kada sam već morao svoj slučaj da navedem.
AKMADŽIĆ: I po ovome bi značilo, po ovome papiru koji je ovdje, da ne može proći. Jer po ovome se traže dvije saglasnosti, još gore je.
ŠIBER: Da, ali načelnik Glavnog štaba isto svoje kaže, može da kaže Predsjedništvu, ako ministar, odnosno savezni sekretar kaže ne može.
AKMADŽIĆ: Predsjedništvu ima pravo da se obrati svaki građanin.
MUŠIR: Šta vi predlažete, gospodine Šiber?
ŠIBER: Predlažem da ostane ovo.
MUŠIR: Pa dobro neka ostane.
AKMADŽIĆ: Opet ne ide bez ministra. Ništa se ne dobija.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, znači ako nema njegovog prijedloga opet ne bi moglo da ide. Ovako kako ovdje glasi uz prijedlog ministra, a uz prethodno pribavljen - da ne bude ovdje komulativno. Piše u zakonu prethodno pribavljeno.
DOKO: Sigurno piše.
IZETBEGOVIĆ: Naime, može se i načelnik Generalštaba javiti, ako vidi da negdje stvari ne idu i recimo da…..
JURE PELIVAN: Uvijek je nosilac funkcije ministar. Ali ne možeš ti recimo sam. Hoćemo da se sistem utvrdi. Ne subjektivnost, nego sistem da se utvrdi.
DOKO: Tad nismo o tome razmišljali, a mijenja se iz dana u dan situacija. HVO je priznata isto kao oružane snage. I moraće biti neka dopuna izmjene zakona čl. 37. Stavili u oružane snage, jer mi smo prešli u oružane snage. Jer isto i oni časnici koji su u HVO moraju se tretirati kao i ovi što su prešli u TO, čl. 37. to isključuje. Ja sam danas - nekih dana kada smo imali one probleme, predsjedniče, i kada smo sjedili sa glavnom komandom Glavnog štaba i HVO su u okviru realizacije onog sporazuma - oni kažu vi nas nigdje niste u zakonu ni stavili i zastupili. I smatramo sutra npr. jednog Jaganjca ne možemo ništa proizvesti, ništa, jer ga ne tretiramo kroz čl. 37. ili njegove koji su prišli u HVO. Šta tu možemo napraviti?
MUŠIR: Ja, koliko znam, nisam pročitao nigdje ništa da je donesena odluka o spajanju HVO i TO. Odnosno, neki dan što smo mi postavili kao pitanje poslije vašeg sastanka u ZOR-i dolje, da se prizna HVO kao sastavni dio oružanih snaga. Jer ovdje smo rekli, stvar je u propisima koji su prešli u TO.
AKMADŽIĆ: A nije nigdje rečeno ni suprotno?
MUŠIR: Nije.
IZETBEGOVIĆ: To će se vjerovatno morati riješiti jednom posebnom odlukom.
DOKO: Ja sada hoću da kažem.
IZETBEGOVIĆ: Da, u čl. 20. se ubacuje to i to, ali biće potrebno u toj odluci, kada poslije razgovora sa glavnim stožerom HVO zaključiti to pa se potpisi i u toj odluci se kaže - priznaje ovo-ono itd. Priključuju se, pa u vezi s tim. To postaje jedan specijalni propis, znaš.
DOKO: Evo, ja sam to htio sada. Imao sam na umu, nešto sam pitao.
ČAMPARA: Dobro, izmjena i dopuna uredbe sa zakonskom snagom, nema problema.
PELIVAN: Možemo li uslovno reći tu, koji su prešli u oružane snage?
MUŠIR: Zato što je tamo u onoj uredbi pisalo oni koji su prešli u TO. Zato smo je mi preuzeli kao takvu. Ajmo napraviti odmah izmjene ove uredbe.
PELIVAN: To je jedan opšti izraz.
MARIO: Ne možemo tretirati HVO kao HOS ili kao tamo neku grupu samostalnu. HVO je isto organizirana snaga kao što je bila TO. Sada nećemo se nadmudrivati koja je bila bolja. Radi toga smo išli da formiramo oružane snage kako bi se moglo izbjeći.
MUŠIR: Zato ćemo izmijeniti čl. 37. ove uredbe. Greška je bila u startu, trebalo je biti oružane snage da se sastoje iz Patriotske lige, HVO i TO.
ČAMPARA: Dobro, gotovo je sada.
MUŠIR: To je tačno, Patriotska liga je tada brojala 80.000 ljudi…... zna se da je HVO brojao 20.000 ljudi, zna se da su ovi drugi narastali, mi smo rekli TO. A objektivno b….. u startu napravljena greška. Možemo li sada, pošto sada donosimo propis, poslije tog 20. maja krstiti ga, izmijeniti samo ne u TO nego u oružane snage, a imamo već uredbu o prevođenju u oružanim snagama.
DOKO: I da kroz ove uredbe koje sada donosite da se pominju oružane snage, a ne TO.
MARIO: Onda bi trebalo dopuniti uredbu oružane snage - dijelovi to i to - i onda više nema tretiranja posebno TO, HVO - mislim da TO isto zaslužuje da prelazi u oružane snage.
MUŠIR: Ne bi sada trebalo terminološki miješati ni TO ni HVO - nego oružane snage i time pokrivamo onaj period ranije.
ČAMPARA: Sve će biti oružane snage. Neće se pominjati ni TO ni…
IZETBEGOVIĆ: Vi donesite uredbu o izmjeni uredbe kojom se tamo TO mijenja u oružane snage, pa onda to obuhvata sve.
DOKO: Ne, to je već urađeno. Ali mogu li ja predložiti da o ovom problemu Mario i gospodin Avdo i Mušir neka malo prouče pa nam predlože izmjene, ako treba nešto. Mislim da je puno bitno u kretanju, daljem razvoju događaja.
AKMADŽIĆ: Neka prouči Mario, Avdo i Mušir.
MUŠIR: Mi smo poslije, vidjećete kod ovih činova, usaglašavali sa HVO-om kada smo usaglašavali činove, oznake, ovo što vi nosite na bluzi i to.
DOKO: Dobro, o tome ćemo…
IZETBEGOVIĆ: Dobro, ovim pravilima regulirano je pravo i dužnost nošenja vrste uniforme za pojedine rodove. Osnovna boja uniformi, maslinastozelena. Zatim je data šema odbrambenih snaga BiH, koje se sastoje od Armije, MUP-a i drugih regularnih naoružanih sastava. Ovdje je dat pregled armijskih obilježja, to su grb, zastava, obilježja za članove Predsjedništva, ministarstva, činovnike, generale, vojnike kao i druga armijska obilježja. Ovdje predlažem da se ovo usvoji. Ima li tu primjedaba? Je li tu postoji saglasnost? Postoji.
AKMADŽIĆ: To dugo stoji. Ovo smo mi već jednom
IZETBEGOVIĆ: Da mi prihvatimo ovo? Može li? Može. Evo tačka 6. prihvaćena. Tačka 7. Prijedlog pravila službe u Armiji.
SVI: Usaglašeno.
……
Prekinuto snimanje.
Sjednica je završena u 16 sati.
(Nastaviće se)