Magnetofonski snimak 172. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 24. oktobra 1992. godine (2)
ABDULAH KONJICIJA: S obzirom da ja znam situaciju itd. mi ipak moramo poći kod razmišljanja o ovim stvarima od toga da li smo mi ili nismo, ali mi smo napravili od njega nekakvog heroja, nekakvog borca, ljude koje je okupio - veliku grupu. Bojim se da u javnosti ne bude ovo prikazano kao obračun. Drugo, formirana je neka komisija. Ja bih ipak predložio da to ide nekim zakonskim putem. Može se, recimo, njemu dati neka suspenzija sa te funkcije do određenog vremena, a da se ide zakonskim putem itd. a ne striženo i košeno. Jer, tu noć kad je ta vijest izbila, ja sam isto komunicirao sa tim komandantima. I nije tačno ovo što je rekao komandant Armije da su oni svi lojalni komandi. Zbog toga bih preporučio očito je da je on napravio grešku, otišao u inostranstvo bez da zna komanda. To je dovoljan razlog da ga se razriješi. Nastupao je bez dozvole komande itd. Međutim, ipak moramo voditi računa kako će ta javnost prići, pogotovo što postoje u javnosti komentari da je to obračun između Juke heroja kojega se želi sad odbaciti i komande Armije. Zbog toga da ne bih dužio i oduzimao vrijeme, moj je prijedlog da se on suspenduje, da se materijali upute armijskim, sudskim organima neka provedu istragu. Jer, dozvolite, mi ćemo njega osuditi ovdje po nekakvom izvještaju kojeg nam štab Armije podnosi. A nemamo tu njega da se on brani. Ovo što je on dao izjava njima u takvim okolnostima, dao je - teško je reći. Prema tome, ja ne opravdavam Juku
U nizu stvari ga ne opravdavam. Ali, ovaj, sadašnja situacija kad želimo da zavodimo red u ovoj sadašnjoj situaciji treba to na nekakav bezbolan način da prođe. Iskreno vam kažem da sam ja prije petnaest dana njemu napisao pismo i zvao ga meni na razgovor - poslije onoga kad se na TV pojavio kad je napao Štab Armije i upozorio sam ga Armija mora biti jedinstvena itd. da dođe kod mene da porazgovaramo - on mi je susjed, rastao je sa mojim djetetom itd. Međutim, on meni nije došao. Sad kod ovoga, da vam ponovim dok je Sefer ovdje, Sefere, znaš šta, uvijek treba saslušati dvije strane to je broj jedan. Ja vama mogu vjerovati, vašoj komisiji ne moram vjerovati. Nesumnjivo ja znam iz vojske da vojnik nije mogao otići preko granice svoje zemlje bez što bi oficir. Bez što bi dobio dozvolu, to je bilo tako u staroj Jugoslaviji, od svoje komande. Prema tome, on je napravio grijeh. I da ima grijehova u to mu vjerujem. Ali ne mogu se ni ne gledati njegove zasluge i to da je on nekakav postao nacionalni heroj. Zbog toga ja bih predložio, iako je ovo tačno što iznosi Sefer, slažem se potpuno da ga se isključi, ali u ovim sadašnjim okolnostima ja bih predložio za njega suspenziju, uputio stvar vojnim sudskim organima da tu stvar ispitaju, da saslušaju i jedno i drugo mišljenje, uzmu podatke itd. i da se onda o tome donese konačna odluka. A mi ćemo dobiti vrijeme, umirićemo javnost. Konačno, ima i svojih dobrih pristalica Sefer. Ja sam išao gore kad su zauzeli one tenkove da ih sa tenkova vratim i na račun nekog poštivanja prema meni oni su popustili, ne bi dozvolili da se oni tenkovi gore uzmu itd. I mislim da bismo tako najbezbolnije prebrodili ovu situaciju. To je moje lično mišljenje. I još nešto, vjerujte mi da sam konsultirao i nekoliko ljudi u gradu koji su vrlo ozbiljni, koji su i pravnici itd. sugerisali su mi da se zauzme ovakav stav.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Dakle, riječju jednom, koliko te razumijem Abdulah, umjesto ukidanja odluke predlažeš suspenziju. Da vidimo pravu stranu stvari, pravno ako vojnik nešto pogriješi, bilo koji od vojnika do generala šta se radi. Ako postoji osnovana sumnja da je pogriješio. Da vidimo ima li šta, šta pravnici kažu? Ovdje je prijedlog da se suspenduje sa tih dužnosti dok se taj slučaj ne ispita, dok se i on ne mogne izjasniti. Tu su ta dva prijedloga. Jedno je ukidanje odluke o imenovanju, a drugo je suspenzija sa tih dužnosti. Manje-više, rezultat je jednak. Ima i prijedloga da se odgodi. Naime, ovdje postoji...
MIRKO PEJANOVIĆ: Ovaj prijedlog što je iznio prof. Konjicija je u relaciji sa mojim prijedlogom. Odgađa se do konačne odluke, a ima neka odluka koja ga sprečava da obavlja bilo kakve komande.
IZETBEGOVIĆ: Jedno je da li se odlaže donošenje uopće odluke, a druga je stvar donošenje ipak odluke o suspenziji. Naime, nema sumnje da je on napravio jedan niz ozbiljnih prekršaja. Nema tu nikakve sumnje. Samo da li bi sad trebalo ići bez ispitivanja stvari direktno na odluku? Ili bi trebalo suspenziju izvršiti pa neka se onda odlučuje o tome. Inače, neka odluka treba biti donesena. Treća je stvar da se ništa ne odluči danas. Da se odluka ne donosi. To je treća stvar.
SEFER HALILOVIĆ: Ja bih vas zamolio da ovu stvar posmatrate u cjelini, odnosno u kontekstu svih ovih događaja i zbivanja. Mi samo tražimo, odnosno Komisija u kojoj je zamjenik načelnika Glavnog štaba, načelnik Uprave bezbjednosti i načelnik Pravne uprave, predlažu da se ukine naredba o postavljenju. Ne prejudicira uopšte stvar drugom naredbom sam ja formirao komisiju koja će ispitati stepen krivice. To je nešto drugo. Ovo je nešto što je moralno, što je zahtjev. Zavisi s kim razgovarate. Ja ću sad naći stotinu ljudi koji će ovako reći. Meni su rekli neki njegovi kad su došli kod mene. Dakle, rekao je, za nas je Juka Bog. Mi njega slušamo, mi smo njemu dali zakletvu. I nađite stotinu drugih ljudi koji će reći - to treba objesiti, strijeljati itd. To je dosta...
KONJICIJA: Upravo zato što se vaga treba biti mudar i taktičan u ovoj stvari, odnosno situaciji.
HALILOVIĆ: Mi smo vrlo ozbiljan svijet tamo koji se bavimo poslom, mi zaista vrlo ozbiljno tražimo da Predsjedništvo ukine naredbu o postavljenju svjesni da to može izazvati i incident, ali mi smo krenuli da stvari unutar Armije uvežemo, da ono što je bolesno tkivo - da odstranimo i da to dovedemo u red. Ili, izvolite, ali onda mi dalje ne možemo raditi. Radi se o jednom totalno paralelnom sistemu, zapravo on se cijelo vrijeme pokušava postaviti kao jedan parlamentaran sistem Armije. Mi smo sve, sav benzin i naftu stavili pod kontrolu, kod njega nismo mogli od njega zato što je rekao ako negdje budemo došli na neku benzinsku pumpu, onda moramo pucati. Drugi put, sve smo utjerali u kasarnu, njega ne možemo. Ali ako budemo te Igmane stavili u kasarnu, moramo pucati. On ide kroz grad, nađe nekog tamo - dvojicu članova Glavnog štaba je svojom štakom nalupao. Potpuno su ljudi bili krvavi. Na drugom mjestu neki od tih njegovih vojnika koji ga ne sluša, puca mu u noge, itd. Dakle, mi jednostavno kažemo - ne može biti takav među nama u Glavnom štabu i gotovo. A to ko je od njega napravio junaka, zašto ga je napravio, zbog čega je napravio, to je tema druga. Mi sigurno nismo. To je tema za mnogo šira razmatranja i elaboriranje i to će vjerovatno trebati kasnije raditi. Naš je odlučan stav i zahtjev da Predsjedništvo poništi odluku o postavljenju na ove dužnosti. Jer mi bismo to uradili sami, uradio bih sam da nije tu odluku Predsjedništvo donijelo. Duboko svjesni da to može izazvati incident. Mi smo učinili sve u ovih nekoliko dana da razgovaramo, da im objasnimo, mi smo sve učinili. Ali opet postoji mogućnost da bude incident i mi smo na taj incident spremni. Ali ne može nijedna grupa koja sebe smatra Armijom ući u Predsjedništvo, u Kabinet predsjednika, ne može nikad niko više nekažnjen ući u Televiziju. A tamo kobajagi stoji jedinica MJP-a. Mi ili ćemo to skršiti. Mi smo probali da im objasnimo to što rade da ne mogu raditi. A ko se bude i nakon toga ponašao tako, onda je to po zakonu oružana pobuna i mi ćemo to uraditi onako kako treba da uradimo. Dakle, po ovom pitanju vrlo odlučan je stav i ovo je zahtjev ovih ljudi iz Glavnog štaba iz komande Korpusa komandanta brigada. Mi nećemo popustiti. On gore sad stvara probleme, unosi zabunu, on dođe i kaže ja sam član Glavnog štaba, molim vas dajte mi 200 pušaka. Onaj kaže zašto? Onda on udari čovjeka štakom po glavi i uzme 200 pušaka i odnese na Igman. Onda mu na Igmanu tih 200 pušaka otmemo. On dođe u Konjic i kaže, ja sam član Glavnog štaba, izvolite, predsjednik Izetbegović je potpisao moje imenovanje i ja imam punu podršku od njega. Itd. Dakle, on ode u Njemačku na miting, nas su iz Kelna zvali ljudi i kažu imamo na mitingu sutra zakazano na kom mitingu će biti Juka i nakon tog mitinga treba da mu se preda u gotovom 850.000 DM. Ja sam u toku noći sakupio potpis od, zamolio sam predsjednika Ganića da predsjednik Vlade, ja potpišemo da nije ovlašten da prikuplja sredstva u korist Armije. Da mu taj novac ne bi bio uručen. Odakle ja znam tamo. Tamo se pojavljuje Kurta i Murta skuplja taj novac, a mi ovdje krepavamo od gladi i bez oružja i bez municije. A tamo se pojavljuje nekih sto emisara među kojima je sad i on. Vrlo jasno mi kažemo pripadnik Armije RBiH se tako ne može ponašati. A sad, naš je zahtjev vrlo ozbiljan i odlučan da se, da Predsjedništvo podnese, da poništi naredbu o postavljenju. Ne mislimo mi njemu skidati zasluge. Niko protiv zasluga nema ništa, ali isto tako i prema njemu i prema svakom drugom ko je pljačkao, a jesu pljačkali, ko se siledžijski ponašao a jeste siledžijski su se ponašali (ne svi ima tamo divnih grupa). Tu veče kad je bila frtutma četiri grupe su rekle da neće da učestvuju. Nisu se pomjerile iz baze iako im je bilo naređeno da se pripreme. Nego su se ovi mali uskomešali, jedni su otišli na TV, drugi u Predsjedništvo. Gospodin Pejanović, ja vas sutra neću štititi kad budu došli u Predsjedništvo od ovakvih. Ukoliko ne bude bila podrška ovakvom stavu da se ovo odlučno presiječe. Mi ne možemo više završiti posao koji smo započeli da ovu bandu koja je opljačkala grad, ne možemo dovoditi u red. Sad, na vama je pa odlučujte.
PEJANOVIĆ: Znam, tako ste rekli prije tri mjeseca i tada je on predložen da bude snaga koja će to obezbijediti. Dobro, ljudi se promijene. Ja čovjeka nisam lično upoznao odmah da vam kažem i od toga polazim. Moje razmišljanje je išlo u vidu pitanja koja proističu iz nepoznavanja čitavog ovog događanja. To je prvo. Ja sam i rekao da se ne osjećam kvalifikovanim za odlučivanje u ovom problemu, jer jako je složen. Drugo, moje političko razmišljanje ovog časa kao člana Predsjedništva jeste da ne dovodeći u pitanje saznanja i spoznaje i razloge do kojih ste došli u vezi s tim, razmislimo da li ovog časa to treba uraditi ili malo pomjeriti, što se mene tiče to se može i drugom odlukom jer blaža je pokriti, ali bi bio najbliži jednom makar petodnevnom odlaganju zbog situacije kakva nam je u Republici. Pri tome hoću da kažem da je on odista u javnosti sarajevskoj bio čovjek, ne ulazim u to kako je do tog došlo, čovjek koji je bio to što je bio i može imati izvjesne posljedice negativne za ukupno sad naše konsolidovanje. Ako može... ako ne može imati posljedice, onda znači ja nemam dovoljno saznanja i ne treba o tome ni voditi računa.
ZLATKO LAGUMDŽIJA: Predsjedniče, ja se izvinjavam što sam upao na sjednicu nepozvan, međutim hitna je stvar. Nafta nam je došla dolje u Split ovih 20.000 tona iz Turske. Dolje postoji nalog da se ona uputi Direkciji za snabdijevanje za koje kažu da sam je ja uputio. Ja se toga ne sjećam. Da li neko zna? Čekaju na telefonu da javim. Direkcija za snabdijevanje građana Sarajeva.
EJUB GANIĆ: Možemo zadržati tu naftu gradu Sarajevu pa ćemo onda
LAGUMDŽIJA: Da nije Direkcija za robne rezerve republička?
X: Ima Direkcija za snabdijevanje pri Skupštini grada i oni barataju nekim osnovnim prehrambenim artiklima. Međutim, za potrebe Republike naša direkcija za robne rezerve Vlade BiH.
LAGUMDŽIJA: Ima Direkcija za humanitarnu pomoć, ali to nije humanitarna. Neka izađe Enes pa neka vidi ili Zlatko sa Silajdžićem kako se to može najbolje riješiti.
X: Jer ta nafta je bila za merhamet. Sad me Čengić pita odozgo šta će. Nafta će ući u terminal, treba da se zna kome.
PEJANOVIĆ: Ako je Merhametova, onda je Merhametova.
IZETBEGOVIĆ: Ne znam ja. Vlada zna kome je poslala. Ako je poslala Republici - Republici. Ako je poslala dobrotvornom društvu, onda je to njihovo. Ako je Republike, onda se zna gdje ide.
X: ... . Dobro, izvinjavam se što sam ovako upao.
IZETBEGOVIĆ: Neka ispitaju je li Merhamet. Darodavac zna kome je dao.
PEJANOVIĆ: Treba dati onome čije je.
KLJUIĆ: U principu sve je jasno. Odmah da vam kažem nešto privatno. Tu veče ja sam pokušao da stišavam, jer su i kod mene došli, odnosno kod Talijana pa sam ja otišao kod Talijana i istjerivao ih. Odmah da vam kažem to je heterogeno društvo. Neki slušaju, neki kažu "ko te jebe" da budem iskren, tako se oni ophode. To je njihov žargon i u skladu s tim ja sam tad i pokušao kod onih razumnijih da kažem prvo sabur, da spuste loptu, da ode onaj Krupško kod Vikića jer je Vikić trebao s njima da se obračuna tu veče itd. S obzirom da tad nismo imali ovaj problem koji imamo u Travniku, ali tada smo ocijenili da je to skandal i za grad, prvo moralni šta će građani reći, drugo svima nam je svega već dosta i ne znam, na određen način to se pomalo smirilo. I nakon što je Srna to sve lajala to sve i taj štatapa pa i naša koja je protiv nas u svakom slučaju ne zato što su to kvarni ljudi, nego zato što su nesposobni ljudi, i vi njih ne možete promijeniti. Uvijek na Zapadu kažu - kad nešto ne valja onda se to rasformira, pa na drugom mjestu sa drugim ljudima i drugim formira druga. Mi nismo imali tu sreću da smo sve novinare formirali i tako. A cijenim da sad kad je leglo ovo sve ... Trenutno o Prazini se uopšte ne govori. Ja sam da se on pozove u Sarajevo, da Vojna komisija koja je formirana to sve provede, još jednom to sasluša i da se on smijeni, da mu se da neka dužnost ako će biti lojalan. Ako neće itd. Ali ne vidim, nije čovjek pametan, dugo razmišljam u kakvim smo belajima da sad, pogotovo što ovdje vidim odmah u štampu to dati, tako da ne vidim svrsishodnost. Vjerujte mi. Samo bi se još više zapetljali, a druga stvar, sad mislim da nema s njim problema, nego mu šalji kakvu depešu da on dođe u Sarajevo ovdje. Oni imaju put. Kad je Kruško izašao preko Aerodroma. Ima, navodno, neka staza kuda oni prolaze. Vjerujte, do mene dolaze informacije, dolaze neki ljudi i kažu - Kruško je otišao, ovaj otišao. Ne znam šta rade, tamo su. Mislim da sad neka odluka koju bi mi objavili preko novina izazvala još veći nesporazum, a ni u kom slučaju nisam da se tolerira bilo kome. Svako treba da radi svoju dužnost i mislim da mu treba poslati poziv da dođe ovdje ili istim putem koji je otišao ili preko Hrasnice. Da sasluša još jednom, da ta komisija završi, i onda ćemo definitivnu odluku donijeti. Mislim, ne sumnjam u odluku, ali vjerujte danas nam samo još to treba da se objavi i da njih 20-50 prave belaj. Da nema ovih problema koje imamo tamo na drugom području i sve to, možda bi to bila idealna prilika, jer stalno ta tvoja naredba koja je bila i prvi rezultati toga ohrabrujući su i to je među
građanima odjeknulo. Međutim, ne mogu da procijenim, vjerujte, ja sam za zakon, stvar mi je potpuno jasna, ali nisam siguran da večeras, ako novi belaj nastane, napravimo, ionako smo toliko hendikepirani. Komunisti su govorili imaju subjektivne i objektivne slabosti. Mi smo tim subjektivnim toliko mnogo opterećeni, poštedite nas. Ja mislim da mi odlazimo na nekoliko dana, a vi njega pozovite da dođe u Sarajevo. Ako ne dođe, onda imamo alibi da nije došao, da nije htio da razgovara, da da izjavu ovdje.
EJUB GANIĆ: Mislim da je - ovdje imaju dvije strane medalje. On je član Vrhovne komande i trenutno ima najveći čin van Sarajeva. Sad na Igmanu ako se ... ne sprovodi to, onda svi njemu bi trebali da budu potčinjeni gore. U Konjicu itd. Koliko ja znam, to nije slučajno. Nemamo snage u Konjicu i Igmanu koje su daleko jače od dvadesetak ljudi koje ima. On kao član Vrhovne komande treba da mu budu potčinjeni. Prema tome, ako se smjeramo na neke uređene odnose, s druge strane ja ne znam, moramo danas donijeti neku odluku jer odlagati za pet-šest dana, Mirka nema, on ide za Ženevu, Pelivana nema, kad ćemo ga vidjeti itd. Nemamo kvorum da o tim stvarima raspravljamo. Ja sam zato da u vojsci postoji hijerarhija. Mi smo vršili neke brze promocije određenih ljudi koji su obavili određene poslove i sada promovišeš ovo i ono. Ja shvatam ove neke smjene u komandi kao na neki način možda čak jedan normalan čin. Za mene treba da uđe onaj što vodi oslobođenje, borbu za oslobođenje Goražda. Taj treba da uđe u Vrhovnu komandu, onaj Knez iz Tuzle, npr. ovo mora da bude jedan dinamički sistem koji će se mijenjati. Druga stvar, da tražimo iz Armije red i disciplinu i mi tražimo da ovdje nema. Ako mi donosimo odluku. ...Armija je odgovorna za red i mir ovdje i da budu potčinjeni svi Vrhovnoj komandi, da se ponašaju kako treba. Sad Stjepan kaže da su neki tenkovi bili gore uzurpirani. (Nastaviće se)