Magnetofonski snimak 172. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 24. oktobra 1992. godine(4)
ZLATKO LAGUMDŽIJA: Ako dozvoljavate, mislim da bi sa ove današnje sjednice dobro bilo da, bez obzira na to kakve se ovdje odluke donesu, ide u saopštenju da Predsjedništvo ovo zahtijeva podržavajući onu odluku načelnika, odnosno Štaba Vrhovne komande - da zahtijeva energično da se ta odluka sprovodi i da se kontinuirano izvještava i javnost i Predsjedništvo o njenom sprovođenju, da se vidi da ovo Predsjedništvo stoji u potpunosti iza jedne takve odluke i da se zahtijeva što prije da se ove stvari razrješavaju, odnosno ova pitanja oko para vani i oko čitavog tog haosa koji vlada. Jer ja sjedim u onom štabu vladinom koji vodi Hakija Turajlić za obezbjeđivanje sredstava za oružane snage. Mi objektivno tamo pričamo o mrvicama, jer glavna sredstva i kriminal su vani u sasvim drugim kanalima koji, koliko ja znam, Vladine državne institucije apsolutno ne kontrolišu. Ne znam ni kakva je kontrola oružanih snaga i da bi dobro bilo da se takvo nešto što prije pripremi i analiza ovih koverti i tih stvari. I da se javnosti na neki način da do znanja da će u to da se ide. To je jako bitno naročito sa stanovišta onih ljudi koji praktično se bore
SEFER HALILOVIĆ: Mislim da je jako značajno da se ta odluka donese i da se javno objavi. Imam u vidu samo jednu stvar - moral boraca. I da se odlučno podrži, da Predsjedništvo odlučno podrži naredbu odnosno zavođenje reda unutar armije u smislu onoj naredbi koja je izdata, o čemu ti Zlatko govoriš.
LAGUMDŽIJA: Da se vidi da to nije vojna stvar, nego civilna. Ovog predsjedništva.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: To se može uraditi na taj način da Predsjedništvo podržava mjere i u okviru toga donosi određene odluke personalne prirode. Normalno bi bilo da se objavi ta odluka, međutim, ne znam koliko je u ovom momentu dobro s obzirom na upozorenja koja imamo - i od Kljuića i od Mirka i rezervi koje imaju u pogledu efekta da se može svašta dogoditi na terenu. Možda bi dobro bilo ograničiti, razmotriti tu situaciju u OS i da podržavamo mjere za energično zavođenje reda, za sprečavanje svih zloupotreba koje tu imaju i da smo u okviru toga donijeli neke određene odluke. Dakle, da donesemo odluku, predlažem još jednom da donesemo odluku o ukidanju odluke o imenovanju, da ne idemo večeras na objavljivanje. Možda je baš danas kritičan dan. Da vidimo da li će se ovaj požar ugasiti. I naravno da ti preduzmeš mjere, neku preventivu tamo da ne dođe do nekih ispada, da držiš na oku šta se radi. Da ne bude iznenađenja.
MIRKO PEJANOVIĆ: Da poduzmeš sve mjere na bazi saglasnosti, a da mi sutra donesemo odluku.
STJEPAN KLJUIĆ: Ne treba, brate. Ako Sefer garantira to da neće biti belaja, vi nemojte objaviti. Recite da su neke personalne promjene itd.
PEJANOVIĆ: Neka pokuša do sutra obavijestiti.
KLJUIĆ: Ako on smatra da može kontrolirati. Predsjedniče, mi smo ukazali na neke dimenzije koje bi to moglo imati zbog specifičnosti situacije. Da nema ovog sukoba u Travniku i ovo mirne duže ne samo s njim, imaš ti još u štabu toga i odmah da ti kažem ako ostaneš samo na Juki Prazini, ti ćeš imati najveći hendikep, jer će onda reći da je to lični sukob. Imaš i onog drugog, znaš ti ko je. I sve to treba primiriti. Prema tome, smatram da moramo principijelno donijeti odluku da podržavamo sve ovo što je najavljeno, konkretno sad ovu odluku donijeti, pa sljedeću opet za pet dana. Pa sve pomalo se oslobađaj. I ne znam kako bi trebalo ovog Hadžu iz Goražda i Kneza iz Tuzle. To bi bilo ovako odmah da ti kažem, nemate vi neke velike koristi od njih, oni su na distanci, ali bi za te ljude tamo i za neki moralni lik našeg armije bilo jako važno da se ti ljudi kooptiraju na osnovu rezultata koje smo imali. Imamo i to.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, jesmo li za takvu odluku.
PEJANOVIĆ: Ja sam za ujutro odluku, a danas mjere preduzeti sve i provjere.
PEJANOVIĆ: Tu smo mi Sefere, nije problem, možemo ujutro, danas poslijepodne. Samo poduzmite mjere da se ne desi nijedan eksces na ulici.
IZETBEGOViĆ: Ko je zato da se danas odluka donese? Mislim da imamo šest. Prebroj.
EJUB GANIĆ: Konjicija i Mirko su protiv.
PEJANOVIĆ: Ja mislim za sutra da se poduzmu mjere i da donesemo odluku na bazi saglasnosti.
KLJUIĆ: Abdulah, šta si ti glasao?
KONJICIJA: Ja sam rekao da mislim da nije vrijeme, iako je neophodno. Zajednički razgovor. Neka prespava, pametnije je jutro od večeri.
LAGUMDŽIJA: Je li to znači kad biste se sutra ujutro našli, vi ste za, je li?
KONJICIJA: Ne, nego ne znam sutra hoće li početi pucati u Fojnici, hoće li on sutra odvesti svoje ljude sa HVO pa napraviti još...
LAGUMDŽIJA: Imaš komandanta štaba koji stoji iza toga.
KONJICIJA: Ja vjerujem, ali ja imam i svoju pamet da razmišljam da znam šta se može desiti. Znam koliko ljudi ima u njegovoj jedinici koji su za armiju i to striktno da se pridržavaju, sigurno ih ima dosta. Ali, imaš jednu grupu koja može pokrenuti sutra talas neprilika ovdje.
ČAMPARA: Šta znači, da ne podržavaš Vrhovnu komandu?
KONJICIJA: Ja podržavam Vrhovnu komandu.
HALILOVIĆ: Vi rušite Vrhovnu komandu. Druga stvar, šta ako vam večeras napusti brigada položaj zbog vaše odluke, šta ćemo onda?
PEJANOVIĆ: Nema potrebe da ovo zaoštravamo.
KONJICIJA: Ne treba zaoštravati stvari, razumijete ako napusti brigada. Neće brigada napustiti. Jedino ako ti rekneš povucite se vi, pa neka ovi ušetaju.
IZETBEGOVIĆ: Ko je glasao za odluku da znamo izbrojati glasove? Pet. Je li odluka donesena? Nije donesena. U tom slučaju nije donesena odluka.
PEJANOVIĆ: Nismo mi odlučili predsjedniče, oprostite, nemojte se ljutiti.
IZETBEGOVIĆ: Ja sam bio precizan da se danas donese takva odluka.
PEJANOVIĆ: Ja sam mišljenja da se donese sutra odluka nakon svih poduzetih mjera.
LAGUMŽIJA: Ako, Mirko, ti kažeš...
PEJANOVIĆ: Čekaj, Zlatko, nemoj da budeš ni moj ničiji advokat.
LAGUMDŽIJA: Neću, ali kažeš preduzetih mjera. Sefer će izaći na 15 minuta i kako on tvrdi znaće sve mjere.
PEJANOVIĆ: Molim lijepo, ja hoću da sudjelujem krajnje u odgovornosti sa Seferom i Štabom da se ne desi ništa što može imati posljedice političke i druge.
IZETBEGOVIĆ: Nemoj, Halile, molim te. Nemoj vršiti pritisak na člana Predsjedništva.
PEJANOVIĆ: Nisam rekao da neću glasati, nego sam rekao da ćemo sutra donijeti odluku nakon ovog što ćete vi poduzeti. Što znači da ću i glasati. Nemojte sada iznuđivati ništa unaprijed, ja sam vrlo jasan uvijek bio.
KONJICIJA: Dobro, da se predsjednik nije vratio onda bi to još čekalo.
PEJANOVIĆ: Drago mi je da ste poduzeli mjere koje smo zaključili prije dva mjeseca. Istina, sustigli smo vrijeme kad nas još sto đavola goni.
GANIĆ: Sutra imamo drugu sjednicu. Biće sutra puno sastanaka. Prema tome, treba se dogovoriti. Ako vi tražite još neke informacije do sutra, kako sutra? Možemo se vratiti.
KLJUIĆ: Hajmo mi ljudi donijeti odluku i ne objaviti i njemu poslati poziv da dođe u Sarajevo. Ovdje je samo pitanje efekta, Kemo, u javnosti i belaja. Da nema Travnika i Prozora i što kaže prof. Fojnice koja sutra može planuti, nema, mi stojimo, mi smo tražili to od štaba nije to izmislio neko. Samo šta bi mi dobili sad da izađemo na TV i kažemo Juka je smijenjen, on više nije to. Šta bi dobili time? Dajte, pustite ga da ga pozovemo u Sarajevo.
KONJICIJA: Da se mene poslušalo danas ne bi bilo u Bosovači problema, u Kiseljaku, Varešu i Fojnici, garantujem vam. A tada ne bi ni Vitez disao kako diše danas.
HALILOVIĆ: Šta sam trebao da poslušam?
KONJICIJA: Sad nije važno.
KLJUIĆ: Nemamo ništa od toga ako međusobno sad ovdje počnemo pričati neke stvari koje su iza nas. Moramo biti pragmatičari i reći sad je takva situacija. Vjeruj, Halile, kad ti to najaviš i ja bih te obavezao da sutra još jednog smijeniš. Jer, to je normalno, ako ćemo stvarati državu, armiju u koju smo uložili sve, nemamo mi izbora. Ali opet ti kažem, dajte da donesemo odluku, kovertirajmo je, pripremi sve.
HALILOVIĆ: Ali ukoliko bi u istom danu uzeli sve to pa riješili, onda... pa riješili...
KLJUIĆ: Ne možemo, ja sad tebi kažem, ja hoću da tebe zaštitim. Juka Prazina kaže - on ne kaže ni protiv Jove Divjaka ni protiv Šibera ništa, on protiv tebe. Ja znam ko je Juka Prazina, odmah da vam kažem. Ja bolje od vas sviju znam Juku Prazinu. Ja sam za to, ali ja sad vama kažem ja sam nekakav život proveo u tom novinarstvu i druga stvar, ja sam građanin ovog grada, ja živim s tim ljudima. Ja hodam gradom. U ovom trenutku jedan mali kiks taktički može nam dovesti još neprilika. Vidite da se lomi država, ne država kao država, Bosna će opstati sigurni budite, bez obzira na to bio to ovaj ili onaj, ali dajte da pokažemo neke mudrosti. Niti ćeš ti dobiti satisfakciju ako danas ga javno smijenimo, niti je to tebi važno. A mi ne možemo tolerirati da neko dolazi i maltretira. I druga stvar, ja neću da meni dolaze. Ja sam išao tamo, Talijan problijedio. Onaj jedan hoće Ganića, ja kažem nemoj treba nam kvorum. Mislim, okrenem na šalu jer s njima se ne može normalno razgovarati. Druga stvar, oni su utrčali u ovu zgradu pored ovih Bisera, razumiješ. Biseri jadni, ova djeca gradska. Neko ih stavio da ne idu na front obukli ih, sve fini momci, pozdravljaju tri puta dnevno, nema hajra od njih. Protrčalo im pet razbojnika, oni su naoružani kao specijalci itd. Prema tome, nije sumnja uopće u ... nego dajte da napravimo ono što je rekao Lagumdžija. Jedan fini uvod da je "Predsjedništvo na svojoj sjednici, razmatrajući situaciju itd... podržava uvođenje reda, odgovornosti, itd. U tom pogledu i neke personalne promjene je sačinilo..." kovertirajte to.
HALILOVIĆ: To nije sporno uopšte.
KLJUIĆ: Fino mu napišite poziv, hitno da se javi u Sarajevo, imate sjednicu Vrhovnog štaba i ako ne dođe, onda ćemo reći pošto nije došao itd. Mislim, sad je samo stvar provođenja toga, stvar finesa. Ništa mi nećemo vjerujte. Večeras će biti prva vijest Juka Prazina smijenjen, onda će se lajati, onda će on otići nekakvim novinarima itd. Nama je vic da on dođe u Sarajevo. Onda imamo razlog ako ne dođe, imaš neko opravdanje.
PEJANOVIĆ: Mene je najviše zabrinulo to što Sefer kaže da ne isključuje incidente.
KLJUIĆ: Samo nam još to treba u centru grada.
IZETBEGOVIĆ: Očigledno većine ovdje nemamo. Sutra ćemo se sastati u pola jedanaest radi donošenja odluke, molim vas. Imamo onaj sastanak jedan u jedan sat. Kad je zakazan onaj prošireni. Zajednički razgovor. Ovdje nemamo većine. Mi ćemo se naći u pola jedanaest zbog ove stvari, a što se tiče druge sjednice, poslije. To vjerovatno negdje iza podne.
GANIĆ: Treba imati jasnu koncepciju.
KLJUIĆ: Vrlo kratko ću ja, predsjedniče. Prvo, vi znate da smo mi dužni do 5. novembra da predamo određenu dokumentaciju UN za ratne zločine, jer su oni formirali taj tribunal, to je presedan. To nikad do sada nije bilo itd. I postoji veliki krug ljudi koji rade na tome i ekspertna grupa. To je već pripremljeno i kasete su pripremljene i bilteni, samo nismo imali struje i sad štampamo i to će biti spremno. Tri čovjeka će trebati ići u Njujork da tamo obave posao, da se upoznaju s ljudima koji su u okviru UN zaduženi zato i to će biti duži kontakti, tri čovjeka će otići dolje, prezentirati, upoznati se i onda vratiti i vjerovatno telefaksima dalje odrađivati. Tu nema nikakvog spora. To je rutinska stvar. Sa druge strane, ima jedan praktičan problem. Javni tužilac u Sarajevu je pokrenuo protiv 60 i nešto, 63 čovjeka sudski postupak. Svi su u bjekstvu u povodu ratnih zločina. I sad imamo jedan problem koji moramo kao Predsjedništvo zaustaviti. Naime, ja sam privatno zvao tog tužioca i suca kod kojeg je to došlo da se to zaustavi, da se to ne vodi, jer to se vodi raprava u odsustvu, a sa druge strane pošto je formiran taj međunarodni sud, mi moramo napraviti destinkciju između lokalnih i ovih vrhunskih zločinaca. A po pravnom zakonu ako je jedan čovjek osuđen za jedno djelo na jednom mjestu ne može odgovarati za drugo. Prema tome nama nije u interesu da Karadžića sudimo u Sarajevu na nekakvom lokalnom sudu ili u Foči Maksimovića i Ostojića, nego jednostavno moramo napraviti listu onih ljudi za koje mi smatramo da predstavljaju veće formate zločinaca da ih sudimo na tom međunarodnom, a da veliki broj sudimo na domaćem. Ima ovdje taj Ostojić kojeg bi ja sudio na međunarodnom što se tiče zločinaca, a ja njemu ne bih digao rep, on može biti i ovdje suđen. Jednostavno, tih 63 treba izdvojiti 10-15 ljudi koje ćemo dati međunarodnim forumima, a ostale da idu normalnim tokom na našim sudovima. I u tom pogledu, ako dozvolite, ja bih predložio da eksperti to predlože, da se i ja ni vi ne miješamo, jer oni imaju tamo po popisu zločina - recimo ovdje su predloženi Karadžić, Koljević, Plavšić, Ostojić, Maksimović, Krajišnik, Buha, Tintor, Radić, Prstojević, Kušić, Pikulić, Veselinović, Kovač, Stanišić, Karišik, Kukanjac, Đurđevac, itd. to da ide na taj međunarodni sud. A ovi ostali da idu na lokalni. Ako je to, to je čisto jedna politička stvar. Dakle, nije pravna. Pravna je jasna. Ako im sudimo u Sarajevu ne možemo im suditi na međunarodnom sudu. Smatramo da treba to podijeliti i neka to eksperti odluče koga će. Tražim podršku od vas na tom planu. (Nastaviće se).