Magnetofonski snimak 172. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 24. oktobra. 1992. godine (5)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Ja mislim da do međunarodnog suđenja neće doći najvjerovatnije.
STJEPAN KLJUIĆ: Mi im, predsjedniče, vazda možemo suditi. Ali u ovom trenutku bilo bi ishitreno jer tamo kaže da će se formirati međunarodna komisija koja, kad dobije ove argumente i ovdje je Mazovjecki bio i mi smo mu dali jedan specijalni bilten, tu su ti najnoviji primjeri, imamo i video-kasete sinhronizirane na engleskom, sve imamo, pa ćemo vidjeti šta će. Očekivao sam - Šaćirbeg mi nije poslao ni ime tog čovjeka itd. Poslali smo telefaks.
EJUB GANIĆ: Šećerbegoviću se šalje. Ima on tamo čovjeka. Ja sam to objasnio.
KLJUIĆ: On meni nije poslao ni ime. Da ne govorim naše probleme, to ćemo ti i ja riješiti poslije sjednice, nije problem u tome. Jer, neko s tim ljudima treba ostvariti kontakt i vidjeti šta oni traže. Pazite, govoriti o ratnim zločinima - možete govoriti slikom pa da Srna poturi sliku naših žrtava kao da su njihove. ili možete govoriti ispovijedi jednog čovjeka koji je bio tu itd. ili slikom. Ili, recimo, za Mladića. Treba dati onu kasetu kad smo dali onu tonsku: Pucaj na Pofaliće, nema tamo Srba, pucaj na Predsjedništvo itd. To se vidi itd. Prema tome, ovdje se radi čisto o stručnoj, tako su mi rekli ovi ljudi koji rade - ekspertnoj grupi. Napravićemo strahovitu grešku ako na lokalnom sudu tužimo sve. Ako ne dođe do međunarodnog suda, onda opet.
IZETBEGOVIĆ: Ova komisija bi poimenično utvrđivala.
KLJUIĆ: Komisija eksperata predlaže da se Kukanjac stavi na međunarodni sud.
IZETBEGOVIĆ: Mislim ova komisija što je sad formirana. Znaš li ti situaciju?
KLJUIĆ: Ona traži dokaze.
KLJUIĆ: Imaju tri zahtjeva - Slovenije, Hrvatske i nas - da se formira međunarodni tribunal. To je Silajdžić govorio u Helsinkiju jer sam mu ja poslao poruku tada. I to je usvojeno. Sad treba da vidimo hoće li oni formirati sud ili neće. Ako neće, oni će samo osuditi zvanično, verbalno, a onda ćemo mi ići našim pravnim institucijama. Ako oni kažu, mi ćemo formirati međunarodni sud kao što je u Nirnbergu, onda Slovenija predlaže svoje, Hrvatska svoje, mi svoje, tako da nama nikad ne može proći Karadžić i ovi da ih ovdje sudimo na ovom sudu. Da vidimo šta će biti.
PEJANOVIĆ: Ja predlažem da mi prihvatimo Stjepanove prijedloge, da se obavi i ekspertna konsultacija i konsultacija u Njujorku, pa onda da se donesu odluke koje treba donositi na Predsjedništvu.
GANIĆ: Ja mislim da uđe samo u zapisnik još ova stvar da se Stjepan poveže s našim predstavništvom u UN, da dobije od njih instrukcije šta traže. Mi smo se na prethodnoj sjednici dogovorili da će ova grupa koja bi išla za Njujork prezentirati taj materijal ovdje.
GANIĆ: To mora biti toliko prije odlaska, da se ima vremena za korekcije onoga što prezentiraju. Ne samo da vidimo šta ovi nose, nego da, ako nešto ne valja, ima vremena da se ispravi pa da nose prave stvari. To je Stjepan rekao i to je tvoja odgovornost da isprogramiraš kad to.
KLJUIĆ: Jasno mi je sve, ljudi rade na tome, struja je došla tek prije dva dana.
GANIĆ: Nemoj sad na struju, svi nemamo struje.
PEJANOVIĆ: Ako dozvolite posebne stvari, jednu kako da se izborimo da sljedeća stvar bude u međunarodnoj zajednici postignuta, to je da, recimo, dobijemo sud koji je međunarodni ili međunarodnog karaktera. To treba izvršiti u konsultaciji sa Silajdžićem i vidjeti na koji način sad dalje to obezbijediti. Mi smo imali neki razgovor iz kojeg se vidi velika podrška. Čak ima jedna ideja da ovaj sud za ljudska prava u EZ u Strazburu da i on doprinese da se nađe to rješenje koje bi dovelo do toga.
IZETBEGOVIĆ: Praktičan predlog je da se ovdje ne pokrenu postupci...
KLJUIĆ: Protiv izvjesnog broja za koji eksperti ocijene da bi oni imali međunarodnu odgovornost. Protiv ostalih može da se vodi. I druga stvar, da se pripremi dokumentacija i sve ono čim mi trenutno raspolažemo da se prezentira UN. I onda da se vide šta će oni dalje i, naravno, naše institucije i delegacije insistirati na formiranju tog suda.
IZETBEGOVIĆ: Hoćemo li, imamo još jednu tačku. To je bila tačka koja se ticala odnosa armije i milicije, odnosno pretpočinjavanja. Ovdje je Pušina, ministar MUP-a. Ovo pitanje nije na Vladi raspravljano prethodno. Manje-više imamo materijale. Uglavnom, mi rijetko neposredno donosimo neke odluke. Obično imamo pripremljene odluke. Ova odluka nije bila na Vladi i da vidimo šta će kazati ministar MUP-a.
JUSUF PUŠINA: Odlukom Predsjedništva Armiju BiH sačinjavaju oružane snage BiH - armija i policija. Ova odluka direktno je u koliziji sa zakonom, ne ulazeći u to da nije prošla onu zakonsku proceduru.
Mislim da ona nema nikakvog pravnog osnova i nema realnog osnova za pretpočinjavanje aktivnog rezervnog sastava milicije jedinicama Armije, zato što je Vrhovna komanda Predsjedništvo. U dosadašnjim aktivnostima policija se uvijek stavljala u sve planirane akcije i izvršavala sve zadatke koji su bili postavljeni. Neshvatljivo je da ministar unutrašnjih poslova nije član Glavnog štaba ili makar nikada nije prisustvovao nijednoj sjednici Glavnog štaba, tako da ja iskreno nisam za ovakvu odluku i na ovakav način.
IZETBEGOVIĆ: Na proceduralnim razlozima da se zadržimo, da ne ulazimo u suštinu pitanja. Je li to u redu, nije li?
PUŠINA: Ja sam rekao - nisam za ovakvu odluku.
IZETBEGOVIĆ: Dajte, raspravite to na Vladi. Mislim da bi trebalo raspraviti na Vladi.
ZLATKO LAGUMDŽIJA: Predsjedniče, za mene nije sporno da ovakve odluke treba raspraviti prvo na Vladi prije nego dođu ovdje. Ja sam se začudio kad sam ovo vidio proceduralno. Ja vam mogu reći svoj stav, ja bih volio ako je komandant ovo predložio da nam da ili neka dođe na sjednicu Vlade.
SEFER HALILOVIĆ: Kad je sjednica Vlade?
LAGUMDŽIJA: Zakazaćemo je sutra u 12 sati pa da ovo raspravimo.
IZETBEGOVIĆ: Da vidimo imamo li još šta? Hvala.
Sjednica je završena u 11 sati.
Magnetofonski snimak 173. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 4. novembra. 1992. godine.
Sjednica je počela u 69.30. Sjednicom je predsjedavao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva.
GANIĆ: Što se tiče imenovanja ambasadora u Republici Hrvatskoj, to pitanje je postalo usko grlo u rješavanju praktičnih problema i mi smo tu vodili kojekakve razgovore i kojekakve prijedloge i prijedlog je da se dr Asim Kurjak imenuje na ovu funkciju iz razloga što se radi o jednoj ličnosti koja može s lakoćom otvarati vrata u toj državi, a da njemu treba kasnije dati neke ljude koji znaju taj zanat da rade. I mi moramo imati ambasadora. To je jedino ime koje je bilo ovdje u opticaju predloženo od predsjednika i od nekih drugih ljudi koliko sam saznao iz intervjua predsjednika Republika Hrvatska, pripada da to bude Musliman, čak prihvata da to bude Kurjak. Mi smo se u Komisiji saglasili da ovaj prijedlog, jednostavno jedini prijedlog koji je bio dostavljen Komisiji, da ga proslijedimo Predsjedništvu s preporukom da Predsjedništvo donosi odluku o tome. Da se ovaj čovjek imenuje, da se ukinu gore ovi biroi, da se uvede neki red. Ali ako njega imenujemo, da ove ljude, savjetnike ili kako se zovu, ti koji rade posao, da to stvarno budu ljudi koji znaju raditi posao.
IZETBEGOVIĆ: Što se tiče nadležnosti, čija je nadležnost ostalog osoblja Ambasade?
MILE AKMADŽIĆ: Vladina nadležnost.
IZETBEGOVIĆ: Treba reći Vladi neka odmah uzme i neka odradi ovaj ostatak da se imenuju ostali ljudi tamo. Predviđen je neki dogovor zmeđu stranaka SDA i HDZ da Musliman ide gore za ambasadora u Hrvatsku. Mogu vam reći, iako to nije ovdje bitno, ali Hrvatska smatra da bi takođe dobro bilo da bude Musliman, a ne Hrvat. Nas čudi, kažu, da je uopšte bilo govora o tome. Mislim da tako i treba zbog problema koji tu postoje, ali da prvi čovjek do njega treba da bude Hrvat. Takav je bio dogovor. To je sugestija predsjedniku Vlade ovdje. Prvi čovjek koji je najvažniji, to je opunomoćeni ministar.
AKMADŽIĆ: Ministar savjetnik.
IZETBEGOVIĆ: On treba da bude Hrvat. Dakle, stavljam ovaj prijedlog na glasanje. Naše je da imenujemo ambasadora i da poručimo Vladi da, ako je moguće, hitno koliko sutra, imenuje ostale ljude. Neka na neki način kontaktira s MlP-om, neka se to dogovori. Da se odradi ovaj posao da se ambasada što prije gore organizuje. Gore je neophodno to uraditi jer je opći haos. Stotine predstavnika, raznoraznih, a nema ambasade. Onda to sve ide nekakvim nezvaničnim kanalima. Dakle, ja bih ovaj prijedlog stavio na glasanje.
IZETBEGOVIĆ: To je upravo plan i ja sam rekao Harisu da dođe u Sarajevo ponovo da bi se to konačno odradilo. Da predvidi potpuno vrijeme da se tu zadrži da se čitava stvar dovrši. I riječ je o nekih desetak zemalja. On je dao prijedlog za desetak zemalja.
GANIĆ: Mi na Kadrovskoj komisiji, ja sam rekao Ministarstvu da ažurira one prijedloge da znamo ko je. Ima tamo ljudi za koje ja nikad nisam čuo, znate. Da daju neke biografije. Što se tiče Kurjaka - njega svi lično ovdje znamo. To je jedna ličnost koja je i u Hrvatskoj dobro poznata, u Bosni i u Jugoslaviji. On je zaista...
IZETBEGOVIĆ: Mi imamo stvarno 10 prioritetnih zemalja, a među njima su: SAD, UN, EZ, Njemačka, Austrija, Turska, Saudi Arabija, Italija, vjerovatno Iran. Jedno desetak zemalja koje su prioriteti. Tu postoje čak i prijedlozi koje treba proučiti. Mislim da on nema pravo formalnog prijedloga, ali može dati mišljenje. Međutim, među prioritetima prioritet je Hrvatska. Jer, jednostavno, sve ide preko Hrvatske i ovih problema vjerovatno koji su sad nastali ne bi bilo da smo imali gore predstavnika koji bi mogao da ode blagovremeno da neke stvari preduhitri, odnosno preduprijedi, da razgovara itd.
IZETBEGOVIĆ: Ja se potpuno slažem sa Stjepanom da bi trebalo da se odradi. Ali kad god imaš kompoziciju, ali onda... od devetog mjesta čeka svih onih osam. Pošto smo se tu saglasili, sad će doći Hrvat u Ameriku ili u Njemačku, vidjećemo gdje. Doći će na sljedeće mjesto Hrvat. I tu postoji saglasnost pa ćemo tu, naravno, biti kooperativni da kažemo ovdje smo postavili Muslimana, onda treba da dođe Hrvat na drugo mjesto. Ali bih vas zamolio da ovo, ako gore na Vladi imadnemo saglasnost, da taj posao odradimo. Pričekaćemo Jurin stav oko tačke a.
IZETBEGOVIĆ: Da se kaže - to je politika suđenja. Da oni neke procese, ove važnije, zaustave. To je čitava stvar.
GANIĆ: Možemo li onda preći pod razno.
IZETBEGOVIĆ: Pazi, ovo je dobra ideja da se s republičkim javnim tužiocem o tome porazgovara. Jer, to je zaista pitanje politike suđenja, to nije pravna stvar. Mi bismo jednog krivca dali ovdje na neki sud kad bismo mogli, a možda ove glavne ne bismo dali ako će biti međunarodno suđenje. To im treba kazati. Da se zna o čemu je riječ. Neka vode takvu politiku. Ja lično ne vjerujem da će doći do međunarodnog suđenja. Za to suđenje treba kapitulacija zemlje. Gdje, dok god on ima parče zemlje gdje može da se sakrije, nije on dostupan tu. Ovo što se radi, Komisija što radi, to da. Komisija će možda proglasiti danas-sutra da postoji osnovana sumnja da je neko ratni zločinac. Inače, nirnberško suđenje je bilo moguće zato što je Njemačka kapitulirala i bila potpuno poražena. Ovdje je to teško. Nismo završili oko ove tačke.
Sad će oni raspravljati tri sata. Smatramo usvojenom tačku a.
Sjednica je završena u 14.30.
Magnetofonski snimak 177. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 11. novembra 1992. godine u 12 sati (1).
IZETBEGOVIĆ: Znači da imamo kvorum. Treba da se Pejanović vrati što prije. Kakav bi gore bio sastav delegacija ako Pejanović krene? Samo Pejanović iz Predsjedništva.
AKMADŽIĆ: Mislim da se treba vratiti, gospodine predsjedniče. I on i Mario.
IZETBEGOVIĆ: Ko ostaje - onda ostaje Lazović gore. Dobro, ispred Hrvata će ostati jedan čovjek. Ko ima gore? Je li Brkić?
AKMADŽIĆ: Ja ne znam ko je gore.
AKMADŽIĆ: Oni imaju opravdanje. Kada im reknemo da se vrate. Ne vrate onda im možemo prigovoriti nešto. Ovako tražimo od njih da budu gore. Ne moramo se na njih ljutiti, je li?
GANIĆ: Kada sam ja bio s ovim generalnim direktorom "Unisa" posjetili smo Poljsku - stigla mi je naredba samo predstavnik "Unisa". Mi tek stigli naredbom kad ovaj predstavnik kaže - kako ste stigli. Ma, kaže, ovdje je teško, nema ovoga, nema onoga, redovi su veliki itd. A ovaj general... sluša, sluša, kaže znaš šta. Ja sada ne mogu ništa s ovog mjesta da uradim, a čim stignem u Sarajevo oni će nam novog čovjeka poslati da se sikterišemo tih muka. Čovjek problijedi, izgubi se. (Nastaviće se)