Magnetofonski snimak 177. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održana 11. novembra 1992. godine u 12 sati (5)
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Civilna vlast treba da ostane. Vi znate da narod rado vidi miliciju, a izvjesnu vrstu vojske nerado vidi na ulicama. To je poznata stvar. Zato to treba da ostane tako. Međutim, rezervnu miliciju podrediti, pretpočiniti. Ali, to nije dovršeno, operativno nije urađeno. To treba u cjelosti uraditi. A što se tiče ove druge stvari, premostite to na taj način što bi u Glavnom štabu sjedio jedan visoki oficir milicije koji ima puna ovlaštenja za hitne naredbe. Ali, kad treba hitno reagovati da može. Mislim da ta situacija neće česta biti. Vojske ima dosta, ne znam, ono što ima milicije treba da ostane u gradu radi obezbjeđenja reda u gradu ako je neka akcija.
JUSUF PUŠINA: Na Vlašiću položaj drži policija. Ja sam im išao u posjetu. U Turbetu drži policija. Ja ne govorim za Sarajevo. Da ne bude ovo da policije nema. Nije džaba 500 policajaca poginulo zato što su stajali kao meta.
IZETBEGOVIĆ: Onda je to zaključak u stvari. Da se u štabove, radi koordinacije, da MUP delegira odmah, bez odlaganja, visokog oficira.
PUŠINA: ...stavovima, gospodine predsjedniče, na nivou Republike ima predstavnik MUP-a. To je načelnik Centra bezbjednosti ili načelnik SJB.
IZETBEGOVIĆ: Imenujte čovjeka. Ovaj problem se povlači dva-tri mjeseca. Stvar je stvarno neki nedostatak koordinacije, jer Štab za sebe, vi za sebe, a četnici su jedni. Imenujte tamo čovjeka gore. I odmah je riješeno. Niste pretpočinjeni, ali koordinirate...
MILE AKMADŽIĆ: Jesam, ja sam predložio da na dnevni red stavimo pitanje konvoja. Naime, Predsjedništvo je donijelo zaključke koji su objavljeni u javnosti. Vi ste potpisali to. Da se omogući izlazak konvoja uz te i te uvjete. Sinoć je data vijest da je konvoj zadržan, što mislim da je imalo jako negativan odjek u javnosti, da su Muslimani tretirani tako, a Hrvati tako. Prije svega mislim da je u tim konvojima bilo raznih naroda. Zatim je gospodin Halilović objavio da se zabranjuje dalja organizacija konvoja ili ovako nešto. Mislim da to trebamo raspraviti i zauzeti stav. Moj prijedlog je sljedeći: da te ljude koji su u jednakim uvjetima pristupili svojim tegobnim mukama, a tegobne muke da te četnici i ljube, a ne da zadržavaju i pretresaju. Ja imam informacije da su oni pretresali sve. Mene su ljudi sinoć zvali iz Kiseljaka. Pretresano je sve, i Hrvati i Muslimani i Srbi i šta ja znam kako. To nije baš ugodno i nije prijatno, ali su svi po onom što sam ja čuo, svi su sigurno došli do Kiseljaka.
HALILOVIĆ: Koliko se ja sjećam, mi smo do kraja ispoštovali odluku Predsjedništva. Mi smo samo sinoć, ja sam sinoć u konsultaciji sa predsjednikom, nakon informacije da konvoj u Kiseljak nije još stigao i da se uslovljava puštanje... Po mojoj informaciji propušteni su Hrvati, a zadržani Muslimani. Po drugoj propuštene su žene, a zadržani muškarci. Mi smo jasno rekli da ćemo ovaj dio konvoja, koji ide prema Beogradu pustiti kad onaj konvoj bude stigao do Kiseljaka. Nakon toga, kad je konvoj stigao do Kiseljaka, sretan put i mirno more. Do kraja ćemo poštovati odluku Predsjedništva. Što se nas tiče neće niti može biti.
HALILOVIĆ: Mi ćemo do kraja ispoštovati odluku Predsjedništva. Nema tu problema.
GANIĆ: U 12 i sedam minuta na vijestima Radio Sarajeva je bila vijest da je jedna žena, koja je stigla u Kiseljak, javila se studiju 99 u Sarajevu, dala svoje ime i prezime, ličnu kartu, broj ulice u kojoj stanuje u Sarajevu i spisak, poziciju na spisku u Crvenom krstu. Javila je da su na Kobiljoj glavi, kad su pretresali putnike, da su odveli jednu djevojku Muslimanku, koja se nije vratila u konvoj, a da je do opšteg krkljanca i gužve došlo. Ta djevojka je nestala. Ona je to javila. Sad ima jedna stvar. Ako je tačno da neko tamo stane i kaže Hrvati na jednu Muslimani na drugu stranu, to su gestapoovske metode, fašističke metode. To je vrlo opasno ako se to događa.
AKMADŽIĆ: Mi smo se dogovorili da i ovaj dio izbjeglica, sa Stupa, da se iskorporiraju...
GANIĆ: Bio je juče muslimanski autobus, srpski autobus, hrvatski autobus. I druga stvar, predsjedniče, ovi ljudi iz Crvenog krsta oni hoće - neko kaže da su lopovi, neko kaže da djeluju kao da hoće neku slavu, ovo ono. Opšti je haos. I sad, da izbije neka velika tragedija, neka drama, ja ne znam ko bi bio tu odgovoran i šta bi Vlada. Na kraju bi Vlada morala snositi neku dogovornost. Crveni krst je bio dužan da dobije garanciju od svih da neće biti pretresa. I ja sam rekao to ovdje, prije neki dan, Crvenom krstu. Ako uzimate...
GANIĆ: Mi Hrvatskoj stvaramo nemoguće probleme. Mi ćemo gurnuti 2.000 ljudi na pločnike Splita bez dinara u džepu. Oduzeće im pare ako im nađe. Veoma mi je žao, juče čitam isto pitaju neke ljude gdje idete, ne znam. Hoće li te neko primiti? Ne znam. Ali, ako im se oduzimaju pare, a ide u Hrvatsku...
IZETBEGOVIĆ: Ali, pazi, da li im se oduzimaju pare? Prvo je bila vijest o tome da su na Kobiljači odvedeni.
AKMADŽIĆ: Ja sam čuo jutros da su svi ljudi u Kiseljaku smješteni i da su ih građani tako fino primili.
IZETBEGOVIĆ: Riječ je o tome šta su činjenice? Jesu li ljudi bezbjedno stigli u Kiseljak sa svim svojim stvarima, parama, itd. Uprkos nekom pregledu. Je li to tako ili nije? Zna li ko? Kaži, Kemale, samo ako imaš prave činjenice.
MUFTIĆ: To niko ne znam. Ti ljudi bi uglavnom, kad dođu, žrtvovali ono što su im izvadili iz džepova. Mnogi od njih bi žrtvovali 1.000 maraka samo da se više ne vrati na taj... Gubimo se tu. Ovo je problem jer se ta organizacija. Sutra će opet organizovati novi konvoj. Zamislite šta bi bilo da je na željezničku stanicu juče pala jedna bomba. Pet hiljada ljudi u ratno doba.
Zamislite da je pala jedna jedina mina. Zamislite da se napio neki čovjek, kao što kažu to se neki napio pa tamo pucao. Da je pala, bila bi strahota.
AKMADŽIĆ: Greška je velika organizacija ovako velikih konvoja. Vidite kako to Židovi rade. Vrlo stručno i ne čuju se, nego tek kad su otišli.
AKMADŽIĆ: Uzimaju oni i druge. I njih su sve pretresli. Uzeli su im poštu, židovskom konvoju, i niko sad ne zna, u tim pismima bilo je para, pokupili su pare, neko kaže nisu pokupili.
JURE PELIVAN: U Splitu kad sam bio izašla je jedna iz konvoja i kaže - radim u Zavodu za statistiku. Ja sam imala 1.000 maraka. Nekome su tašne uzeli. Ne smijem da pisnem, buca mi tašnu, našao 1.000 maraka uzeo u džep i ide dalje.
ABDULAH KONJICIJA: Samo da vam kažem jednu stvar. Oko toga ne treba mnogo pričati. Ako se za 40 minuta može doći u Kiseljak, a oni su bili zadržani sedam-osam sati, znači da već taj transport nije normalno išao niti odmah normalno osiguran. Sad da vam kažem - moja snajka je išla s tim transportom, otac joj je u Portorožu, poslao joj je garantno pismo. Sedmi mjesec je trudnoće. Oni su gore proveli sedam sati na Kobiljači. Pucali su, juče, ovi su bili dolje u Rakovici. Ti su bili mještani, oni su bili fini. Ali, ovi gore su i pucali. Sve je to bradato, prljavo, smrdi da je to očaj, kaže, kao da uživaju u prljavštini. Ja sam jutros, a i sinoć s njom govorio. Vadili su kame, rekli su da će ih poklati, da ne znam ovo, prijetili. Jedna žena, mislim da se zove Biser, ona je išla sa svojim autom. Vozio je neko. Ta je žena istjerana napolje, pala je tu mrtva itd. Inače mi je rekla, kad su došli u Kiseljak, da su bili fino primljeni, da su ih ovi dočekali čajem, voćem itd. Hranom nekom. Da su im obezbijedili smještaj itd. Ali kaže - ne bih više prešla preko ove gore Kobiljače kad bih mrtva ostala u Sarajevu.
AKMADŽIĆ: Ja ću vam reći da fratri u Imotskom svaki konvoj dočekaju židovski, bez obzira koliko je ljudi 500, da im pripreme koktel sa hranom, pićem, itd.
AKMADŽIĆ: Teško je suditi o tome. Ti ljudi koji su ostali, vaša je snaha rekla da ne bi više, to jeste jedan podatak. Ali sad kad biste vi ovima koji su planirali da idu rekli da je sve to bilo kao što vi sad kažete i pitali ih da li hoće da idu, ja vjerujem da bi 90% reklo da hoće da ide, bez obzira na to.
HALILOVIĆ: Mi smo tako žestoko branili Dječiju ambasadu i sve ono što se oko nje dešavalo. I najedanput izgubi se onaj iz Međaša, nema ga više nigdje i najedanput, kad ode, mi saznajemo što ga je trebalo uhapsiti i suditi mu itd.
AKMADŽIĆ: To je drugo, možda ima nezakonitih radnji ovih u Crvenom križu. Ja u to ne ulazim.
HALILOVIĆ: Meni je žao što je gospodin ministar otišao. On bi ovdje na puno pitanja morao da odgovori šta je. Jednog dana ćemo isto tako sjediti ovdje, pa ćemo na tu temu raspravljati. Ja sam isto gospodinu Pejanoviću rekao - mi smo ovdje branili stav kako se ugledni Srbi hapse i zatvaraju itd. pa smo oko onog direktora banke tu svaki dan na Predsjedništvu. I na kraju kad sam ga pitao za direktora one banke, sad je svima dobro poznato šta je uradio kad je otišao, onda nikom ništa. Milijaš otišao i nikom ništa.
HALILOVIĆ: Jutros mi je rekla - samo ovaj da ode od juče i ja obustavljam i više neću kad sam vidjela šta i kako se radi.
PELIVAN: Ona je organizator, ona treba sve konvoje ispratiti.
KONJICIJA: Molim vas, još jednu stvar. Ja isto sam sa ovim koji su išli, razgovarao. Kažu, da imamo šta jesti ne bismo išli, pomrijećemo ovdje od gladi. Činjenica je da je ovdje mnogim ljudima teško.
IZETBEGOVIĆ: Sad, što se tiče konvoja koji je za juče bio, bio je raspolovljen. Ovo njihovo zadržavanje gore na Kobiljači djelimično je bio rezultat pretresa, djelimično toga što Srbi nisu puštali dok ovi ne krenu, a nisu mogli krenuti jer autobusa nemaju. Kažu, dok naši Srbi ne izađu nećete ni vi. Onda su na koncu popustili pa je ostao ovdje dio srpskog konvoja, veliki dio konvoja je ostao tu, s tim da odu danas. Jučeranjeg programa. Jer, juće je bilo otprilike 2.000 za Kiseljak i nekih 1.000 za Lukavicu. Onda je 2.000 otišlo za Kiseljak, a od ovih 1.000 Srba je otišlo svega 170. Jednostavno, autobus im nije radio.
GANIĆ: Sinoć sam gledao emisiju "Drugi o nama". Deset stranih TV stanica - svi su rekli ovo je etničko čišćenje. Pitali su onoga iz UNPROFOR-a.
AKMADŽIĆ: Imamo li sastav stanovništva koji ide, da možemo tvrditi. Ako zanemarimo ove sa Stupa izbjeglice, to nisu klasični iseljenici i tu su pretežno Hrvati (80% Hrvata, 15% Muslimana i 5% Srba). Trebalo bi vidjeti koji je nacionalni sastav ovih ljudi koji iseljavaju.
PELIVAN: Rekli su 4.000 Muslimana i Hrvata - 2.000 za Beograd. Tako su nam rekli.
ČAMPARA: Ako će biti i sutra ili prekosutra situacija kao juče, ali onako organizacija - kako za Kiseljak tako i za Lukavicu, ne može se ići. Treba da postoje autobusi za određen broj - koji idu za Kiseljak. Kad to obezbijedi Crveni krst onda treba obavijestiti ljude. Inače, ja mislim veliki su problemi nastali što nije bilo autobusa. Nije ih bilo ni za Kiseljak, što je bilo predviđeno za dva išlo je u jedan. A dva autobusa za sve Srbe.
AKMADŽIĆ: Treba imati u vidu da u takvim organizacijama nikad i ne možeš imati... Ja sam radio na ovim poslovima.
AKMADŽIĆ: Molim vas, ja sam radio na organizaciji Titove sahrane. To je ta velika organizacija, da sad ispričam. Mi smo imali sve mercedese u BiH popisane. Kad je Tito umro, svi smo znali da će za koji dan umrijeti, nigdje nikoga živa. To je nastao jedan totalni kaos. Trebalo je jedan dan da ljudi. Tako je to u velikim organizacijama - pitanje je samo u neredu kako napraviti mogući red. Jer tu je nered i tako i tako.
IZETBEGOVIĆ: Osnovna je greška što su oni trebali da puštaju po 500 ljudi. Ovi kažu ide 300, a ovi 150. U redu. Onda nije etničko čišćenje. Jer ide srazmjeran broj Hrvata, Muslimana i Srba otprilike, ne znam da li je približno, ali recimo da je trećina Srba bila u Sarajevu to je otprilike taj odnos. Onda nije etničko čišćenje. Onda je jednostavno ispražnjivanje grada. Bježe ljudi koji imaju i mogu gdje da pobjegnu, o tome se radi. Sad mislim da je čitava stvar u tome što su oni zahvatili pet-šest hiljada ljudi, za pet-šest hiljada ljudi treba imati ogromnu organizaciju, ko će to uraditi?
PREDSJEDNIK: Ljudi sami sebi odgovaraju isto kao ja sada - ako me obore kad idem avionom na put. Potpišem prije toga da putujem na vlastitu odgovornost.
AKMADŽIĆ: Gospodine Ganiću, mi kad idemo (ja sam išao ova dva-tri puta) i to je maltretiranje od UNPROFOR-a, kad vas trpaju, pa kad vas pregledaju na aerodromu, pa dođete u drugu pa opet tamo pregledaju pa su nama zadnji put pogubljene stvari. Otišao avion nigdje naših stvari. Vratio se avion nazad. Pa su oni odvezli tamo u neki hangar. Sve je to maltretiranje.
IZETBEGOVIĆ: Što se tiče odgovornosti, rekli smo svako na vlastitu odgovornost. Mi ne možemo primiti odgovornost. Njima je rečeno UNPROFOR ne prati, čitava je sigurnost u tom balansu. Ovi konvoji idu ovamo, ovi tamo. Kad ovi prođu, ovi mogu ići.
GANIĆ: Nažalost, u vašoj odluci ne stoji rečenica da je na vlastitu odgovornost.
IZETBEGOVIĆ: Mislim da pojedincima, Crveni križ kad je organizirao, je rekao da ide na vlastitu odgovornost, da računa s teškoćama i problemima itd. Dobro. Da zaključimo.
KONJICIJA: Još dva pitanja. Građani se pitaju zašto se ne može uvesti krompir, kupus i ne znam šta još da imaju šta jesti. Ja bih jednostavno predložio da Predsjedništvo Vladi da...