Ove godine navršava se 140 godina od dolaska prvih trapista u Delibašino Selo kod Banjaluke i 100 godina od smrti osnivača samostana Marija Zvijezda oca Franza Pfannera. Ove godišnjice povod su da se opet progovori o njima i njihovim velikim zaslugama za sveukupni razvoj Banjaluke i njenog kraja. Nažalost, riječ je o zaslugama koje su proteklih desetljeća premalo vrednovane i zaboravljene
Otvorena parna fabrika za proizvodnju stočne hrane
Trapisti su 28. lipnja (juna) 1893. kupili zemljište u Brezičanima kod Prijedora. Posjed je iznosio 498 dunuma i 750 m2. Opat Bonaventura Prvi želio je tamo otvoriti novu filijalu Marije Zvijezde. Budući da im je zemljište koje su posjedovali u Busovači postalo teret, a nisu ga mogli koristiti, predložili su Zemaljskoj vladi u Sarajevu da joj ustupe posjed u Busovači, a da ona njima da odgovarajuće zemljište u Prijedoru, koje bi se graničilo sa njihovim posjedom u Brezičanima. Nakon dugih pregovora Vlada je pristala i dala trapistima 1.636 dunuma zemlje u Prijedoru. No, do realizacije odluke nikada nije došlo, jer je Vlada kasnije jednostavno povukla svoju ponudu.
Pokušaj osnivanja kolonije u Brezičanima
Otvaranje kolonije u Brezičanima željeli su i župljani župe Prijedor. Iz molbe je očito da im je dobro poznato djelovanje banjalučkih trapista, odnosno njihov doprinos poboljšanju sveukupne poljoprivrede i života seljaka s njima povezanih. Naime, u svojoj molbi Visokoj zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu 1843. godine oni pišu:
"Potpisani župljani Rimokatoličke župe u Prijedoru i vjerni podanici Visoke zemaljske vlade, koja je patron naše župe, molimo smjerno i najponiznije sljedeće:
Dozvolu, odobrenje i autoritetičnu pripomoć Visoke zemaljske vlade, da trapisti opatije Marija Zviezda kod Banjaluke, na zemljišnom posjedu iste opatije u Brezičani kod Prijedora naprave mljekarnicu i sirarnicu, koju će oni sami održavati i voditi, a od nas i drugih okolišnih žitelja mlijeko na mjesečni račun primati.
To bi poduzeće bilo od velike blagodati u ovome kraju, te bi se i mi siromašni seljaci i težaci mnogo i mnogo potpomogli i unaprijedili. Primali i lijepo mjesečno koliko-toliko, manje ili više gotove novce za mlijeko, s tim bi onda novcem mogli bolje i laglje napredovati u poljodjelstvu, livadarstvu, stočarstvu, pa i porez lakše isplaćivati, te bi napokon mogli nabaviti lakše nove unaprijeđene gospodarstvene strojeve.
Zato se nadamo da nam Visoka zemaljska vlada neće odbiti ovu našu skromnu želju, jer je Visokoj istoj vazda dobrobit narodna na srcu, a baš bi ovo poduzeće bilo za naše siromašno težačko stanje od velike i velike koristi. Osobito bi nam taj pothvat bio od još veće koristi, jer bi naša briga jedina onda bila nastojati i truditi se oko stočarstva, kad će nam lijepa korist biti.
Visoka zemaljska vlada učinit će nam jednu od veoma lijepe koristi, samo ako nam se smiluje te dozvoli da spomenuti trapisti, opatije Marija Zvijezda, naprave takvu jednu sirarnicu o svom vlastitom trošku te na svome zemljištu u Brezičanima. To je naša skromna želja, jer s tim bi poduzećem zaista mnogo unaprijedili svoje kukavno stanje i ujedno bi više uznapredovali u stočarstvu i poljodjelstvu. Ta bi upravo privredna stvar potakla nas na što bolje uspijevanje u svome poslu, jer bi to poduzeće bilo kao neka izložba stoke, gdje će se cijeniti i nagrađivati i tako bi nas potaklo na bolje nastojanje oko stočarstva i dr..."
Ovu molbu potpisalo je 60 potpisnika.
Sličnu molbu uputili su i banjalučkom biskupu fra Marijanu Markoviću.
Filijala u Brezičanima nije nikada otvorena. Nije poznato zašto je bilo tako, kao ni dalja sudbina njihova posjeda.
Napredovanje gospodarstva i problemi
Osim na osnutku novih filijala, opat Bonaventura radio je i na daljem gospodarskom uzdizanju samostana u Delibašinom Selu. Povećao je posjed kupovinom nove zemlje i šume. U proljeće 1890. godine trapisti su započeli podizanje zida oko samostana. Završili su ga 8. srpnja (jula) 1881. godine. Zid je bio dug 1.182 metra i sazidan je ciglom. Naime, na ovaj korak odlučili su se radi toga što je pokraj samostana prolazio put za Slatinu i Priječane. Prolaznici su znatiželjno zalazili u prostor samostana u svako doba dana i noći i ometali samostanski red. Osim toga, Marija Zvijezda je već tada postala nekom vrstom izletišta. Izletnici su svojom bukom često ometali noćni mir u samostanu. Iste godine dovršena je portirnica, kuća za goste, te portal i hodnik koji je od portirnice vodio do crkve.
Godine 1892. adaptirali su bolnicu postavljanjem parnog kupatila. Sagrađen je novi štagalj i uređen novi prijevoz preko Vrbasa. U starom štaglju podignuta je tvornica kože (kožara).
Opat Bonaventura Prvi je radi velikih problema vezanih uz prelazak Vrbasa (česti sudski procesi) odlučio 1892. godine izgraditi željezni most preko Vrbasa. Dao je izraditi projekt budućeg mosta. Obratio se Zemaljskoj vladi u Sarajevu s molbom da mu dopusti ubiranje mostarine za uzdržavanje mosta. Vlada je to odbila s tvrdnjom da takve takse može ubirati isključivo Vlada. Ponudila je 4.000 forinti kao svoj doprinos izgradnji mosta. Opat je odbio ovakvu ponudu i od gradnje mosta se odustalo.
Godine 1893. otvorena je parna tvornica za proizvodnju stočne hrane. Iste godine montirano je i veliko vodeno kolo na Vrbasu koje je pokretalo razne strojeve u samostanskim radionicama.
Ova godina bila je kobna za voćarstvo. Naime, od 14. do 19. siječnja (januara) vladala je strašna hladnoća. Vrbas se potpuno zamrznuo i preko njega se moglo prelaziti natovarenim zaprežnim kolima. Hladnoća je prouzročila smrzavanje svih stabala šljive i oraha. Sva stabla su se morala ukloniti i saditi nova.
Filijala u Zemuniku kod Zadra
Godine 1892. banjalučki trapisti dobili su ponudu da preuzmu zadužbinu gospođe Fontanella, Bečanke, u Zemuniku kod Zadra. Budući da je predosjećala skoru smrt, a nije imala djece, zatražila je od svoga muža Karla da od njezina miraza osnuje zadužbinu u kojoj bi dječaci iz okoline Zadra bili poučavani u poljoprivredi, kao i da im se omogući dobro duhovno vodstvo. Željela je na ovaj način pomoći brojnoj siročadi u tim krajevima.
Opat Bonaventura Prvi otišao je 18. studenoga (novembra) 1892. s dvojicom trapista u Zadar i pregledao zadužbinu. Na sjednicama održanim u Zadru 23. i 24. studenoga (novembra) utvrđeni su uvjeti preuzimanja imanja. Ugovor je potpisan 16. veljače (februara) 1893. godine, a car je odobrio gradnju 10. lipnja (juna) te godine. Početkom srpnja (jula) opat je preuzeo zadužbinu. Putovao je ponovno u Zadar 28. srpnja (jula) i tom prigodom je uspostavio redovničku zajednicu u Zemuniku, kojoj je na čelu bio o. Josip, kao poglavar-superior sa šestoricom braće.
Smrt opata Bonaventure Prvog
Opat se zajedno sa br. Eberhardom, arhitektom uputio u Zadar 11. prosinca (decembra) 1893. godine. Trebao je, naime, tom prigodom odrediti mjesto za podizanje samostana Bezgrešnog začeća, a br. Eberhard bi ostao i vodio radove, koji bi odmah započeli. Iz Zagreba su putovali vlakom u Rijeku, gdje su prispjeli 12. prosinca (decembra). Iste večeri pošli su u riječku luku odakle su brodom trebalo da putuju do Zadra. Puhala je jaka bura. Opat, koji je bio kratkovidan, zaslijepljen električnim svjetlom, načinio je na ulasku u brod krivi korak i pao u more. Brzo je izvađen van, ali nakon nekoliko minuta preminuo je na obali. Smrt ga je zatekla upravo na njegov 76. rođendan (rođen je 12. prosinca (decembra) 1818.).
Pokojnikovo tijelo stiglo je u metalnom sanduku 17. prosinca (decembra) na banjalučku željezničku stanicu. Sutradan je pokopan na samostanskom groblju.
Tako je s ovog svijeta otišao prvi opat Marije Zvijezde, čovjek - vrijedan i skroman. Pod njegovim vodstvom započelo je zlatno doba Marije Zvijezde. Samostanom Marija Zvijezda upravljao je od 1880. do 1883. godine kao prior, a od 1883. do smrti kao prvi opat novoosnovane opatije. Dakle, nešto više od 10 godina bio je opat.
"Pokojni je opat Bonaventura bio čovjek osobitih duševnih sposobnosti. Imao je vrlo vjerno pamćenje. Proučio je mnoga bogoslovska i asketska djela. Bio je osobit štovatelj b. Djevice Marije, sv. Josipa i sv. Terezije, koja djela je vrlo dobro poznavao. Svojoj je općini bio uvijek svijetao primjer i uzor u vršenju redovničkih dužnosti i vjernosti prema Bogu, te je usprkos visokoj starosti i boležljivosti redovito bio kod noćnih molitava. Bio je neumoran radnik, te je uza sav posao, koji mu je često prikraćivao noćni počinak, preveo pravila reda s franceskog na njemački jezik. Svojim je čednim i poniznim načinom život i općenja osvojio srca svojih mlađih. No, njegov se rad protezao i preko manastirskih zidina. Uvijek je bio spreman da pomogne ondje, gdje se radilo o Božjoj slavi. Tako je podupirao gradnju crkava, manastira i škola, a nikad nije odbio nevoljnih i siromašnih." (I. Vlašićak).
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.