SARAJEVO - NATO je odgovoran jer nije uhapsio Radovana Karadžića 1995. ili 1996. godine, kada su to mogli učiniti bez velikih problema, izjavio je juče medijima Ričard Holbruk, bivši visoki dužnosnik američke administracije i jedan od kreatora Dejtonskog mirovnog sporazuma.
"Izvorni propust da bude uhapšen Karadžić treba pripisati NATO savezu tokom 1995. i 1996. godine, kada ga se lako moglo locirati. NATO nije uložio u to dosta truda. I taj se neuspjeh nastavljao. Ratko Mladić je još u bijegu jer ga je štitila jugoslavenska vojska", rekao je Holbruk povodom Karadžićevog hapšenja.
Gostimir Popović, nezavisni vojno-politički analitičar iz Banjaluke, ne može sa sigurnošću kazati da li je svih godina skrivanja Karadžić bio dostupan organima gonjenja, odnosno da li je bio dobro zaštićen.
"Hvatanje bivšeg predsjednika RS izvedeno je na način koji ostavlja mnogo nedoumica. Ne znamo ko ga je uhapsio, gdje i kako? Zbog toga ne mogu reći ni zašto je hapšenje tempirano baš sada, te da li je mogao biti pronađen ranije. Jedino što je sigurno jeste da njegovo hvatanje neće imati posljedica na sigurnosnu situaciju u BiH i regionu. Nikad hapšenje jednog čovjeka nema implikacija na stanje sigurnosti, pa neće ni ovaj put", smatra Popović.
Radovan Karadžić, prvi predsjednik Republike Srpske, u bijegu je od juna 1996. godine. U proteklih 12 godina bilo je nekoliko bezuspješnih pokušaja njegovog hapšenja. U prvim godinama bijega Karadžić se navodno skrivao u okolini Foče, u istočnom dijelu BiH, često prelazeći na teritorij Crne Gore i Srbije. Vojnu bazu nekadašnje JNA u Han Pijesku navodno je, u tom periodu, koristio kao svoje skrovište.
Bivša glasnogovornica Haškog tužilaštva Florans Artman u više navrata je ustvrdila kako je Karadžić tokom 1997. godine uz pomoć ruskih vlasti prebačen u Bjelorusiju.
"Tamo se čak nije ni skrivao. Čak je razgovarao s novinarima", izjavila je svojevremeno Artmanova u intervjuu za jedan dnevni list iz Hrvatske.
U januaru 1997. snage SFOR-a pojačale su kontrolu na putu Han Pijesak - Sokolac, vjerovatno u potrazi za Karadžićem, ali bez uspjeha. Bivši zamjenik glavnog haškog tužioca Grejem Bluit otkrio je da su međunarodni istražioci 1999. pregovarali s Karadžićem o uslovima njegove predaje, ali da dogovor nije postignut.
Tokom 2001. francuski komandosi navodno su locirali Karadžića GPS uređajem, podmetnutim u kola njegovog rođaka. Ali, prema tvrdnjama Artmanove, francuski predsjednik Žak Širak nije odobrio akciju, jer nije želio da njegovi vojnici koji su bili u sastavu mirovnih snaga upadnu u američku zonu.
Posljednji ozbiljni pokušaj Karadžićevog hapšenja bio je 2004. godine. Lociran je u selu Zaovine u BiH, nedaleko od granice sa Srbijom. Samo 15 dana ranije obavještajne službe pronašle su Karadžića u Srbiji, pratile njegovo kretanje i kada je trebalo da bude uhapšen, pripadnici međunarodnih snaga reagirali su sporo, dajući mu vremena za bijeg.
Kada je u BiH postalo "prevruće", Karadžić se, prema pisanju srbijanskih medija koji se pozivaju na podatke srbijanskih obavještajnih službi, prebacio u Srbiju. Prema dosijeima srpskih službi bezbjednosti, Karadžić se do ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića 2003. godine krio u Novom Sadu.
Paralelno s pokušajima pronalaska Radovana Karadžića, pripadnici međunarodnih mirovnih snaga dvadesetak puta su pretresali kuće i stanove u kojima žive njegova supruga, kćerka i sin, s porodicama.
ANKETA: Šta mislite o hapšenju Radovana Karadžića?
Azra Bijedić, penzioner, Sarajevo
Čula sam da je uhapšen Karadžić. U momentu nisam povjerovala jer toliko puta do sada su bili pretresi, hapšenja i nikom ništa. Bilo je krajnje vrijeme da se i on nađe lice u lice s pravdom. Na vijestima javljaju da je nesmatano živio i radio u Beogradu, pod lažnim imenom. Teško onome koga je on liječio.
Sakib Ćosić, komercijalista, Sarajevo
Kada sam došao na posao svi su pričali o hapšenju. Odmah sam znao da je Karadžić uhapšen jer politika je u zadnje vrijeme najavila da bi se to moglo desiti i uhapsili su ga kada je njima to odgovaralo. Drago mi je što je uhapšen jer svako ko je činio zlodjela treba da ide u Hag i odgovara za svoje postupke.
Danijel Vilajac, student, Banjaluka
Smatram da svi koji su počinili ratne zločine treba da budu zatvoreni. Uopšte me ova vijest nije iznenadila niti pogodila i ne razumijem zašto se podigla tolika medijska prašina o njegovom hapšenju. Vidio sam da su svi građani veoma uznemireni i jedino se njegovo ime pominjalo na svakom koraku.
Gligo Romić, penzioner, Banjaluka
Nisam mogao da vjerujem kada sam čuo da je Radovan Karadžić uhapšen. On je bio veliki vođa i ne zaslužuje takvu sudbinu. S jedne strane hapse Srbe, a oslobađaju one koji su druge nacionalnosti. Smatram da je to sramota za svjetske zvaničnike. Naser Orić je nedavno oslobođen, a mogu samo misliti koliku kaznu će izreći Karadžiću.
Ratko Pejanović, aktivista NVO, Mostar
Uhićenjem Radovana Karadžića napokon je zadovoljena pravda. Svatko treba odgovarati za zločine koje je počinio pa makar to bilo i moje dijete. No ipak mi se čini kako se procesuiranju zločina pristupa pomalo selektivno. Zar su Amerikanci napravili manji zločin bacanjem bombi na Hirošimu i Nagasaki? Ovim ne aboliram Karadžića jer smatram kako on mora odgovarati za svoja nedjela.
Petar Marjanović, penzioner, Prijedor
Ogorčen sam hapšenjem dr Radovana Karadžića. Mi Srbi smo čudan narod i samo potvrđujemo da jedni drugima možemo doći glave. Prošlog rata ne treba da se stidimo jer smo se samo borili za slobodu i svoju Republiku Srpsku. Za te vrijednosti se borio i dr Radovan Karadžić i ne vjerujem da će mu suđenje u Haškom tribunalu, koji je za nas Srbe drugi Aušvic, biti fer i pošteno.
Milenko Ignjatić, istoričar, Trebinje
Svakom ko je optužen mora da se dokaže da jeste ili nije kriv, tako da ovo hapšenje gledam u toj konotaciji.
Međutim, istorija nas uči i nečem drugom, a to je da se dešavalo da je pravda često dijeljena i selektivno, pa se bojim da se na ovim prostorima ne desi upravo to, da odgovara samo jedna strana, iako smo u sukobu bili svi.
Milioni za informacije
Sjedinjene Američke Države su 2001. godine raspisale nagradu od pet miliona dolara za informacije o skrivanju Radovana Karadžića. Vlada Srbije 2007. također je raspisala milionsku nagradu za njegovo hapšenje, ali i u jednom i drugom slučaju sve je ostalo na tome.