VAŠINGTON, BANJALUKA - SAD, kao i zemlje članice Kontakt grupe, još su krajem 1994. godine počele da priznaju ime Republike Srpske, a tokom priprema za organizovanje mirovne konferencije koja je dovela do Dejtonskog sporazuma, RS je uz FBiH smatrana sastavnim dijelom buduće BiH, koju su Amerikanci prije Dejtona zvali "superstruktura" ili "unija".
U jednom od dokumenata, datiranom 11. septembra 1995. godine, Entoni Lejk, savjetnik za nacionalnu bezbjednost američkog predsjednika Bila Klintona, u pismu Klintonu ističe da su Bošnjaci prije mirovne konferencije prihvatili ne samo ime Republika Srpska, već i njen kontinuitet, što je bio preduslov za održavanje konferencije.
"Očuvanje BiH kao jedinstvene države je važan ustupak koji su učinili bosanski Srbi. Bosanska vlada je prihvatila termin Republika Srpska, što predstavlja određen stepen legitimisanja bosanskih Srba, a što je korak koji bosanska vlada ranije nije bila voljna da preduzme. Takođe, važno je da su se srpski lideri prvi put susreli sa zvaničnicima bosanske vlade i što je postignut značajan napredak ka priznanju Bosne kao države", piše Lejk Klintonu. U pismu, dalje, Lejk piše da je ostalo još da se usaglasi ustavni okvir koji će uključiti Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
"Taj ustavni okvir će povezati Federaciju i Srpsku Republiku, kao i odrediti specifične aranžmane sa Srbijom i Hrvatskom, i to je nešto čemu će se posvetiti pregovarači", piše Lejk.
U okvirnom dokumentu napisanom nekoliko dana kasnije, pod nazivom "Struktura mirovnog sporazuma za BiH", eksplicitno je navedeno da će se Ustav FBiH i Ustav Republike Srpske amandmanima prilagoditi Ustavu BiH, koji bi trebalo da bude dogovoren tokom predstojeće mirovne konferencije, koja je održana od 1. do 21. novembra 1995. godine.
"Mirovni sporazum bi mogao da uključuje anekse koji bi uključivali sporazum o ustavu superstrukture, amandmane na trenutni Ustav Republike kako bi dogovorene izmjene mogle stupiti na snagu. Potreban je i sporazum na amandmane kako bi Ustav Federacije bio prilagođen ustavu superstrukture, kao i sporazum o amandmanima na Ustav Republike Srpske", stoji u dokumentu.
Pod pojmom superstruktura podrazumijeva se buduća BiH, a pod pojmom Republika smatra se trenutna BiH, koja je priznata 1992. godine.
Napomenuto je da će BiH nastaviti svoje pravno postojanje, te da će biti sastavljena od Federacije BiH i Republike Srpske. Takođe, navedeno je da bi sporazum potpisale strane za koje se navodi da bi ih vjerovatno činile FBiH i RS, te da, ako za tim bude političke ili pravne potrebe, bude odobren od strane Republike.
U skladu s ovim dogovorima, Dejtonski mirovni sporazum su kao strane potpisale BiH, Hrvatska i Jugoslavija, s tim da je navedeno da je Jugoslavija 29. avgusta 1995. godine ovlaštena da ga potpiše u ime Republike Srpske. Sve anekse na Dejtonski sporazum su kao strane potpisali predstavnici BiH, FBiH i RS.
Kako bi bila uklonjena bilo kakva sumnja u vezi s tim na koji način su SAD i Kontakt grupa legitimirali RS, tom entitetu je dozvoljeno da svoj Ustav iz 1992. godine dopuni amandmanima kako bi bio prilagođen dejtonskoj BiH. Za važeći Ustav RS, koji se može naći na stranici Narodne skupštine RS, navedeno je da je objavljen u "Službenom glasniku RS" broj 21 iz 1992.
Nakon što je usvojen 1992, Ustav RS mijenjan je jednom 1994, po pet puta 1996. i 2002, te po dva puta 2003. i 2005. godine. Na Ustav RS dodavano je 113 amandmana ukupno 15 puta, a preambula Ustava RS, izmijenjena amandmanom broj 66, navodi da je RS Dejtonskim mirovnim sporazumom "nedvosmisleno potvrđena", te da joj se garantuje njen ustavnopravni položaj.
BiH da bude "unija Federacije BiH i Republike Srpske"
U dokumentu iz septembra 1995. navedena je depeša koja je upućena Kristoferu Hilu, zamjeniku Ričarda Holbruka, glavnog američkog pregovarača u Dejtonu, pod naslovom "Prijedlog Kontakt grupe za priznanje i ublažavanje sankcija".
U depeši je, osim elemenata prirode sporazuma, pojašnjeno da će buduća BiH biti "unija Federacije i Republike Srpske".
"Bio bi uspostavljen balansiran i ujednačen tretman Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, a oba entiteta bi imala pravo da uspostave specijalne i paralelne veze sa susjednim zemljama pod uslovom da budu usklađene s integritetom Bosne i Hercegovine", navedeno je u dokumentu.
Inače, u svim preddejtonskim dokumentima se spominje da bi Sarajevo trebalo da bude distrikt kojim bi jednako raspolagala oba entiteta, ali, kao što je ranijih godina nekoliko puta izvještavano, Slobodan Milošević je tokom dejtonskih pregovora prepustio Sarajevo Bošnjacima rekavši da su se "za njega borili i da su zaslužili da ga dobiju".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
