BIJELJINA - Svetomir Ilić, kojeg Kantonalni sud u Tuzli tereti za ratni zločin nad četvoricom zarobljenih pripadnika Teritorijalne odbrane BiH na području Smoluće 1992. godine, kaže da se ne osjeća krivim i da je od podizanja optužnice do danas dobio podršku velikog broja Srba iz Smoluće, kao i mnogih muslimana.
Ilić je podsjetio da je većina Smolućana, nakon probijanja okruženja, izbjegla u Bijeljinu ili Brčko.
"Ja sam otišao u Brčko gdje je kod muslimana koji su ostali tamo vladao opšti strah, jer su svi znali za stradanja Srba u Smolući i očekivali odmazdu. Međutim, oni nisu doživjeli nikakve neprijatnosti i mnogi će, a pomenuću ime Omera Kevrića, svjedočiti o tome u procesu koji se vodi protiv mene“, ispričao je Ilić.
On je naveo da će i muslimani iz zaseoka Agići u Smolući, vjerovatno, svjedočiti o ponašanju Srba iz Smoluće prema svojim susjedima i podsjetio da je svojevremeno emitovan snimak na srpskim televizijama u kojem mještani Agića nakon izlaska Srba iz Smoluće pričaju o dobrim komšijskim odnosima i gdje nema ni riječi o mučenjima.
"Skoro je paradoksalno što je optužnica podignuta na dvadesetogodišnjicu stradanja Srba u Smolući. Za stradanje Srba još niko nije optužen, a za to je nadležno Kantonalno tužilaštvo i Kantonalni sud u Tuzli koji gone mene i još trojicu Srba iz Smoluće", rekao je on.
Prema njegovim riječima, u vrijeme kada su zarobljeni pripadnici Teritorijalne odbrane BiH, Smoluća se već mjesecima nalazila u opsadi. Okruženje je trajalo od aprila do kraja avgusta 1992. godine, a u tom periodu zarobljenici sa protivničke strane razmjenjivani su za zarobljene Smolućane.
"Mi smo se nalazili u potpunoj izolaciji. Nismo imali hranu, medicinsku pomoć, niti mogućnost da stupimo u kontakt sa nekim ko bi nam mogao pomoći. Nedostatak medicinske pomoći bio je najveći problem“, naglasio je Ilić.
On je posebno istakao slučaj u kome je zarobljen medicinski radnik iz Smoluće Rado Maksimović kada je pokušao da autom prođe kroz okruženje u namjeri da teško bolesnu Dragicu Mikić, kojoj je trebala ozbiljnija intervencija, preveze do prve bolnice.
"Maksimović se nadao da će ga pustiti, jer je medicinski radnik i jer je riječ o teško bolesnoj ženi. Međutim, njega su zarobili, a razmijenjen je upravo za jednog od pripadnika Teritorijalne odbrane BiH za čije mučenje mene terete. Vratio se izmučen, sa 30 kilograma manje“, dodao je Ilić.
Medicinska pomoć bila je problem zbog velikog broja ranjenih vojnika i civila, priča on, i dodaje da je od velike pomoći bio doktor Stanislav Jovanović, danas urolog u bolnici u Brčkom, a tada apsolvent medicine.
On kaže da je doktor Jovanović sjekao ruke i noge ručnom testerom, da je operisao bez neophodnih instrumenata i rane zašivao silkom za pecanje.
"Ja sam bilo pomoćnik komandanta smolućke jedinice za vrijeme okruženja", rekao je Ilić.
On kaže da je zajedno sa svojim saborcima, među kojim su i trojica optuženih Milorad Cvijanović Mićko, Milorad Cvijanović i Vaso Ilić, želio samo da pomogne svim Smolućanima.
"Zarobljenici, za čije mučenje nas optužuju, omogućavali su nam da na razmjeni dobijemo zarobljene Smolućane, a nikakvog mučenja nije bilo, niti smo se nečovječno ponašali prema njima", rekao je Ilić.