CETINJE - Dio tvrdnji koje je saopštio bivši ministar u Vladi Republike Srpske Momčilo Mandić o ulozi Mila Đukanovića i drugih funkcionera crnogorske vlasti u bh. ratu možda je istinit, ali se ne zna precizno, saopštio je na Cetinju Bakir Izetbegović.
Odgovarajući na pitanje novinara podgoričkog dnevnika Dan”, on je istakao da sa Vujanovićem nije razgovarao o tome što je Mandić govorio da je Đukanović za vrijeme rata doturao naftu za tenkove Vojske Republike Srpske.
"Nismo o tome razgovarali, ali sam pročitao izjavu gospodina Mandića. Mislim da se radi o njegovoj osveti prema Đukanoviću jer je ova država naredila njegovo hapšenje. U prošlosti je bilo svašta. Nije nemoguće da je dio onoga o čemu je govorio gospodin Mandić istina, jer smo imali rat na ovim prostorima i raspad bivše nam domovine. Ne znamo precizno šta je od toga istina. Ono u šta smo se vlastitim očima uvjerili da je istina je da se rukovodstvo ove države u jednom momentu otkinulo iz okova politike Srbije i Miloševića i krenulo putem obnove odnosa sa BiH na bazi ravnopravnosti, pomirenja i međusobnog respekta sa zajedničkim aspiracijama u odnosu na evroatlantske integracije. Odnosi Crne Gore i BiH su danas za primjer i Đukanović je sigurno dao jak doprinos da tako bude”, naveo je Izetbegović.
Odgovorio je i na primjedbu da su na vlasti u Crnoj Gori i onda i sada isti ljudi, predvođeni Đukanovićem o čijoj ulozi u ratu je govorio Mandić.
“Da, tada su sarađivali, ali sada Crna Gora hapsi Mandića i on ima svoje razloge da se sveti ovakvim izjavama – ocijenio je bosanski zvaničnik.
Kako je podvukao, „šta je sve bilo u ratnim mrakovima i kakva je bila čija uloga u tome vrijeme će da pokaže”.
Nakon što je dobio presudu u pred Suom u Strazburu Momčilo Mandić nije želio novac nego izvinjenje Vlade Crne Gore zbog hapšenja i deportacije u BiH. U izjavi dnevniku Dan nakon presude je, između ostalog, kazao:
"Ne želim da uzimam novac od crnogorske sirotinje. Drugi i ujedno i najvažniji razlog je što ne mogu da zaboravim pomoć koju su Milo Đukanović i njegova vlada 1994. godine upućivali Vojsci Republike Srpske i našem narodu i to u trenucima kada nam je Slobodan Milošević uveo sankcije. Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa Republikom Srpskom da te pomoći nije bilo. Mi smo bili pred porazom, a Đukanović nam je tada prodao naftu kojom smo napunili prazne rezervoare naših tenkova i spasili Republiku Srpsku. Ne smijem zaboraviti ni pomoć koju nam je upućivao tadašnji ministar zdravlja Miomir Mugoša koji je Hercegovini darovao dvije poljske bolnice", kazao je Mandić, naglašavajući kako se takođe „ne smiju zaboraviti ni dobrovoljci koje je ohrabrivala i opremala Vlada Crne Gore, kada su naša braća Nikšićani pomagali u oslobađanju Foče, a Pljevljaci, na čelu sa doskorašnjim gradonačelnikom, oslobađali srpsku nejač od mudžahedinskih hordi u Goraždu”.
"Posebno su značajan doprinos dali u oslobađanju Goražda gdje je bivši gradonačelnik Pljevalja i sadašnji, koliko čujem, poslanik Mila Đukanovića pokazao nevjerovatan patriotizam. Bivši ministar zdravlja Mugoša je jedan od najomiljenijih ljudi u RS i srpski mu narod nikad neće zaboraviti što je sve uradio za nas.Čudi me šta se desilo sa onakvim Srbinom Milom Đukanovićem i drugim srpskim patriotama njemu bliskim da preko noći pljunu na najbolje što su uradili u životu."